Ljudi iz Grada su napokon odahnuli. Od utorka (21. travnja) mogu u spenzu put Župe. Falilo im je ovih dvadesetak dana potegnut’ malo niz Dubac i zapravo se epidemiološka mjera sužavanja kretanja samo unutar općinskih granica pokazala kao najgora od svih onih koje su uveli za suzbijanje širenja virusa. I krenut će sad pomalo opuštanje restrikcija, proradit će javni prijevoz, ljudi će se iz kućnog ureda vratiti na posao.
Život će se pomalo početi vraćati u normalu.
Novu normalu, jer život će se sigurno još dugo dijeliti na prije korone i poslije korone. Baš u vremenu prije korone nismo previše obraćali pozornost na podatak kako Hrvatska ima 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. Od toga su 428 općine te 20 županija plus Grad Zagreb. U našoj župniji pet je gradova i 17 općina. A toga smo u potpunosti postali svjesni posljednjih tjedana kad su nas prisilili da se krećemo unutar svojih zadanih okvira zapisanih na osobnoj iskaznici. Vjerujem da ste bezbroj puta uz tu mjeru izgovorili riječ – apsurd jer iz Grada nismo mogli u Župu, iz Župe u Konavle, iz Konavala u Grad, a sve u krugu od dvadeset kilometara. Mnogima nije bio veliki problem pribaviti e-propusnicu, ali ima i onih kojima je taj papir bio nedosanjani san i dosad nikad nisu shvatili kako funkcionira i čemu služi kvadratić koji se naziva bar kod.
A od ponedjeljka navečer smo dočekali nova pravila. Županija je podijeljena na tri zone. Područje Doline
Neretve je zasebna cjelina isto kao i poluotok Pelješac s otocima dok se dubrovačko područje spaja s Primorjem, Župom i Konavlima. Pojednostavljeno rečeno, unutar ta tri područja nema više punktova i potrebe za e-propusnicama. Još jednostavnije rečeno, ljudi iz grada Dubrovnika konačno mogu u Lidl, u općinu Župa dubrovačka. Mogu se vratiti životu u Gradu, jer recimo u Župi samo ‘spavaju’.
Ako iz svega ovoga što nam se izdogađalo proteklih tjedana ne proizlazi najjednostavniji mogući zaključak –
neće nikad. Previše je općina! Dubrovniku, prirodno pripada i Primorje i Župa i Konavle, pripadaju mu okviri i
granica bivše Općine. Možda bi ova korona-kriza mogla, ili bolje rečeno morala, poslužiti za novo unutaržupanijsko preslagivanje.
Dakako da se ranijih godina na spomen o unutarteritorijalnom preslagivanju javljao žestok otpor. Lokalnih šerifa, dakako. I ništa se nije moglo protiv argumenata kako na plaće otpadne čak polovica općinskih proračuna. Pa tko bi se odvojio od titule – općinski načelnik, zamjenik općinskog načelnika, općinski pročelnik, općinski savjetnik, predsjednik općinskog vijeća, općinska tajnica, općinski nadzornik, općinski vozač, općinski… Zamislite da jedan načelnik općine Zažablje više ne bude načelnik!? Kako bi uopće funkcionirala područja Pojezerje ili Slivno bez svojih, čak dvaju, načelnika!? Ili da, primjerice, na otoku Korčuli ima samo jedna općina, jednostavno Korčula, bez Smokvice, Vela Luke, Lumbarde. I bez suvišnih nakupina koje prate takvo jedno administrativno tijelo poput općine.
Ova korona-situacija dovukla je do površine nužnost reforme javnog aparata. Svjestan je toga i sam premijer
Plenković koji je otvorio tu temu i na Predsjedništvu stranke. Jer nakon korone… Tek nakon nje slijedi nam
borba za gospodarski opstanak. Za preživljavanje. Čekaju nas godine recesije i štednje. I bolni rezovi. A čini se da mi imamo od čega krenuti!