Treći vikend travnja tradicionalno već četvrt stoljeća pripada najvažnijem događaju alternativne underground glazbe – kultnom nizozemskom festivalu Roadburn, kad maleni pitoreskni grad Tilburg postane konačno odredište hodočašća pet tisuća u crno odjevenih metalaca, nekad davno dugokosih, a danas zbog deficita kranijalnih folikula uglavnom bradatih upražnjavatelja svega žestokog, drugačijeg i uglavnom depresivnog. Ujedno je ovo bila i odlična prigoda za prvo testiranje zračnog Schengena, i taj test je bio spektakularno uspješan – od izlaza iz zrakoplova do sjedišta u brzom vlaku za Eindhoven ukupno 15 minuta, s pauzom za WC.
Četiri dana nakrcana fantastičnom živom glazbom u čak četiri velika prostora u centru grada, ne računajući i popratne sadržaje poput free-jazz večeri u obližnjem noćnom klubu ili ekskluzivnog plesnog performansa Salominog ‘Plesa sedam velova’. Glavni program niti jedne godine, pa tako ni ove, ne dopušta ni trenutak predaha, sa skoro stotinu izvođača koji se uigranim i strogo kontroliranim ritmom izmjenjuju na pozornicama.
Roadburnovom prestižu teško je odoljeti pa je ovaj festival i fantastična prilika za predstavljanje nove glazbe. Tu šansu odmah su po otvaranju festivala prihvatili momci i djevojka iz novo-osnovane belgijske grupe Predatory Void. Projekt članova grupa AmenRa, Oathbreaker i Aborted je klasični žestoki sludge-doom kojeg su nakon premijere uživo uokvirili u album ‘Seven Keys to the Discomfort of Being’. Dan nakon njih, cjelokupna Roadburn publika dobila je ekskluzivni uvid u šest godina čekani novi album funeral doom majstora Bell Witch.
Njihov prethodni album ‘Mirror Reaper’ iz 2017. proglašen je jednim od najboljih albuma desetljeća, a na najnovijem ‘Future Shadow Part 1: The Clandestine Gate’ dvojac Dylan Desmond i Jesse Shreibman ne odstupaju od svojeg prepoznatljivog stila – samo jedna atmosferična, tjeskobna, žestoka stvar u trajanju od 83 minute. ‘Part 1’ u nazivu albuma pojašnjavaju svojim dugoročnim planom – izdavanjem tri tematski povezana albuma koji će spojeni tvoriti neprekinutu zaokruženu cjelinu: Kraj treće stvari ujedno će služiti i kao ponovni početak prve, četverosatni i potencijalno beskonačni soundtrack egzistencije.
Ponekad je Roadburn i odličan izgovor za pet dobrih prijatelja da zasviraju pred živom publikom prvi put nakon petnaest godina. Švedski prog-core band Burst bio je vrlo popularan band dvije-tisućitih, izdali su pet albuma, a ‘Prey on Life’ iz 2003. i ‘Origo’ iz 2005. donijeli su im iznimnu slavu kod publike i kritike. Nakon albuma ‘Lazarus Bird’ iz 2008. razilaze se prijateljski, da bi nakon desetljeća i pol još jednom, po posljednji put zajedno kročili na pozornicu Roadburna, i za deset tisuća pozornih ušiju odsvirali svoju karijernu retrospektivu. Tko je propustio, kajat će se jer momci nisu pokazali niti trun hrđe, uigrano i uvježbano kao da se nikada nisu rastali otprašili su svojih ekskluzivnih uru vremena.
Centralni događaji svake večeri vrtjeli su se oko dva banda. Prvi je Deafheaven, jedini black metal band uopće ikada nominiran za nagradu Grammy. U dvije večeri u cijelosti su izveli njihov najbolji i najuspješniji album ‘Sunbather’ i njihov posljednji ‘Infinite Granite’. Pjevač George Clarke je, kao i obično, pokazao svoju iznimnu fizičku spremnost i vrsni zabavljački talent, a izbor albuma dopustio mu je da pokaže i svoj vokalni raspon – od vrištećih tonova ‘Sunbathera’ do melodiozno razgovjetnih tekstova ‘Granita’.
Vjerni čitatelji ‘Slušnog Aparata’ prepoznat će i imena poput Pupil Slicer, Chat Pile, Boy Harsher, Wolves in the Throne Room, Imperial Triumphant i Big Brave, a to je samo mali djelić Roadburnove ponude. Drugi headliner bili su Cave In, vrhunski alt-core band čiji članovi redovito u godišnjem ritmu donose svoje projekte u Tilburg.
Ove godine odsvirali su dva seta, prvi pod nazivom ‘Interstellar Mixtape’ (referenca na zlatnu Voyagerovu ploču koja sada leti svemirskim bespućima izvan Sunčevog sustava) iskoristili su za izvedbu mnogih B-strana koje rijetko sviraju uživo, s obradom pjesme ‘Cave In’ grupe Codeine po kojoj su se i nazvali. Svoju drugu večer Cave In odjavljuje festival izvedbom svojeg prošlogodišnjeg hit-albuma ‘Heavy Pendulum’.
Čista je fantazija bila odslušati punih 80 minuta mojeg osobnog favorita iz 2022., a kad je Adam McGrath prstima počeo probirati odjavni riff ‘Wavering Angel’, uz pokoju suzu, bilo je vrijeme pozdraviti se s ovogodišnjim izdanjem Roadburna, polaganim korakom krenuti prema željezničkom kolodvoru, a onda nakon nepunih desetak minuta lagane šetnjice po amsterdamskom aerodromu doći na najavljeni izlaz. Schengenski sporazum – pet zvjezdica.
Foto Relapse Records