Kultura

DAMIR MILAT Orkestar će opstati jedino ako se riješi pitanje dvorane

Dubrovački simfoničari posljednjeg desetljeća podigli su ljestvicu zavidnim brojem izvođačkih programa, prije svega festivala glazbe u off sezoni, koji iznova okupljaju ponajbolje umjetnike domaće glazbene scene, ali i česte inozemne goste.

O planovima za 2019. godinu, pomlađivanju sastava i financijskim te prostornim otegotnim okolnostima rada porazgovarali smo s Damirom Milatom, ravnateljem Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
-Nova sezona 2019. je dobro izbalansirana. Ponavljamo programe od prijašnjih godina, ali imamo i neke zanimljivost kao što je Orlando piano week na kojemu će nakon Dubrovačkih ljetnih igara, a po početku 12. po redu glazbenog festivala Dubrovnik u pozno ljeto, nastupiti četiri umjetnika, mahom dobitnika Queen Elizabeth Piano Competition – istaknuo je Milat.

Orkestar je imao zanimljiv projekt u okviru Dana kršćanske kulture. Naime, s glavnim dirigentom Marc Tardueom, uz istaknute soliste, u dubrovačkoj katedrali izveli su Rekvijem, a ista je izvedba ponovljena i 5. travnja u Mostaru. U petak, 12. travnja Orkestar je nastupio s Jasminkom Stančul, inače profesoricom klavira na Bečkom konzervatoriju, dok je u Velikom tjednu gudački kvartet u sastavu Đana Kahriman, Ivan Vukić, Šimun Končić i Vid Veljak izveo ‘Sedam posljednjih riječi Kristovih na križu’ Josepha Haydna. Sredinom travnja počelo je Dubrovačko glazbeno proljeće koje će potrajati do kraja svibnja uz vrlo kvalitetne umjetnike.

-Lipanj nam donosi barokni ciklus Orlando furioso. Nastavljamo potom s festivalom Sentimentom u suradnji sa Stijepom Gleđom Markosom. Posrijedi je uistinu jedan hvalevrijedan projekt. Inače, se rado odazivamo i sudjelujemo u humanitarnim programima koji za cilj imaju pomoć sugrađanima slabijeg imovinskog stanja ili osobama sa posebnim potrebama. Na Svjetski dan glazbe 21. lipnja nastupamo na Stradunu sa pijanistom i skladateljem Matejem Meštrovićem – govori Milat.

12. Međunarodni festival opernih arija ‘Tino Pattiera’ ovog ljeta zaživjet će u nešto drukčijem obliku. O čemu je riječ?
Također, sukladno višedesetljetnoj praksi nastupit ćete i u okviru sedamdesetih jubilarnih Dubrovačkih ljetnih igara, međutim planirate još nekolicinu samostalnih koncertnih nastupa… Festival Tino Pattiera ove godine bit će podijeljen u dva ciklusa. Prvi hrvatski, predstavit će najbolje domaće arije iz Gotovčevih, Tijardovićevih, Zajičevih opera, a u onom stranom sviramo Wagnera i Verdija. Dolazi nam svjetsko ime operne scene, tenor Paulo Ferreira.
Naravno, u ljetnom razdoblju uzet ćemo nekoliko slobodnih dana, ali ne može previše vremena gubiti kao ranije pa ćemo izvesti nekoliko koncerata popularnog sadržaja kako u Gradu, tako i Županiji. Povodom Svjetskog dana turizma, 27. rujna s Gadjo Manoucheom održat ćemo koncert također na Stradunu. Ako bude vremena voljeli bismo osmisliti program za teniska igrališta u Lapadu. U ovoj sezoni ponovit ćemo prošlogodišnji, probni Piano Classics s umjetnicima koji sviraju doista po čitavom svijetu. Voditelj festivala je Marija Pavlović koja je naš ‘artist is residence’. Krajem listopada imamo dosta sadržaja, a studeni uz godišnji odmor ćemo iskoristiti za snimanje nosača zvuka. Pregovaramo i oko odlaska u Kinu, odnosno u grad-prijatelj Sanya. U prosincu već tradicionalno nastupamo povodom Dana branitelja, Božića i Nove godine. Važno je najaviti kako ćemo do 1. svibnja objaviti predprogram za 2020. godinu te ćemo, međuostalim, predstaviti ciklus unutar kojeg će nastupiti više koncertmajstora iz europskih orkestara.

Ukupna vrijednost programa koliko nam je poznato iznosi milijun i pol kuna. Je li to dostatan iznos za pokrivanje svih troškova orkestra?
Finaciramo se većinom iz gradskog proračuna. Financija uglavnom nedostaje. Imamo dosta troškova. Preko 500 tisuća kuna potrošimo na razne ispomoći, odnosno na umjetnike koji nisu u stalnom sastavu. Tu su uz troškove prijevoza, boravka, honorara i oni održavanja instrumenata. Važno je napomenuti da gostujući glazbenici su svjesni kako ovdje ne mogu zaraditi veliki novac već dolaze zbog ljubavi prema gradu. Mi smo malen orkestar i nemamo veliku publiku. Primjerice, naš dirigent u Portu zna ravnati koncertima koje posjećuje do dvije tisuće slušatelja. Naravno da je tu više novca u opticaju. Kultura je skupa, ali nekultura je još skuplja. Također, većina orkestara vlasnici su instrumenata na kojim sviraju. Mi smo kupili samo neke kao kontrabas i tipane. Samo jedna flauta košta 10 do 15 tisuća eura ili fagot 20. Trenutno nismo u mogućnosti ulaziti u takve investicije. Od vlastite djelatnosti ne zarađujemo dovoljno, defacto šest mjeseci ne prodajemo karte osim ako nisu posrijedi festivali glazbe. Osim toga, grad je jednako bogat sadržajima ljeti i zimi. Ne možemo očekivati da će vi ljubitelji umjetnosti dolaziti na naše koncerte.

U proteklih pet godina poradili ste na pomlađivanju orkestra. Koja su nova lica u vašim redovima? Desetak umjetnika odazvalo se audicijama. Čak smo neke i odbijali. Primjerice postoje glazbenici koji bi rado ovdje došli iz Amerike, ali mi im odmah pošaljemo plan rada i damo doznanja da ovdje objektivno ne mogu zarađivati koliko bi tamo. Posljednjih dvoje članova orkestra kojih je ukupno 38 su violončelist Vid Veljak koji je specjalizaciju završio u Parizu i flautistica Ivana Mišić. Drago mi je da nam uz one kvalitetne učenike Zagrebačke akademije, dolaze i oni iz Beča. Ove godine dvoje kolega odlazi u mirovinu, dakle treća horna i violina. Sa šefom dirigentom i Umjetničkim vijećem još ćemo vidjeti hoćemo li ih popuniti ili ćemo možda dovesti violu, vođu drugih violina, također bilo bi dobro da violončelo ima dvoje vođa, zatim kontrabas. Razmišljamo pet godina unaprijed kako nas nešto ne bi iznenadilo. Povećanje ne radimo broja radi već kvalitete. Nama u osnovnom sastavu fale tri do četiri glazbenika.

Veliki problem, posebice u zimskim mjesecima, predstavlja vam i nedostatak adekvatnog koncertnog prostora…
Grad je dobro upućen u ovu problematiku te je na njemu da riješi ovo pitanje. Vjerujemo da s njim raspolaže bi nam ga već dao, međutim oni su većinom zauzeti ili nisu adekvatni. Međutim, treba izdržati do izgradnje koncertne dvorane. Jedina alternativa je Palača Pucić u koju može stati 180 do 200 ljudi. Vode se pregovorimo, ali nemamo nikakvih konkretnih informacija. Nama bi trebao prostor blizu povijesne jezgre kako bi primjerice lako mogli otići do Kneževa dvora. Rad u Slanici u zimskim mjesecima zbog vlažnosti i skučenosti je jako težak. Objektivno svatko tko dođe na koncert se želi osjećati ugodno, da taj ambijent ima dobru akustiku, zatim pristojan parking i garderobu gdje mogu ostaviti stvari. Ipak, svjesni smo da grad ima i drugih problema poput nedostatka dječjih vrtića, domova za starije i nemoćne osobe, infrastrukture, putničkog terminal ili puta do Zračne luke. Dvorana još nije ucrtana ni u prostorni plan. Mi nismo oni koji određuju prioritete i moramo poštovati odluku vladajućih. Dubrovački simfonijski orkestar sljedeće godine slavi svoju 95. obljetnicu. U dvojbi treba li orkestar Dubrovniku ili ga treba raspustiti svaki put smo pokazali da je neophodno razvijati kulturu koja je opstala i u znantno težim uvjetima nego danas. Orkestar priređuje programe koji su vrlo kvalitetni. Nema razlike između ljetnih i zimskih razdoblja. Tijekom čitave godine ugošćujemo istaknute umjetnike. No, to neće trajati zauvijek. Orkestar će opstati jedino ako se riješi pitanje dvorane. O njoj ovisi i profil publike. Ljeti to su uglavnom stranci, ali zimi grupica Dubrovčana. Kad bi raspolagali prostorom uveli bi programe edukacije, druženje s umjetnicima ili prije koncerta porazgovarali o djelu kojeg ćemo izvoditi.

Pročitajte još

Naučite i vi napraviti zvijezde od metalnih vješalica

Dulist

Otvara se izložba Ante Tonćija Alača ‘Selo moje majke’

Dulist

ODRŽAN ZAVRŠNI KONCERT Mladi dirigenti iz šest država na seminaru u Dubrovniku

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija