Vaše vijesti

Da, na Vašu adresu Gradonačelniče

Uskoro će tri i po godine od predizbornog skupa na taraci konobe "Obala". Nonšalantno i samouvjereno, sjedeći na trpezi restorana pljuštala su obećanja, našim zapravo skromnim zahtjevima.

Problemi koji muče turističko mjesto gomilali su se jako dugo, rješivi ponajprije dobrom voljom i profesionalnošću radnog mjesta, a tek onda skromnim soldima. I tako, usprkos dugogodišnjim upozorenjima, prijedlozima, pisanim zahtjevima, ponavljanim uvjeravanjima pedesetogodišnjeg iskustva, dogodilo se što se i očekivalo; izlila se kanalizacija (i ne prvi, izgleda ni zadnji put). U srcu sezone.

Fekalijama preplavljena lučica, zagađene plaže i smrad ispraćali su izletnike i dočekivali turiste,od nedjeljnog jutra 29. VII. do kasno u ponedjeljak. I spašavaju vatrogasci .A od 7. do 8. rujna slična slika. Prdeljuska svemu lijepom i ugodnom, civilizacijskom i kulturnom Gradu i Lopudu. A to nije trebalo niti mora biti. Znalo se za poteškoće već 50 godina pa se mudro i jednostavno rješavalo predusretanjem, ispiranjem problematičnih 30-ak metara kanalizacijske cijevi svakih 15-ak do 20 dana. I to po 15 do 20 minuta.

Usput se provjeravala i vatrogasna spremnost. Pa iako je rješenje jednostavno i jeftino iskompleksirani “ stručnjaci“ nijesu se zadovoljili jednostavnošću i provjerenom (jeftinom) učinkovitošću.
 
IZJEDNAČAVANJE ISTINE I LAŽI
 
No za post festum nanesene štete nije teško izdvojiti petnaestak tisuća kuna. Uzaludno uložene stotine tisuća kuna (prije desetak godina) ipak su oslikavale važnost zahvata i opravdavale usiljeno radno mjesto. A za izbjeći ovu sramotu toliko je jednostavno da je nadležnim ispod časti dogovoriti i ovjeriti radni nalog (doznaku) od 10.000 kn vatrogascima za cijelu godinu. Ili možda ono drugo: ugraditi potopnu pumpu (što se odavno predlaže), 2050 kn, uz pripadajuću opremu 2000 kn i rad, pretežno dragovoljni što čini ukupnu investiciju od cca 6.000 kn.

No inertnost i birokratska usiljenost problem podižu na viši, složeniji (nepotrebni) nivo i opravdavaju izvanredno zalaganje za godišnji bonus lojalnosti „voljenom vođi“. A strepnja skorog zagađenja, i zimi i ljeti ostaje, kruh na kolicima preko kotača biva blagoslovljen fekalijama na očigled svih pa i turista, i dakako potvrđuje spremnost ulaska u EU.

A na prospektima i internet oglašavanjima predstavljanje turističkog Lopuda kao mirnog mjesta opuštenog odmora bez vozila (wehicles) svjedoči olako, balkansko izjednačavanje istine i laži. Jer svi smo svjedoci meteži, drskosti, iživljavanja, i naravno instinkta dozvoljene pohlepe na štetu sadašnje i buduće turističke djelatnosti. I spokojnog civilizacijskog i kulturnog života. Na vrhuncu razularenosti golf kolica, traktora, motora, bicikla i automobila donesena je odluka Grada o pješačkoj zoni obalnog šetališta i priključnih ulica.

Ignorirajući prijedloge Mjesnog odbora od prije tri godine, pisane i verbalne, kako to treba riješiti na dobrobit svih, ova odluka svjedoči nepoznavanje stanja, manjkavost želje rješenja, birokratske učmalosti, pa ako hoćete i polupismenosti. Jer što znači za prometno nepismene osobe, ili pak za pješake znak zabrane prometa? Ne previše. Dakle treba im napisati. A prijedlog je bio: na tri vidljiva mjesta postaviti table (cca 40 x 30 cm, ukupno 300 kn) s natpisom „Obalno šetalište (Igalo) s priključnim ulicama je pješačka zona.

Promet vozilima dozvoljen posebnom odlukom Grada.„ I slijede detalji izvješeni na oglasnim pločama. A s ovom formalnom odlukom koja se odnosi na razdoblje od 1. lipnja do 1. listopada postavlja se pitanje: a što s ostalih osam mjeseci u godini ?
 
BLAGOSLOV NEREDA
 
Je li to područje rally utrka, transportne prometnice, vozačke dokolice, otpisano područje mrtvoga naselja? I eto tu se vidi, poštovani Nadležni, Vaša nezainteresiranost, nepoznavanje i tromost mnoštva pravih rješenja. Jer pješačka zona je za cijelu godinu, što ne znači da je zabranjeno prometovanje vozilima. Ali znači da vožnja treba biti kontrolirana za potrebe prijevoza uz dužnu pažnju i prednost pješaka. Dakle, zamišljena „zebra“ cijeloga prostora. I sve to bez policajca ili komunalnog redara ne ide, zapravo je prigoda za prkos i kalavanje despeta čitavoj Vlasti. Dokaz vlastite nevolje mentalnog sklopa.

A na temelju čega i kojom odlukom je cijeli Lopud pretvoren u biciklističku stazu? Prije 30 godina u zajedničkom interesu turizma i bicikli su bili zabranjeni, a kamoli vozila. Prijevoz izletnika – kupača na plažu Šunj iščitava se kao blagoslov totalnoga nereda. Propisuju se uvjeti bez nadležnosti, bez dozvola, bez kontrole, bez koncesije i bez opće koristi. Izlika da se tim putem (koji je prvenstveno sagrađen za potrebe sprovoda uz dragovoljno ustupanje privatnog zemljišta) ne mogu istovremeno koristiti pješaci i vozila ponovno dokazuje nepoznavanje područja.

Jer paralelno s cestom postoji povijesni put, skalinata puno prikladnija i lakša za doći do plaže negoli je to „cesta“. Sada neuredna i zarasla stavila bi se u funkciju za ciglih 5-6.000 kuna. A uz mogućnost koncesije i registriranog rada svi bi bili na koristi. Prijevoznici bi bez straha i nereda obavljali prijevoz, a Grad i Lopud, pa i država imali bi prihod od prijavljenog rada. Prigovori da je udaljenost od Pendereva do Šunja već na pola puta ni po čemu ne stoji. Jer najnapornija dionica za pješačenje je upravo ona koju prati skalinata. I konačno, zašto svi koji uredno plaćaju porez duž najvećeg dijela mjesta ne bi imali koristi od izletnika – kupača plaže Šunj. Kafići, restorani, butige, suvenirnice, frizerski salon… A zašto ne bi bila prilika da se razgleda samo mjesto.

Ako je zaista imperativno samo kupanje na Šunju pobrinite se za prijevoz morskim putem Grad – plaža. Ovako nastali i kumovani incidenti u suludoj utrci grabeži i izvanzakonskog profita poremetili su ionako problematičnu svijest i savjest  pojedinaca, a što je najgore poljuljali su međuljudske odnose sve malobrojnih stanovnika. ( Ove godine 2 učenika i 5 profesura).
 
A PERIVOJ?
 
Da su isprazne riječi bile samo politička računica u floskulatu vremena, najbolji primjer je mjesni perivoj
Đorđić-Mayneri. Nekad najljepše zdanje hrvatske obale danas se muči da ne bi bio sramotan dokaz kulture i nebrige u domaćim i stranim očima. Prvi put u svojoj 130 godišnjoj povijesti nema stalnog vrtlara. Do 1943. god, do ubojstva vlasnika, stalno zaposlena su bila dvojica, a povremeni nadničari dodatno su radili na održavanju. Sve ovo mučno je i za spomenuti bilo kome.

Dakako ne možete znati da je u svojoj veličini od 13000 m2 1200 metara šetnica s površinom od 2300 m2, da to sve treba držati čistim, da su četiri područja (parcele) koje treba dnevno navodnjavati, okopavati, da treba održavati ribnjak i ribe hraniti. Da je u zimskom razdoblju čišćenje i priprema itekako zahtjevna. I bilo bi puno toga za nabrajati, pa je za preporučiti da se u dokolici pročita Zbornik dubrovačkog primorja i otoka ,vol. VI. I tako stekne uvid u ovu vrijednost Grada.

A ono što nas duboko smeta jest obećanje uređenja mjesne čitaonice u društveni dom, prostoriju okupljanja i druženja danas toliko potrebnu. Sagrađena prije 90 godina dobročinstvom Iva Kuljevana dugi niz godina služila je upravo namijenjenoj svrsi. A sada ruglo. Izmanipulirana vremenom (rebalansom?) koje prolazi otapa nadanja nadležne riječi da će nešto zaista i biti. Novac ne može biti izgovor jer kada bi se naplaćivalo sve ono što se plaćati mora, sve pristojbe javnih površina; stolova, hladnjaka, suncobrana, štafelaja, oglasnih tabli, dozvola za rad na javnim površinama, koncesija, priveza izletničkih brodova…, vjerujte solada bi bilo i na pretek. Ali eto takvi smo; za nered spremni!

I sam Mjesni odbor, inače institucionalno neučinkovit ignorira volju biračkog tijela, mijenja sastav po internom obrascu, a nemar za mjesto potvrđuje se ukidanjem radnih dana tajnika od pet na dva. Istinska potreba za postavljanje povjerenika ili pak protektorata. Zbog dokazane nevolje da inače ne znamo upravljati sami sobom.

Kada poriv materijalizma ograniči vidike životne sadržajnosti „blagos'ivaju se„ projekti poput onog u Urbanističkom planu uređenja naselja Lopud pretvaranjem zelenog pojasa povijesnih dolaca vinograda u građevno područje na padinama Ivanjeg brda (č.z. 977/1,977/2). Impresioniranost arhitekturom Neuma rađa i pripovijest u podozrivost poštenih namjera. Zahtjevi da se donese plan obnove šetališta (Igala) projekt rasvjete, kanalizacije… ostali su floskula obećanja.

Koliko se dubrovački (lopudski) osjeća i razmišlja, kako se poistovjećuje s Gradom u dubrovačkom duhu opstojnosti prisjetimo se dočeka vaterpolista: ovo je vaša fešta, svi feštajmo, umjesto festa i festižati, a svakodnevni milion koji nikad nije bio naški, a nije ni hrvatski, nego milijun, sprovod i pogreb zamijenjen je sahranom, saučešće umjesto sućuti ili sažaljenja… Uz neprepoznatljivost našega naglaska što se može očekivati od nadležnog za očuvanje onoga što nas čini svojima?
 

Pročitajte još

Lučić: S Lučinim razdoljem radimo isto što je rađeno kad je otvarana Grabovica

Dulist

Legaz o Babinom kuku: Ovaj malen grad mora zadovoljavati potrebe svih građana i turista, ne samo Valamara

Dulist

PRIČA KOJA VRAĆA VJERU U LJUDE U barci je zaboravila saket s lučićima i mesom, a onda je u pomoć došao mladić Luka…

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija