Aktualno

DUBROVAČKI ARHITEKT MARKO DABROVIĆ IZ 3LHD-A Ekipa koja donosi optimizam, ne pričaju o teškoćama, već hrabro mrve birokraciju

3LHD-ov susret sa zonom tvornice Gredelj seže još u 1995. kada su kao mladi arhitekti sudjelovali na radionicama ‘Okviri metropole’ koje su vodili njihovi stariji kolege Hrvoje i Helena Njirić. Uslijedila je dugogodišnja pauza, da bi se opet 2013. o nekadašnjem Gredelju počelo razmišljati kao prostoru za novi dom Drame Hrvatskog narodnog kazališta. Arhitekti iz Studija 3LHD izradili su idejnu studiju te odredili poziciju za novo dramsko kazalište HNK. Nisu se zaustavili samo na kazališnim sadržajima. Promovirali su prostor bivše tvornice te na više javnih predavanja i konferencija prezentirali mogućnost da se na jednoj takvoj zapuštenoj zoni razvije dinamična, urbana struktura. No, ni to nije bio posljednji put da se tim 3LHD-a susreće s Gredeljom. Naime, 2017. godine Grad Zagreb je raspisao natječaj za izradu Studije urbane revitalizacije prostora bivše Tvornice željezničkih vozila ‘Janko Gredelj’. Zbog prilično strogih i zahtjevnih uvjeta 3LHD se nije samostalno mogao prijaviti na natječaj. Odlučili su se, stoga, prijaviti udruženi u konzorcij koji se sastojao od nizozemskog biroa De Architekten CIE u kojem su im partneri hrvatski arhitekti Branimir Medić i Pero Puljiz, domaće tvrtke Institut IGH koja je bila zadužena za planiranje prometnih rješenja, Colliers International koji se bave marketingom, prodajom nekretnina, valorizacijom i ekološkim analizama. Tu su još bili i HDC – hotelsko i destinacijsko savjetovanje te odvjetničko društvo MS Partners.

Vizualizacija projekta zone Gredelj

—Konzorcij je uspio pobijediti na međunarodnom natječaju za taj prostor. Studiju smo predali krajem 2019. međutim nije izašla na svjetlo dana – priča za DuList dubrovački arhitekt i suvlasnik 3LHD studija za arhitekturu i urbanizam Marko Dabrović.

Prilika generacije
Posljednjih dana Gredelj je opet u centru zanimanja javnosti, a sve je potaknuo jedan intervju kojeg je Dabrović dao za nacionalni medij u kojem je spomenuo kako bi nakon potresa bilo idealno iskoristiti ogromnu površinu Gredelja.

—To je bio trenutak kada se o Gredelju počelo razmišljati kao o potencijalu te prostoru na koji bi se mogle preseliti javne institucije i pritom uštedjeti ogromni novci. Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je naručila studiju od austrijske konzultantske kuće PwC koji su opet angažirali nas iz 3LHD-a te Colliers i odvjetničko društvo MS partners. Studija je obuhvaćala ne samo Gredelj već se proširila i na cijeli Donji grad te je napravljena procjena popravaka zgrada oštećenih potresom. Studija je procijenila financijski okvir preseljenja javnih sadržaja koji su sada smješteni u neadekvatnim prostorima starih zgrada čije je održavanje neracionalno i daleko skuplje jer nisu prilagođene suvremenim zahtjevima i trenutnoj namjeni – priča Marko Dabrović ističući kako je dio zagrebačkih bolnica u jako lošem stanju, škole su u nesigurnim objektima, ministarstva razdvojena na pet-šest različitih lokacija.

—Ovo je prilika generacije! Nefunkcionalne zgrade bi se mogle prodati ili prenamijeniti, a s tim novcem sagraditi efikasnije objekte. Na osnovu spomenutih prethodnih studija napravili smo film kojeg smo prezentirali i premijerno prikazali na europskoj konferenciji o arhitektonskim politikama REUSE ARCHITECTURE – priča arhitekt Dabrović koji ističe kako je riječ o jednom od najljepših zagrebačkih urbanističkih poteza, nadomak Lenucijeve potkove koja se prostire od Pravnog fakulteta do Nacionalne sveučilišne biblioteke, prema Botaničkom vrtu, Hotel Esplanada, i onda se Glavnim kolodvorom penje prema Trgu bana Jelačića.

Novi kvart
—Taj parkovni potez je dobio ekstenziju s donje strane pruge još u doba socijalizma u obliku središnje gradske osi koja je krenula prema Novom Zagrebu. Istočno od središnje osi nalazi se tvornica Paromlin, a iza počinje zona tvornice željezničkih vozila Janko Gredelj. Te tvorničke hale bi se dale nadovezati s Paromlinom na sustav zelenih ulica i parkova. Grad Zagreb bi time mogao dobiti šetnicu koja bi se protezala od Krešimirovog trga preko današnjeg autobusnog kolodvora i željezničkog kolodvora do trga bana Jelačića. Povećao bi se parkovni element u gradu. U tim halama u centralnom dijelu bi bile zgrade javne namjene, rekonstruirani Paromlin bi trebao postati Gradska knjižnica. U halama u kojima su se proizvodili vlakovi smjestila bi se nova gradska tržnica, nova zgrada Drame HNK, ali i niz drugih sadržaja. Oko te jezgre bila bi smještena mješovita poslovno-stambena zona – tumači arhitekt Dabrović. Studijom se predlaže integrirani pristup planiranju i transformacija napuštenih i nedostupnih prostora u javne sadržaje, pješačke i parkovne površine, kako bi se postigli uvjeti za kvalitetan život i rad stanovnika svih dobi, životnih stilova i socijalnog statusa. Novi bi kvart, a riječ je o prostoru od 45 hektara ili površine dvije povijesne jezgre Dubrovnika, živio tijekom cijelog dana. Takva je praksa uobičajena u suvremenim zapadnoeuropskim metropolama, poput Beča, Münchena, Züricha i Osla. Sad je sve na politici Pitanje koje se logično nametnulo bilo je vrijeme za realizaciju takvog projekta.

— Obično projekti rekonstrukcije industrijskih zona tih dimenzija, traju 10 do 20 godina. Sve ovisi od potražnje, tržišta, potreba grada. Trenutačno u Zagrebu postoji potražnja za stanovima, a možda je neće biti za 10 godina pa će se projekt završiti do pola. Možda će biti potrebe za komercijalnim dijelom, ali ne istovremeno i javnim, ili će biti potreba za kazalištem i fakultetom, a ne za poslovnom zgradom. To diktira tržište, ali ono je poslovno predvidivo. Za usporedbu, realizacija takvih projekata smještenih uz glavne željezničke kolodvore u središtima srednjoeuropskih gradova, obično traje od 10 do 20 godina – ističe naš sugovornik, koji na pitanje kako ‘politika’ gleda na ovaj projekt odgovara:

—Sad je apsolutno sve na politici. Mi smo ovom studijom željeli pokazati da u Zagrebu postoji prostor, da je žalosno što toliko dugo desetljeća stoji zapušten i da je taj prostor moguće razvijati u suvremeni dio gradske jezgre zadržavajući vrijedne elemente industrijske baštine. Taj prostor je u javnim rukama, 55 posto je u vlasništvu Hrvatskih željeznica, a 45 posjeduje Grad Zagreb kroz vlasništvo u tvrtki Gredelj. U Gredelju se ne događa ništa, a Hrvatske željeznice ne koriste stare kolosijeke u zoni…. Pretpostavka za uspješnu realizaciju je stvaranje nove tvrtke čiji bi suvlasnici bili upravo država i Grad Zagreb, s dotadašnjim omjerima vlasništva, nakon čega bi se anulirale postojeće parcele. Ta bi nova tvrtka mogla tražiti partnera ili dijelove prostora davati u dugoročni najam – pojašnjava Marko Dabrović, koji smatra kako trenutak u kojem se nalazimo nikad nije bio bolji za realizaciju jednog takvog projekta.

—Postoje relativno jeftini krediti, postoji veliki interes hrvatskih mirovinskih fondova, a uz to i Europska unija ima ogromna sredstva za obnovu. Tu je i New European Bauhaus, nova inicijativa Ursule von der Leyen prema kojoj bi se ogromna sredstva uložila u razvoj gradova kao centara europskog urbanog života. Tim novcem moći će se obnavljati samo oni gradovi koji budu imali gotove projekte. Lako je imati želje, ali jako teško je imati parcele na kojima se stvarno nešto može graditi. Ovdje te parcele ne ovise o nikome, samo o političkoj volji – komentira. Uloga 3LHD-a je s puštanjem projekta valorizacije prostora bivšeg tvorničkog postrojenja u javnost završena. I dok se čeka odluka države i Grada Zagreba hoće li projekt Gredelj, za čiju bi novu prenamjenu bilo potrebno oko milijardu i pol eura, 3LHD ‘lansira’ nove projekte. S pravom bi se mogli reći da su 3LHD-ovci ekipa koja donosi optimizam, ne pričaju o pandemiji, teškoćama, već hrabro mrve birokraciju. A takvi su i njihovi partneri.

Ideja za novi Rimčev kampus

Prije dvije godine Dabrović je upoznao Matu Rimca koji je planirao provesti međunarodni natječaj za novi kampus u Kerestincu koji bi se sastojao od tvornice i uredske zgrade. Arhitektonski studio 3LHD je u dva mjeseca napravio idejno rješenje za novi Rimčev kampus i pobijedio na natječaju.

Budući kampus Mate Rimca

—Konkurencija su nam bili veliki europski biroi koji imaju velika iskustva u auto-industriji pa smo već u početku bili malo zakinuti jer nismo nikad gradili tako velike tvornice. Međutim, pogodili smo srž tvrtke Rimac. Pokušali smo razumjeti što je tvrtka Rimac, koje su njihove temeljne vrijednosti, kakav imaju odnos prema svojim zaposlenicima. I u tome smo uspjeli – podvlači. Pune dvije godine rade na tom projektu i sada su pred početkom gradnje. Budući da se u neposrednoj blizini kampusa, na uzvišenju, nalazi dvorac Kerestinec, analizirali su topografiju samog terena, te, priča Dabrović, pronašli plato gdje bi se mogla razviti sama tvornica s proizvodno-razvojnim dijelom i jedan manji plato na kojeg su smjestili uredsku zgradu.

—Zgrade tvore jedan jako skladan međusobni odnos. Svi ostali sadržaji su skriveni pa je restoran prekriven zelenim krovom. Dvorcu smo ostavili zeleni koridor, ništa se oko njega neće graditi, čime će mu se povećati vrijednost u prostoru. Unutar kampusa bit će smješteno umjetno jezero, muzej, vrtić za djecu zaposlenika, a oblikovanje sustava internih prometnica nadahnuto je trkaćim stazama i poznatim zavojima – pojašnjava dubrovački arhitekt. I dok bi u Rimčevom kampusu prva proizvodnja baterija trebala biti spremna u 2023., pred samim su završetkom projekta za najbrže rastuću hrvatsku tvrtku Infobip. Njihova suradnja s vodnjanskom IT tvrtkom, čija je vrijednost, prema pisanju medija, u prošloj godini premašila milijardu dolara započela je u jesen 2018. Pobijedili su na natječaju u kojem su Infobipovcima ponudili zanimljiv koncept.

Projekt za tvrtku Infobip je pred samim završetkom

—Kampus rade nedaleko od centra Zagreba, u Svetoj Klari. Prostori različite namjene složeni su jedni na druge po visini: parkiralište u prizemlju, tri etaže uredskih prostora, javna etaža s restoranom i konferencijskom dvoranom te tri etaže sa smještajem. Javna etaža povezuje funkcije poslovnog i stambenog dijela zgrade. Stambene jedinice, smještene od 5. do 7. kata, grupirane su na sjeveru a osunčani južni dio zelenog krova predviđen je za odmor, sport i rekreaciju – iznosi detalje Dabrović. Upravo je Infobip prvi projekt Studija 3LHD na kojem je rad svih sudionika projekta i izgradnje koordiniran i vođen kroz kolaboracijsku platformu Volum3, softversko rješenje kojim su sebi i svojim kolegama arhitektima i građevinarima, ali i klijentu željeli olakšali i na svojevrstan način modernizirati posao. Svi nacrti, zapisi, dozvole, sastanci, odluke i promjene s gradilišta Infobipa pohranjeni su u digitalnom obliku, nakon završetka gradnje služit će investitoru za održavanje zgrade. A ima li vremena za predah?

—Sad počinje pravo ludilo. Infobip se završava, Rimac počinje građenje, mora se brzo reagirati – govori Dabrović. Danas je u 3LHD-u zaposleno 60 ljudi i s pravom se može reći da su postali prava međunarodna kompanija, jer zapošljavaju arhitekte iz Francuske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Južnoafričke republike. 3LHD radi i na obnovi rive u Grignanu, zone nadomak povijesnog dvorca Miramare u blizini Trsta. U Splitu se bave rekonstrukcijom Hotela Marjan, a tu je i rekonstrukcija interijera zagrebačkog Westina, a projektiranje Kupara – upravo započinje. I dok nabraja uspješnice, za kraj je ostala bolna tema – hotel Belvedere.

—Belvedere stoji onako raspadnut i to nije nikome na čast. Hotel je dobio sve suglasnosti ministarstava, cijela je procedura trajala godinu i pol dana i sve je zastalo na samo jednoj odluci, onoj Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. Mislim da bi se svi trebali zapitati što učiniti da nam bude bolje, a ne kako zaustaviti i onemogućiti projekte – zaključuje.

ZAGREB NAKON POTRESA
Kočit će vlasnička struktura
Malo sam skeptičan jer nije stvar samo u Zakonu o obnovi. Vlasnička struktura je jako kompleksna. Lako je obnoviti javne zgrade, to će se dogoditi, međutim nije realno očekivati da će za godinu dana krenuti obnova njihovih zgrada. Bitno jednostavniji projekti izgradnje novih zgrada od idejnog rješenja do izgradnje traju dulje od godinu dana. Ne može se očekivati da kompleksna seizmička sanacija, koja uključuje sondiranja, zaštitu plastike i sl., bude gotova u kraćem roku nego što bi to bio slučaj kod gradnje novih kuća – istaknut će Dabrović. Ujedno je i podsjetio kako je njegov studio samo na Rimčevom projektu radio dvije godine, a još nisu počeli kopati.

Foto: 3LHD

Pročitajte još

OD SRIJEDE Na kioscima vas čeka 500. broj DuLista!

Dulist

Zbog vala visokih temperatura vrlo velika opasnost od požara na Mljetu i Pelješcu

Dulist

NA SV. ILIJI HGSS-ovci pronašli izgubljenog stranog planinara s ozlijeđenom rukom

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija