Izvorna verzija kultnog djela Dundo Maroje Marina Držića konačno je cjelovito prevedena i objavljena na francuski jezik, poručuje nam Nicolas Raljević – autor prijevoda. Inače po majci Francuz, po ocu Hrvat, Raljević zaslužan je i za francuski prijevod Držićeva Skupa te je od 2017. vlasnik nakladničke kuće simboličkog naziva Prozor koji, kaže, u smislu širom otvorenog prozora koji iz Francuske uživa u pogledu na hrvatsku kazališnu scenu.
– Dvjema bibliotekama zahvaljujući, jednoj posvećenoj klasičnim, a drugoj suvremenim dramatičarima, nastojim predstaviti hrvatsko kazalište kako u Francuskoj tako i u drugim frankofonim podnebljima. Zadnja je knjiga u nizu Dundo Maroje (1551.) Marina Držića na kojoj su surađivali književnici francuskog govornog područja, a ilustracijama ju je dodatno oplemenio crtač svjetskog ugleda Davor Vrankić – govori ovaj Parižanin koji ondje u školi na periferiji grada radi kao profesor francuskog jezika. Posljednjih desetak godina, objašnjava, prevodi hrvatske drame na francuski jezik.
– U prijevod ove slavne Držiće komedije uložio sam pet godina. Pritom sam se služio komentarima Frane Čalea, a djelu pridodao posljednje scene iz pera Mihovila Kombola kako se izvornom finalu komedije izgubio trag. Rad na ovom prvom cjelovitom prijevodu iziskivao je nemalo čitanja, kao što su i suvremenom čitatelju manje prohodni dijelovi diktirali opsežna istraživanja tako da francuska verzija broji petstotinjak fusnota. Claudea Bourquija, profesora književnosti 17. stoljeća i svjetskog stručnjaka za Molièrea sa švicarskog Sveučilišta Fribourg, uspio sam privoliti da napiše predgovor, a što mi je bilo olakšano s obzirom da je već bio upoznat s mojim radom te sklon mom prethodnom prijevodu Držićeva Skupa objavljenog 2019. – kaže Raljević.
Od uredništva Les Publications de l’université de Saint-Etienne pak je dobio dozvolu da u knjizi reproducira tekst stručnjaka za renesansu i humanizam Charlesa Bénéa, koji je pridonio kako bi i Marko Marulić i Marin Držić bili prepoznati u Francuskoj.
– Paul-Louis Thomas, profesor na Sorboni, priznati jezikoslovac i stručnjak za bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski jezik i književnost, napisao je pogovor ističući poteškoće prevođenja Držića na francuski jezik. Naposljetku, likovni umjetnik Davor Vrankić velikodušno je prihvatio da nekoliko njegovih crteža upečatljivo ilustrira samo djelo. Usto, sveobuhvatna bibliografija publikacija i članaka na francuskom jeziku koje se dotiču velikog dubrovačkog dramaturga, a koje je prikupio Miloš Lazin, zaokružuje cjelinu te čitatelju i francuskom istraživaču pruža mogućnost daljnjeg upoznavanja Marina Držića. Riječ je dakle o uistinu kolektivnom djelu. Trudio sam se uključiti znanstvenike koji se služe francuskim jezikom kako bih potaknuo bolju difuziju ovog djela u akademskim i književnim krugovima, a od objavljivanja knjige brojni su primjerci stigli i na adrese osoba koje će se upoznati s ovim autorom i njegovim u Francuskoj nedovoljno poznatim opusom. Nadam se da će time biti potvrđeno zasluženo, ključno mjesto koje u okviru europske renesansne književnosti pripada Marinu Držiću – zaključuje autor prijevoda.
Knjigu je dobrim dijelom financijski poduprlo Ministarstvo kulture RH čime je omogućeno tiskanje dvije stotine primjeraka knjige i to u dva formata – klasičnom za naslove Prozor-éditions i de luxe izdanju.