Zanimljivosti

Dječje božićne igre u Konavlima

Blagdansko darivanje duboko je utkano u narodnoj tradiciji predbožićnog i božićnog perioda te uvelike pridonosi ozračju najveselijeg razdoblja u godini ispunjenog pjesmom, slavljem, okupljanjima, molitvama, čestitanjima, brojnim običajnim postupcima i poslovima. U tradicijskoj kulturi darovi su bili skromni, uglavnom u vidu ondašnjih slastica poput oraha, mjendula, voća ili pokojeg odjevnog predmeta kao što su bječve, a darivana su najviše djeca, iako se darivalo i među odraslim članovima familije, kao i među čestitarima, kolendarima, djevojkama i mladićima.

Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja

Darivanje djece je najčešće usko povezano s određenim blagdanima i običajima poput darivanja otkupljivanjem na Djetinjce, Materice i Očiće ili putem prepoznatljivih tradicijskih likova predbožićnog perioda sv. Barbare, sv. Nikole, sv. Lucije i, naravno Malog Isusa. Prema djeci se za vrijeme blagdana naročito blago odnosilo i za razliku od svakodnevnog života gdje je dječja igra ponajviše bila prateći dio radnih obaveza, u blagdansko doba igra je postajala zasebna aktivnost i atrakcija.

Tradicijske božićne igre usko su povezane s blagdanskim darivanjem mjendulima i orasima koji su u božićnom periodu postajali glavni predmet igre, odnosno sami rekviziti dječjih igara. Igre s mjendulima i orasima bile su zabavne i atraktivne početkom prošlog stoljeća dok su ove poslastice još bile rijetkost. Mnoge igre održale su se dugo, odupirući se svim promjenama u narodnom životu, a neke od njih koje su doprle do naših dana u kolektivnom sjećanju su gradac, vatjavice na rupice.

Najpopularnija među njima je zasigurno bila igra na orave ili na mjendule, poznatija kao gradac. Tri mjendula se stave jedan do drugoga i četvrti odozgo, pa ih redom gađaju petim mjendulom s udaljenosti od 4 metra. Igrač koji pogodi četvrti orah dobije sve, u suprotnom gubi svoj. Prema broju namještenih mjendula gađa se s tri, dva ili s jednog metra duljine. Namještanje četiri mjendula zove se penjanje grada, a manje penjanje tri, dva ili jedne pice.

Nadalje, orasima ili mjendulima igraju se i na koturiće ili vatjavice. Na jednoj strani se postavi orah ili mjenduo, a na drugoj neki predmet ukoso, najčešće komad kupe. Igrači igraju naizmjenično, igrač niz kupu pušta orah ili mjenduo, ovisno o tome što stoji na drugom kraju kupe, i nosi ono postavljeno ako ga pogodi. Ako ga ne dodirne, gubi svoje.

Zadnja nama poznata igra s mjendulima je igra na rupice. U zemlji bi se napravila rupica koju bi zatim igrači gađali iz daljine. Naravno, igrač koji pogodi rupu i mjenduo ostane u njoj, pobjeđuje. U slučaju da mjenduo odskoči iz rupe, kažiprstom bi se gurao dok ne upadne nazad u rupu. Djeca su ove igre znala igrati i tijekom godine, ali posebnu radost su činile tijekom božićnog vremena kad su između ostalog imale i ulog i nagradu pa je mogućnost udvostručenja blaga, unatoč riziku od gubljenja istog, izazivala dodatnu radost.

Skromni tradicijski božićni darovi u rukama djece postajali su neiscrpni izvor nesputane, spontane ili propisane igre kao najizrazitijeg oblika dječje aktivnosti, u kojem skupocjenost dara nema nikakvu vrijednost, već se istinska vrijednost nalazi u samom činu darivanja i osnaživanju veza u familiji koje ono donosi. Intenzivnijem druženju unutar obitelji u vrijeme božićnih festa djeca su se posebno veselila, a otkupi, darovi, obilje hrane, pjesma i igra djeci su predstavljali najsvečanije vrijeme u godini.

Pročitajte još

BAJKOVITI PRIZORI Lazar Badanjac i Lukša Lukšić na najvišoj točki Hrvatske!

Dulist

Prošlo je 120 godina od postavljanja Bukovčeve kompozicije na strop teatra

Dulist

NAKON DUGOTRAJNE POTRAGE Orsat Žitković na Pelješcu pronašao ostatke njemačkog Messerschmitta

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija