Prije početka manifestacije obilježavanja desete godišnjice UNESCO-ve konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u hotelu Libertas Rixos uvodno predavanje je održala viša savjetnica i konzervatorica za nepokretna kulturna dobra u Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku Maja Nodari.
Podsjetila je kako Hrvatska drži vrh ljestvice europskih država po upisanim nematerijalnim kulturnim dobrima na UNESCO-vim nematerijalnim popisima s 12 dobara, dok je na svjetskoj ljestvici četvrta, nakon Kine (37), Japana (21) i Koreje (15), što je, kako je istakla Nodari, 'gotovo nevjerojatno uzme li se u obzir veličina i broj stanovnika ovih država'.
– Takav položaj ispunja nas ponosom, ali jednak ponos i zadovoljstvo osjećamo i u Dubrovniku, čija je tradicijska, živa kultura te slojevito bogatstvo nematerijalne kulturne baštine, oplemenilo i baštinu čovječanstva. Napose nas veseli činjenica što se prvo desetljeće UNESCO-ve Konvencije slavi baš u Dubrovniku, gradu Svetog Vlaha – istaknula je Nodari.
Smatra kako je nematerijalna kulturna baština, i životno i identifikacijski, vezana uz svaku sredinu kao 'imaginarni muzej spomenika', koji se ne čuvaju u muzejima i zbirkama, ali se njeguju u svim sredinama svijeta, koje drže do čuvanja kulture.
Nematerijalnom kulturnom baštinom u zakonskom okviru određuju se usmena predaja i izraz, uključujući i jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne kulturne baštine, izvedbene umjetnosti, običaji, obredi, svečanosti, znanja i vještine vezane uz prirodu i svemir, tradicijski obrti, zajedništvo prakse, predstava, instrumenata, predmeta, rukotvorina i cijelih kulturnih prostora koji su s tim povezani, a koje zajednice, skupine ili pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine.
– Cjelokupna kulturna baština više se odnosi na ono nematerijalno, bilo ono posredovano materijalnim ili nematerijalnim putem. Vrijednosti baštine mogu se posredovati materijalnim sredstvima, ali je jako važno da je srž svake baštine upravo u nematerijalnome – izjavila je Nodari. Podsjetila je kako se nematerijalna baština posredno služi materijalnim svijetom, na primjer zvukom, glasom, govorom, jezikom i plesom…
– U uvjetima destrukcije materije, kojoj svi svjedočimo, dokidanja razlika i virtualizacije postojanja, nasljeđivanje je središnji problem suvremenog svijeta. Zato je potrebno prepoznati i osjetiti puls života svoje zajednice – kazala je Nodari, spomenuvši kako je pri Ministarstvu kulture dosad 118 zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara upisano u Registar kulturnih dobara RH.
Maja Nodari u zaključku je istaknula kako za očuvanje nematerijalne kulturne baštine nisu presudni zakoni, propisi i odredbe. Citirala je riječi Cvita Fiskovića „što će vam zakoni, ako baštinu ne nosite u srcu, ako ona nije vaša i ako je ne osjećate“.
– O održavanju nematerijalne kulturne baštine ne odlučuje ni nacionalna ni UNESCO-va lista, ukoliko ta baština nije zapisana u memoriji i srcu svojih imatelja. Jer bez ljubavi i entuzijazma sve poruke i smisao vrlo složenih fenomena nematerijalne kulturne baštine bile bi površne. takva baština mora izvirati iz svoje sredine, mora biti čuvana i održavana kao sam život. Ona mora postati način življenja. Nadam se da ćemo se kao grad, ali i kao nacija pozitivno odrediti prema ovakvoj vrsti baštine – zaključila je Maja Nodari.