Grad

DPDS PROSLAVIO VRIJEDNU OBLJETNICU ‘Sve ono čemu se dive UNESCO i ICOMOS rezultat je sedam desetljeća rada’

Jeste li znali da su prve godine postojanja aktivnosti Društva prijatelja dubrovačke starine bile posvećene osposobljavanju razgledanja gradskih zidina koje su bile posve zapuštene zbog gotovo stoljetne zanemarenosti?

Društvo prijatelja dubrovačke starine osnovano je upravo na današnji dan, 12. kolovoza, prije sedamdeset godina.

Ovaj datum bila je prava prilika za održati tako Svečanu sjednicu i prigodno obilježiti više desetljeća ljubavi prema Dubrovniku i njegovoj baštini. Ljubavi koja još plamti istim žarom.

Tijekom sjednice, prisjetili su se iz Društva mnogih bitnih točaka rada, važnih ljudi i lijepih momenata.
Izbrana su i četiri počasna člana DPDS-a.

Predsjednik DPDS-a Vedran Kosović rekao je kako ’70 godina od osnutka, na isti dan, na istom ovom mjestu nije mala stvar’.

– Htjeli smo se vezati na ovaj datum, na našega utemeljitelja, gospara Lukšu i pokazati na taj način da je jedini ispravan put nastaviti ono što nas je on naučio i nastavljajući putem kojega je utro – rekao je te napomenuo kako je kroz 70 godina kroz Društvo prošlo više od 3200 članova, a mnogi danas više nisu s nama. Stoga su ih se ovom prigodom sjetili i odali im počast minutom šutnje.

Povjesničarka umjetnosti i članica Malog vijeća Maja Nodari naglasila je na početku svoga govora kako je ovo prigoda prisjetiti se svih prethodnika i s poštovanjem im zahvaliti na trudu, znanju, ljubavi i entuzijazmu koji su ugradili u ovo Društvo ostavljajući nam popudbinu i smjerokaz.

– Navršilo je ovo društvo 70 časnih godina u službi baštine. Društvo je neovisna, nevladina, neprofitna, građanska udruga osnovana 1952. u svrhu čuvanja, zbrinjavanja i promicanja bogate i slojevite dubrovačke kulturne baštine. Nastalo je prije osnutka institucionalizirane službe zaštite spomenika u Dubrovniku, a to se pak dogodilo 1960., ostvarujući prvih osam godina i njegovu zadaću. Pripada velikoj europskoj porodici građanskih društava 19. stoljeća, osviještenih za vrijednost naslijeđa na dobrim ishodištima Društva za promicanje interesa Dubrovnika, utemeljenog 1898., čiju je misiju nastavilo društvo Dub, osnovano 1921. na obnovi prirodne, urbanističke i arhitektonske baštine i bilo središnje mjesto privlačenja svekolike intelektualne snage Dubrovnika stvarajući ozračje povijesne odgovornosti prema baštini. Nakon Drugog svjetskog rata dobru tradiciju nastavlja DPDS, zahvaljujući svojim utemeljiteljima u prvom redu gosparu Lukši Beritiću, prvom predsjedniku istinski predanom baštini svoga zavičaja, čijim je ugledom istraživača, operativca, konzervatora postignuto povjerenje vlasti koja je tom društvu povjerila na održavanje i upravljanje svoje vlasništvo, najvrijedniji spomenik grada – dubrovačke gradske zidine – rekla je Nodari te istaknula kako je vizija i misija društva od početka bila privući svakoga građanina da postane čuvar spomenika.

– Respektabilnim entuzijazmom i marom osposobljene su gradske zidine i stonski fortifikacijski sklop kako bi prihodom od posjeta održavali sami sebe i ne samo sebe već mnoštvo pokretnih i nepokretnih spomenika dubrovačkog kraja od koji bi znatan dio bio nepovratno izgubljen da sredstva ubrana s gradskih zidina nisu uložena u njihovu sanaciju. Postavljena paradigma od spomenika za spomenike, efikasno načelo rada nepromijenjeno je do danas. Spomenici se obnavljaju i održavaju od zarade koju kao kulturna baština ostvare. Rezultati su doista impresivni, ne samo u Dubrovniku već na čitavom njegovom povijesnom prostoru – napomenula je dalje Nodari te dodala kako rad društva uz zaštitu obuhvaća i otkup spomenika, izdavačku i izložbenu djelatnost.

Jedinstveno u nacionalnim okvirima

– Ulaganja u procese obnove zasnivaju se na znanstvenim spoznajama, na projektima u suradnji s nadležnom konzervatorskom službom, uz sudjelovanje vrsnih stručnjaka više generacija. S vremenom je društvo okupilo svu hrvatsku znanstvenu elitu s područja historiografije i povijesti umjetnosti i drugih znanosti, osiguravši joj optimalne uvjete rada, a povremeno pozivalo na suradnju i stručnjake iz Europe i svijeta. U sadašnjem trenutku, unatoč svim globalnim izazovima kroz koje prolazimo, Društvo je najveći investitor u cjelokupnu baštinu dubrovačkog kraja – rekla je dalje Maja Nodari te naglasila kako društvo kakvo je DPDS po opsegu, ali nadasve po kontinuitetu djelovanja ne nalazimo u Hrvatskoj jer je jedinstveno u nacionalnim okvirima.

-Danas su dubrovačke zidine jedan od najbolje očuvanih i istraženih fortifikacijskih sklopova. Sve ono čemu se divi milijunska publika i odaje priznanje stručna javnost poput velikih međunarodnih organizacija kao što su UNESCO ili ICOMOS rezultat je sedam desetljeća uzornoga rada – ističe Nodari.

No, napomenula je, nije sve u životu DPDS-a bila nepomućena idila.

– Posljednja dekada bila je obilježena događanjima i potresima koji su se slamali preko leđa ovog društva. Onog trenutka kad su primanja postala znatna uslijed golemog turističkog vala s kojim se Dubrovnik nažalost nije znao nositi, još se više učvrstio već postojeći svjetonazor shvaćanja baštine kao komercijalnog resursa koji donosi profit. Svemu unatoč društvo je odoljelo nasrtajima, u teškim je danima znalo gospodariti te je odgovorilo novim investicijama, novim velikim pothvatima – rekla je Maja Nodari.

Tijeko sjednica dodijeljena su i priznanja Društva prijatelja dubrovačke starine. Priznanja su dobili: Renata Andjus, Vedran Antunica, Marijo Bekić, Igor Borić, Ivo Čučević, Jelica Čučević, Karmen Gagro, Nevenka Đirlić – Grošeta, Ivana Jelača, Irja Jerković, Maro Kapović, Srđan Kera, Vedran Kosović, Toni Kursar, Božo Lasić, Rina Lončarica, Vinicije Lupis, Hrvoje Macan, Đuro Market, Ljubomir Merčep, Ljubo Milinković, Davor Miloglav, Maja Nodari, Jelena Obradović Mojaš, Marina Oreb, Denis Orlić, Damir Račić, Eduard Šuljak, Matko Vetma, Sebastian Vukosavić, Zoran Zec, Pavuša Babarović, Marojica Bijelić, Jakica Jasna Lučić, Vladimir Tošović, Tomislav Carić, Tomislav Ivanišin, Antun Karaman, Kruno Koroman, don Toma Lučić, Davor Mojaš, Luko Paljetak, Vlaho Pejdar, Jozo Serdarević, Josip Škerlj, Tomislav Šuljak, Josip Žuvela, Sonja Seferović, Kate Bagoje, Ivo Romić, Vlaho Bogišić, Damir Premužak, Josip Hančević, Niko Kapetanić, Dubravko Medo, Božo Milinković, Mark Rilović, Vladimir Šarić, Slavica Tomašević.

Priznanja su dobile i sljedeće institucije: Ministarstvo kulture – Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Dubrovački muzeji, Zavod za obnovu Dubrovnika, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovačke ljetne igre, Grad Dubrovnik, Dubrovačko neretvanska županija, Općina Konavle, Općina Ston, Općina Dubrovačko primorje, Općina Janjina, HAZU Dubrovnik, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti Zagreb.

Priznanja su dodijeljena i tvrtkama: Građevinar Quelin d.d., Dom izgradnja d.o.o., CON-TEH d.o.o., Vodopija d.o.o., Građevinarstvo Barkidžija, Libertas inženjering d.o.o., Tonikom d.o.o., Dubrovačko Građevinsko Društvo d.o.o., Spegra d.o.o., OK Stipe – Stipe Vrandečić, Antun Kraljić, Josip Zlovečera, Ivo Mijović, Lukša Malohodžić, Studio Vetma arh d.o.o., Arhita d.o.o., Studio presjek d.o.o., Arheo plan d.o.o., Kolumbo d.o.o. – Đani Milina, Ured ovlaštenog inženjera građevinarstva Ivana Mucić, Spinaker d.o.o. – Vlaho Butijer, Struktura projekt d.o.o. – Perica Vodopić, ali i Ljubo Gamulin, Ivo Felner, Srđ Jakšić, Ursula Burger, Igor Fisković, Joško Belamarić, Slobodan Vuković, Snješka Knežević, Katarina Horvat Levaj i Zvonko Maković.

Nakon svečane sjednice uslijedio je i prigodni domjenak.

O Društvu, njihovim riječima

Kada je 1952. godine osnovano društvo građana čija je nakana bila senzibiliziranje široke javnosti za dubrovačko kulturno povijesno nasljeđe – pobuđeno je zanimanje, savjest, ponos i ljubav javnosti u odnosu na veliki broj devastacija naslijeđenog graditeljskog blaga i otuđivanja umjetnina započeto u 19. st. kad se tek bila počela buditi svijest građanstva za povijesne stečevine i njihovo održavanje. Tu pozitivnu energiju nakon II. svjetskog rata usmjerio je u okvire općeg dobra Lukša Beritić (1889-1969), Dubrovčanin, pomorski strojar, entuzijast i zaljubljenik u spomenike svog zavičaja, suosnivač i prvi predsjednik te doživotni počasni predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine. Njegovim svesrdnim nastojanjem, a ugledom istraživača, pisca, operativca (od 1946. do 1960. povjerenik je Konzervatorskog zavoda Dalmacije za Dubrovnik), počasnog konzervatora – Društvo prijatelja dubrovačke starine ugledom i zalaganjem postiglo je povjerenje društvene zajednice te mu je povjereno održavanje i upravljanje najvelebnijim spomenikom Grada, dubrovačkim gradskim zidinama. Jednakom se brigom i marom skrbilo i o stonskim zidinama, jedinstvenom europskom fortifikacijskom sklopu.

Unatoč postojanju zaštitarskih institucija, od 1960. zakonski organiziranoj konzervatorskoj službi u Dubrovniku, važnost i vrijednost, uloga i smisao Društva prijatelja dubrovačke starine nije dvojbena. Štoviše, proteklo razdoblje pokazalo je koliko je Beritićeva zamisao bila vidovita i s pravom utemeljena na povjerenju u ljubav naroda za vlastito kulturno naslijeđe. Potvrdilo se ono što je želio – da o spomenicima brinu volonteri, uz pomoć i nadzor stručnih institucija, unoseći u njihovu zaštitu svijest i savjest dubrovačkog puka. Vrijeme koje živimo možda najbolje potvrđuje tu vizionarsku zamisao.

 

Pročitajte još

31 GODINU POSLIJE Herojstvom i žrtvom branitelja Grad je ispisao najsvjetlije stranice svoje povijesti

Varina Jurica Turk

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist

‘DA SE NE ZABORAVI’ Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća sutra odajmo počast poginulima u Domovinskom ratu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija