Moglo bi se reći kako Islanđani nemaju samo jedan lik Djeda Božićnjaka, već cijeli niz od trinaest jólasveinar ili Yule dječaka. Proizašli od trolova, navodno ih se spominjalo da bi se plašilo djecu, ali su u novije vrijeme najčešće personificirani kao prijateljska bića.
Jedan po jedan dolaze u grad u danima prije Božića; prvi dolazi tijekom noći koja prethodi 12. prosinca, a posljednja u noći koja prethodi 24. prosinca. Nekada su pokušavali ukrasti stvari ili zbijali šale na ljudima – tako su dobili svoja imena – no sada im je glavna uloga donijeti djeci sitne darove. Gotovo svako dijete na Islandu stavlja cipelu na prozor u večernjim satima tako da Yule dječak koji dolazi te noći može ostaviti dar u njoj. Naravno, ako je dijete bilo neposlušno, dječak bi mogao umjesto toga ostaviti neukusni sirovi krumpir! Dok je broj Yule dječaka varirao u različitim razdobljima i regijama, sada je dosljedno 13. Broj 13 i njihova trenutna imena tiskani su u Jón Árnasonovoj folklornoj zbirci iz 1862. godine, utemeljivši islandska imena kako slijedi, čak i ako su mogući različiti prijevodi:
1. Stekkjastaur (kradljivac ovčjeg mlijeka)
2. Giljagaur (kradljivac kravljeg mlijeka)
3. Stúfur (jede zagorjele dijelove hrane s posuđa)
4. Njega (oblizuje žlice)
5. Pottasleikir (oblizuje neoprano posuđe)
6. Askasleikir (oblizuje dječje zdjele s hranom)
7. Hurðaskellir (zalupljuje vratima)
8. Skyrgámur (pojede sav skyr – islandski jogurt – na koji naiđe)
9. Bjúgnakrækirka (voli ukradene kobasice)
10. Gluggagægir (voli stvari ostavljene u prozorima)
11. Gätaþefur (ima nezasitni apetit za svu ukradenu pečenu hranu)
12. Ketkrókur (ukrade svako meso na koje naiđe ostavljeno vani, posebno dimljenu janjetinu)
13. Kertasníkir (krade svijeće – nekad tražena roba na Islandu)
Kao što se može vidjeti, ovi momci su nestašni, a svaki je zadržao neke od svojih jedinstvenih karakteristika do danas.
Grýla, Leppalúði i božićne mačke
Poroci Yule dječaka možda imaju veze s nesretnom genetikom i odgojem, pošto su prema islandskom folkloru, oni bili sinovi troglave ljudožderke pod nazivom Grýla, čije je omiljeno jelo bilo gulaš koji je kuhala od zločeste djece i njezinog trećeg supruga, starog, ružnog ograpa koji se zove Leppalúði. Njihova mačka, Jólakötturinn, odnosno božićna mačka, možda je čak i zločestija jer se za nju govorilo da jede onu djecu koja nisu imala novu odjeću da obuku na Božić.
Þorláksmessa
Þorláksmessa, misa sv. Þorlákura, održava se 23. prosinca, a ime je dobila po Þorlákuru Þórhallssonu, biskupu iz 12. stoljeća iz južnijih dijelova Islanda.
Idealno jelo na Þorláksmessa dan je meso trule raže. Budući da je 23. prosinca tradicionalno zadnji dan predbožićnog posta, nije se trebalo jesti meso, ali je bilo dopušteno jesti ražu i druge ribe. Jedenje trule raže 23. prosinca i dalje je popularna tradicija na Islandu, unatoč oštrom mirisu amonijaka. Osim toga, Þorláksmessa je obično najvažniji dan u godini u islandskim maloprodajnim prodavaonicama, budući da se ljudi sjate kako bi obavili svoj last-minute Božićni shopping, što uključuje puno srdačnih susreta, budući da se svi međusobno poznaju te koriste priliku da si podijele tople Yuletide želje.
Þorrablót
Rano u islandskoj prošlosti, Þorrablót je bio festival sredinom zime, uz žrtvene ponude poganskim bogovima. Iako je ukinut dolaskom kršćanstva, ponovno je uveden u 19. stoljeću kao društveno slavlje koje se nastavlja do današnjeg dana. Male zajednice, klubovi, škole i tako dalje često organiziraju vlastiti Þorrablót. Vrijeme festivala podudara se s mjesecom Þorri, koji po tradicionalnom islandskom kalendaru započinje prvog petka nakon 19. siječnja, u 13. tjednu zime. Posjetitelji mogu iskoristiti priliku isprobati neke kulinarske avanture tijekom sezone Þorrablóta. Tradicionalna islandska jela datiraju iz vremena kada nije bilo zamrzivača i kada mnogi Islanđani čak nisu imali ni soli za očuvanje hrane. Nije uvijek niti bilo dovoljno toplih i suhih vremenskih uvjeta za sušenje hrane kao u drugim zemljama, iako je sušenje bilo jedno od metoda očuvanja, kao i dimljenje. Mliječna kiselina je još jedno od primarnih sredstava za očuvanje hrane, a samo po sebi daje određenu aromu.
Iako nisu svi oduševljeni svom tradicionalnom hranom koja se poslužuje na Islandu, to je iskustvo kojim će dobiti sliku (i okus!) islandske tradicije koja je u svakom pogledu posebna.
Tradicionalni Þorrablót menu uključuje jela kao što su trulo meso morskog psa (hákarl), kuhana ovaca (svið), dimljena janjetina i kuhana krv ovce i masnoće (blóðmör). Tradicionalno piće uz takvu hranu, barem na fešti poput Þorrablóta, je često brennivín – također poznata kao ‘Crna smrt’ – moćna rakija od krumpira i kumina. Banket Þorrabló popraćen je tradicionalnim pjesmama, posebno pripremljenim parodijama i duhovitim razgovorima ili slikama, nakon čega slijedi noć plesanja koja se u pravom islandskom stilu nastavlja do ranih jutarnjih sati.
ŽIVOT NA NEOBIČNOM OTOKU: Perom s Islanda!
Dubrovkinja Mia Hudoletnjak za DuList se javlja perom s dalekog, fascinantnog Islanda. Po struci ekonomski tehničar, Mia je potom završila jednogodišnji menadžment program u Zagrebu za Human resourse managera i put ju je odveo… Na Island. ‘Hedonistica, sam, putoholičarka, fotografkinja te ljubiteljica umjetnina i klasične glazbe’, reći će za sebe, a trenutno radi kao manager luksuznih smještaja te kao vodič na turama za polarnu svjetlost u Reykjaviku…
IZ TISKANOG IZDANJA, 12. prosinca 2018.