Slušni aparat

Digitalno hodočašće

Prije nekih četrnaest mjeseci sve je bilo spremno za novo izdanje tradicionalnog godišnjeg hodočašća u mračni hram underground metala – nizozemski Tilburg. Ulaznice, avi­onske karte i rezervacija hotelskog smještaja su zauzimale par megabajta telefonske memorije, pripremne za skeniranje i aktivaciju. No, onda se dogodilo ono što se dogodilo i samo par tjedana prije predviđenog početka Roadburn Festival odgođen je za tra­vanj 2021. Jer bilo je sasvim razumno za očekivati da ćemo u dvanaest mje­seci uspjeti riješiti taj pandemijski pro­blem. Nažalost, ljudska bića su uspjela dokazati da su znatno gluplja nego je bilo za pretpostaviti pa smo zahvalju­jući fantastičnoj dozi kolektivnog idio­tizma i ovaj protekli festivalski vikend proveli unutar svoja četiri zida umjesto u društvu nekoliko tisuća obožavatelja dobre glazbe.
Kad je još oko Nove godine postalo očigledno da će hodočašće na Road­burn biti moguće tek 2022. (ako i tada, kako sada stvari stoje), požrtvovna ekipa na čelu s osnivačem festivala Walterom Hoeijmakersom odlučila je da neće dopustiti da još jednu godinu fanovi ostanu zakinuti za dobru glazbu. Tako je nastao Roadburn Redux, online izdanje festivala. Potpomognuti činje­nicom da je ipak logistički jednostav­nije prikupiti materijale svih izvođača putem interneta, četiri festivalska dana bila su prepuna sadržaja, sa dvije središnje aktivnosti – nastupima uživo na pozornici tilburške 013 Arene (naravno, ograničene na nizozemske izvođače zbog nemogućnosti međuna­rodnih putovanja) i posebno naruče­nih ekskluzivnih performansi putem video-zapisa. A svakih desetak-petna­est minuta na posebno kreiranom web-portalu iskakali su novi sadržaji: video-premijere, dokumentarci, intervjui, članci, podcasti… Za samo spomenuti svakog od preko stotinu izvođača koji su donirali svoje vrijeme i svoj umjet­nički talent ovom festivalu potrebno bi bilo barem deset puta više novinskog prostora, a u trenutku dok ovo pišem protječu i posljednji od dvjestotinjak sati sadržaja koje je trebalo apsorbirati unutar tog jednog prekratkog vikenda.

Kad sam osmišljao koncept ove kolu­mne odlučio sam samo istaknuti neko­liko izvođača koji su na mene ostavili najbolji dojam, no nisam očekivao da ću imati ovako težak izbor. Možda je to novi album ‘Wretched Abyss’ black metal grupe Noctule, projekta pjeva­čice engleskih hardcore velemajstora Svalbard Serene Cherry, za koji imam dojam da bi se mogao svidjeti svim fanovima Skyrima. Svoj novi album najavila je i nizozemska blackgaze institucija An Autum for Crippled Children premijerno prikazavši novi spot ‘Melancholia’, a odmah iza njih su irski eksperimentalni folk-rockeri Tau ugostili Pola Brennana iz legendar­nog Clannada u sedamdeset-minut­nom psihodeličnom putovanju ‘Wide Awake’, kreiranom ekskluzivno za Roadburn Redux. I to je bio tek samo četvrtak popodne.
Od programa za petak izdvajam najavu novog albuma eksperimental­nog noise sastava Big/Brave pod nazi­vom ‘Vital’, novog albuma mađarskog multi-instrumentalista Katai Tamasa koji snima pod nazivom Thy Cata­falque i bez izuzetka uvijek zauzme mjesto pri vrhu godišnjih top-listi svakim svojim novim albumom pa ne sumnjam da će i ‘Vadak’ nastaviti taj uspješni niz. Milena Eva i njezin Gold na pozornici su predstavili posebni Roadburn projekt ‘This Shame Sho­uld Not Be Mine’, a ovaj online festival bio je i za sada jedina prilika da uživo vidimo The Ocean i njihov novi album ‘Phanerozoic II: Mesozoic/Cenozoic’, i tih pedeset minuta definitivno su moj vrhunac ovog vikenda.

No završiti tu značilo bi zanema­riti ostatak vikenda i ostale izvrsne nastupe uživo: Regarde Les Hommes Tomber, Emptiness, Solar Temple, Plague Organ (s vjerojatnim svjet­skim rekordom tridesetosmominut­nog neprekidnog blastbeata), Neptu­nian Maximalism, Dead Neanderthals, Hexvessel i mnoge, mnoge druge. I sve to uz iznimno kvalitetni streaming, bez ijedne tehničke pogreške, što je defini­tivno znak da portal nije razvila tvrtka koja stoji iza aplikacije Cijepise.
Ipak, cijelo vrijeme koje sam pro­veo uz zaslon svojeg laptopa prateći i podržavajući ovaj ambiciozni i per­fektno realizirani projekt samo mi je dodatno potvrdilo da ne postoji kva­litetan nadomjestak za iskustvo kon­certa uživo. Svi ti prostori, pozornice, zvukovi, mirisi, bliski ljudski kontakt u prvom redu do bine ili u mosh-pitu, krv, znoj i suze radosnice dio su jedin­stvenog, neponovljivog iskustva.
Moja ulaznica, avionska karta i hotelska soba u Tilburgu već su rezer­virani za travanj 2022. Iako je nemo­guće da će do tada ljudska glupost biti savladana, ipak postoje nade da će se barem onima koji nisu potpuni idioti dopustiti putovanja i druženja uz jed­nostavnu potvrdu o cijepljenju.

FOTO: Svalbard – Church Road Records

Pročitajte još

Vodka, Kahlua, Šlag

Ivan Jelčić

Capakova najgora noćna mora

Petar Ipšić

OMG, They Killed Kenny!

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija