Zanimljivosti

Điravanje Stradunom opet je „in“

Ususret večerašnjem điravanju po Stradunu donosimo razgovor s inicijatoricama, koji je izašao u tiskanom izdanju duLista ove srijede.

Facebook inicijativu 'Srednjoškolci điravaju' pokrenule su Srđana Cvijetić iz Art radionice Lazareti, akademska slikarica i profesorica Ivana Selmani i profesorica hrvatskog jezika Mariela Marković i to na jednoj kavi na kojoj su zapravo dogovarale neke druge projekte i radionice s učenicima srednjih škola. Ta inicijativa nije samo inicijativa za neku puku šetnju, nego za vraćanje Grada građanima.

– Srđana je spomenula kako se ona sa svojim prijateljicama dogovarala kako će svaku večer napraviti đir Stradunom, i onda smo se sve tri spontano složile kako bismo mogle odrediti jedan dan u tjednu i dovesti učenike, srednjoškolce na Stradun, da điravaju i da osjete i ožive taj zaboravljeni običaj. I opet smo posve spontano rekle da to bude neki četvrtak, vrijeme nakon nastave kad se obično i điravalo – od 19 do 20 sati i 30 minuta. I onda sam odlučila događaj kreirati na Facebooku, s obzirom na to da znamo da se danas sve događa upravo tamo – na Facebooku – ističe uvodno Mariela Marković i dodaje kako je plan zapravo bio poslati poziv učenicima kako bi ga podijelili među sobom.
 
– Ali u roku od par sati, doslovno, događaj je postao pravi hit na Facebooku. Počeli su se javljati ljudi svih generacija, bili su oduševljeni inicijativom i podržali su je. Sutradan su već svi dubrovački mediji govorili o tome i zaista je to u manje od 48 sati postalo pravi hit u Gradu – napominje. Marković dodaje kako su reakcije njenih učenika i učenica pozitivne te kako se mladima svidjelo điravanje.

– Zanimljivo im je, novo, drukčije. Oni možda ne điravaju na način na koji smo mi to radili ili na koji su to radile neke druge generacije. Naime, čuli su se ovih dana različiti komentari kako treba šetati, gdje treba stajati, no mislim da ih trebamo osloboditi tog pritiska. Nikoga se ni na što ne može i ne treba prisiljavati, a pogotovo ne na nešto što bi trebalo biti zabavno i lijepo.

Nije važno kakav će biti njihov đir, hoće li oni protrčati Stradunom ili će po njemu lagano šetati, najvažnija stvar je da oni uopće dođu u Grad, da ožive Grad i Stradun, te osjete kako je to njihov Grad, da nije kulisa za turiste kojoj oni kao građani uopće nisu potrebni, već dapače često smetaju. To je i bit ove naše inicijative, da mladi osjete kako pripadaju ovom Gradu i da ovaj Grad pripada njima.

A to kako će se oni šetati, kojim tempom, na koji će izlog stati, a na koji neće, to prepustimo njima jer svaka generacija donosi nešto novo i svoje – mišljenja je Mariela Marković. Naglašava i kako nikad nije imala problema s animiranjem učenika, a ideja povratka điravanja Stradunom sama po sebi je pozitivna i dobra te je lako pronašla put do onih kojima je upućena.
 
– Kako radim s momcima u Pomorskoj školi i s djevojkama i mladićima u Dubrovačkoj privatnoj gimnaziji, mislila sam kako će njihov dolazak na Stradun privući djevojke i mladiće iz nekih drugih škola, a onda njihov dolazak opet neke druge. Tako je to i išlo jer na kraju krajeva, što je u tim godina najvažnije, nego biti na nekom mjestu gdje ćeš nekoga vidjeti i gdje će te netko vidjeti.

Očekivala sam da će ih privući jer, nažalost, u ovom Gradu je tako malo, ili nimalo, sadržaja, tako da je jedna "obična" šetnja postala najvažniji medijski događaj. Što je lijepo, ali je i poprilično tužno, zapravo – ističe. Na naše pitanje znaju li mladi značenje điravanja Stradunom u kojem su uživale brojne generacije Dubrovčana Mariela Marković odgovara:

– A što uopće znači "značenje điravanja"? Kao što sam rekla, vidjeti i biti viđen. Pa oni to sigurno i sami rade, na nekim, možda ne toliko lijepim mjestima. Snađu se oni na neke svoje načine. Mi bismo bili sretni kada bi se sve to što je prirodno da se među njima događa, to gledanje, druženje, "snimanje", "barenje" događalo baš na Stradunu, na Porporeli, u Gradu.

Ali opet ponavljam, ni to ne može biti nešto na silu, ne možemo im stalno "držati svijeću", oni bi s vremenom trebali i sami osjetiti potrebu, spontanu želju da se spuste na Stradun, zato što će tamo nekoga vidjeti, s nekim popričati. Oni tome moraju početi pridavati neko značenje, neko svoje značenje, kakvo god ono bilo. Iako smatra da će điravanje teško zamijeniti boravak mladih u kafićima jer i svi mi stariji idemo u kafiće. To smo radili i ranije, ali ipak smo uvijek prije toga napravili nekoliko đireva Stradunom.
 
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju duLista.

Pročitajte još

Boks i pjesništvo obilježili su život Ratka Zvrka

Dulist

RADIONICE U LAPADSKOM OGRANKU KNJIŽNICA Saznajte kako iščitavati popularnu kulturu kroz psihologiju

Dulist

Djeco, ne propustite biciklijadu na igralištu OŠ Montovjerna

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija