Slušni aparat

Zemlja u plamenu

Zemlja u plamenu

Malo je poznata povijesna činjenica da je Lav Tolstoj svoj epski roman pla­nirao nazvati ‘Rat, za što je on uopće dobar?’, no na nagovor urednika i nakladnika ga je preimenovao u mar­ketinško i komercijalno atraktivniji ‘Rat i mir’. Više od stoljeća kasnije slavni američki pjesnik Bruce Springsteen precizno i koncizno mu je odgovorio s: ‘Apsolutno nizašto!’, a sada, nakon dodatnih skoro pola stoljeća još uvi­jek postoji jedan solidan kontingent nepismenih budala koji nisu shvatili te suptilne poruke. Pa je tako izgleda potrebno da umjetnici još jednom pokušaju slikovito pojasniti svu besmi­slenost rata, razaranja i ubijanja, ovaj put od strane bjeloruskog post-black metal dueta Dymna Lotva (Latvija obavijena dimom) i njihovog trećeg albuma ‘Zemlja ispod crnih krila: Krv’, drugog u planiranoj anti-ratnoj trilogiji.

Dymna Lotva su od svojeg osnivanja zvučali buntovnički pa nije čudno da svoj najnoviji album izdaju iz egzila u Poljskoj, izbjegavajući cenzuru i guše­nje umjetničke slobode od strane bje­loruskog diktatora Lukašenka. Na albumu nastavljaju kreirati pjesme pune tuge i boli, u svojem moćnom osobnom stilu, čvrsto baziranom u black metalu s nadodanim elementima dooma i tradicionalne istočno-slaven­ske glazbe. Svi njihovi tekstovi su isti­nite bjeloruske priče koje preklapaju povijesne tragedije sa zločinima pro­tiv čovječnosti današnjice.
Kompozitor Jauhien Čarkasau i pje­vačica Katsjarina ‘Nokt Aeon’ Manke­vič kao datum osnivanja Dymne Lotve navode 8. studeni 2015., datum kad je njihova sunarodnjakinja Svetlana Aleksievič nagrađena Nobelovom nagradom za književnost za svojedo­kumentarističko-žurnalističke knjige o postsovjetskoj Bjelorusiji. Logično, njezine knjige nisu dostupne u Bje­lorusiji. Tog dana grupa je napisala svoju prvu pjesmu ‘Samotni ljudski glas’ prema Svetlaninoj knjizi ‘Glasovi iz Černobila’. Tu pjesmu je 2016. pra­tio njihov prvi studijski album ‘Zemlja ispod crnih krila: Močvara’, zamišljen kao početak trilogije o Bjelorusiji. Nji­hov drugi album ‘Pelin’ izdan 2017. nije bio dio tog plana, već je konceptualno naslonjen na Černobil i sadrži njihovu prvu pjesmu.

Godine 2020. članovi Dymne Lotve otvoreno podržavaju prosvjede protiv Lukašenkove diktature, pridružujući se Svetlani Aleksievič i mnogim drugim umjetnicima. Prosvjedi eskaliraju 2021. nakon montiranog političkog procesa protiv pjevača Lesley Knifea (Vladislav Novožilov), koji je na novom albumu gost na pjesmi ‘Do slobode’. Nakon prosvjeda, grupi su zabranjeni svi javni nastupi i koncerti, a Katsjarina za dlaku izbjegava uhićenje bijegom u Ukrajinu. Plan je bio nastaviti rad grupe u ukra­jinskom gradu Irpinu, no ruska invazija prisiljava je na novi bijeg u Poljsku, gdje je čekao Jauhien.
Album ‘Zemlja ispod crnih krila: Krv’ zapravo nije komentar na rat u Ukrajini. Skladanje pjesama započelo je davne 2017. i zamišljen je kao pregled ratnih nedaća koje su kroz povijest zadesile bjelorusku naciju. No, politički progoni i nedostatak novca značili su da je za konačni izgled albuma bilo potrebno čak šest godina i puno samoodricanja za plaćanje dva tjedna studija. Sam početak albuma i pjesma ‘Idi i gledaj’ nagovještaj su nadolazećeg crnila – pjesma inspirirana istoimenim bjelo­ruskim filmom Elema Klimova, prema mnogima najboljim ratnim filmom ikada, govori o stravičnoj nacističkoj okupaciji Bjelorusije u kojoj je živote izgubilo preko dva milijuna građana kroz oči dječaka Florje koji se nakon masakra njegove čitave obitelji pridru­žuje partizanima.

Sve okrutnosti i grozote rata na albumu se čuju kroz zvuke sirena, neutješni dječji plač, krikove odraslih i pucketanje vatre (‘Pakao’), pokušaje hvatanja zraka u pjesmi ‘Jama’ i okrut­nog cerekanja u pjesmi ‘Okrutnost’. Melankolične lagane melodije klavira i gudačkih instrumenata na ‘Nacht Hexen’ i ‘Neutaživa žeđ’ smjenjuju se sa žestokim black metal tremolom u pjesmama ‘Pokopan živ’ i ‘Okrutnost’, ponekad podsjećajući na ukrajinski White Ward, ponekad na francuski Alcest, a nerijetko i na skandinavski drugi val black metala, ali niti u jednom trenutku od sedamdeset dvije minute trajanja ne dopuštaju vam predah. Tri­naest potresnih pjesama dugo će vam ostati u sjećanju, a za mene osobno ovaj album je, iako je do kraja godine preo­stalo još četiri mjeseca, osigurao defi­nitivnu titulu albuma godine, na što se podsjetim svaki put kad moje puto­vanje kroz bjeloruski horor okončam odličnim stvarima ‘Do slobode’ i ‘Krv’.
Apsolutna preporuka svim ljubite­ljima dobre glazbe i novije europske povijesti.

Foto Prophecy Productions

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić