Malo je poznata povijesna činjenica da je Lav Tolstoj svoj epski roman planirao nazvati ‘Rat, za što je on uopće dobar?’, no na nagovor urednika i nakladnika ga je preimenovao u marketinško i komercijalno atraktivniji ‘Rat i mir’. Više od stoljeća kasnije slavni američki pjesnik Bruce Springsteen precizno i koncizno mu je odgovorio s: ‘Apsolutno nizašto!’, a sada, nakon dodatnih skoro pola stoljeća još uvijek postoji jedan solidan kontingent nepismenih budala koji nisu shvatili te suptilne poruke. Pa je tako izgleda potrebno da umjetnici još jednom pokušaju slikovito pojasniti svu besmislenost rata, razaranja i ubijanja, ovaj put od strane bjeloruskog post-black metal dueta Dymna Lotva (Latvija obavijena dimom) i njihovog trećeg albuma ‘Zemlja ispod crnih krila: Krv’, drugog u planiranoj anti-ratnoj trilogiji.
Dymna Lotva su od svojeg osnivanja zvučali buntovnički pa nije čudno da svoj najnoviji album izdaju iz egzila u Poljskoj, izbjegavajući cenzuru i gušenje umjetničke slobode od strane bjeloruskog diktatora Lukašenka. Na albumu nastavljaju kreirati pjesme pune tuge i boli, u svojem moćnom osobnom stilu, čvrsto baziranom u black metalu s nadodanim elementima dooma i tradicionalne istočno-slavenske glazbe. Svi njihovi tekstovi su istinite bjeloruske priče koje preklapaju povijesne tragedije sa zločinima protiv čovječnosti današnjice.
Kompozitor Jauhien Čarkasau i pjevačica Katsjarina ‘Nokt Aeon’ Mankevič kao datum osnivanja Dymne Lotve navode 8. studeni 2015., datum kad je njihova sunarodnjakinja Svetlana Aleksievič nagrađena Nobelovom nagradom za književnost za svojedokumentarističko-žurnalističke knjige o postsovjetskoj Bjelorusiji. Logično, njezine knjige nisu dostupne u Bjelorusiji. Tog dana grupa je napisala svoju prvu pjesmu ‘Samotni ljudski glas’ prema Svetlaninoj knjizi ‘Glasovi iz Černobila’. Tu pjesmu je 2016. pratio njihov prvi studijski album ‘Zemlja ispod crnih krila: Močvara’, zamišljen kao početak trilogije o Bjelorusiji. Njihov drugi album ‘Pelin’ izdan 2017. nije bio dio tog plana, već je konceptualno naslonjen na Černobil i sadrži njihovu prvu pjesmu.
Godine 2020. članovi Dymne Lotve otvoreno podržavaju prosvjede protiv Lukašenkove diktature, pridružujući se Svetlani Aleksievič i mnogim drugim umjetnicima. Prosvjedi eskaliraju 2021. nakon montiranog političkog procesa protiv pjevača Lesley Knifea (Vladislav Novožilov), koji je na novom albumu gost na pjesmi ‘Do slobode’. Nakon prosvjeda, grupi su zabranjeni svi javni nastupi i koncerti, a Katsjarina za dlaku izbjegava uhićenje bijegom u Ukrajinu. Plan je bio nastaviti rad grupe u ukrajinskom gradu Irpinu, no ruska invazija prisiljava je na novi bijeg u Poljsku, gdje je čekao Jauhien.
Album ‘Zemlja ispod crnih krila: Krv’ zapravo nije komentar na rat u Ukrajini. Skladanje pjesama započelo je davne 2017. i zamišljen je kao pregled ratnih nedaća koje su kroz povijest zadesile bjelorusku naciju. No, politički progoni i nedostatak novca značili su da je za konačni izgled albuma bilo potrebno čak šest godina i puno samoodricanja za plaćanje dva tjedna studija. Sam početak albuma i pjesma ‘Idi i gledaj’ nagovještaj su nadolazećeg crnila – pjesma inspirirana istoimenim bjeloruskim filmom Elema Klimova, prema mnogima najboljim ratnim filmom ikada, govori o stravičnoj nacističkoj okupaciji Bjelorusije u kojoj je živote izgubilo preko dva milijuna građana kroz oči dječaka Florje koji se nakon masakra njegove čitave obitelji pridružuje partizanima.
Sve okrutnosti i grozote rata na albumu se čuju kroz zvuke sirena, neutješni dječji plač, krikove odraslih i pucketanje vatre (‘Pakao’), pokušaje hvatanja zraka u pjesmi ‘Jama’ i okrutnog cerekanja u pjesmi ‘Okrutnost’. Melankolične lagane melodije klavira i gudačkih instrumenata na ‘Nacht Hexen’ i ‘Neutaživa žeđ’ smjenjuju se sa žestokim black metal tremolom u pjesmama ‘Pokopan živ’ i ‘Okrutnost’, ponekad podsjećajući na ukrajinski White Ward, ponekad na francuski Alcest, a nerijetko i na skandinavski drugi val black metala, ali niti u jednom trenutku od sedamdeset dvije minute trajanja ne dopuštaju vam predah. Trinaest potresnih pjesama dugo će vam ostati u sjećanju, a za mene osobno ovaj album je, iako je do kraja godine preostalo još četiri mjeseca, osigurao definitivnu titulu albuma godine, na što se podsjetim svaki put kad moje putovanje kroz bjeloruski horor okončam odličnim stvarima ‘Do slobode’ i ‘Krv’.
Apsolutna preporuka svim ljubiteljima dobre glazbe i novije europske povijesti.
Foto Prophecy Productions