Tvrdnja iz naslova ove kolumne je potpuno istinita, ali titularni lik nije Milo kojeg možda poznajete vi ili vaši roditelji nego Milo Aukerman, pjevač žanrovski utjecajnih kalifornijskih pankera Descendents. Krajem srpnja, na europskoj turneji, Milo je u Barceloni pretrpio blaži infarkt. Uspješno je operiran, a tijek njegovog oporavka s fanovima i zainteresiranom javnošću na društvenim mrežama na zanimljiv način te uz bezrezervnu participaciju pjevača dijelio je suosnivač Descendentsa, njihov bubnjar i producent Bill Stevenson, i sam čovjek koji se barem dva puta našao u bliskom susretu sa smrću i pobijedio. Fanovi su već počeli navijati da prvi budući album Descendentsa nosi naslov ‘Milo had a Heart Attack’, u stilu naziva njihove stožerne ploče, albuma ‘Milo Goes to College’ iz 1982. godine. Taj album je, bez dvojbe, najzaslužniji za popularnost bendova poput Blink-182 i Green Day i stvaranje žanra pop-punka.
U izvrsnom dokumentarnom filmu ‘Filmage: The Story of Descendents/All’ (2013.) Dave Grohl je njegov značaj lijepo sumirao rekavši kako bi Stevenson, Aukerman te izvorni gitarist Frank Navetta i basist Tony Lombardo bili milijarderi da su ‘Mila koji odlazi na faks’ snimili petnaestak godina kasnije, točnije 1999. kada su ‘What’s My Age Again?’ i ‘All The Small Things’ vladali MTV-ijem.
Sve vezano uz ‘Milo Goes to College’ je legendarno. Od omota preko kojeg je svijet upoznao stripovsku verziju Mila, karikaturu razrednog šmokljana kao maskote benda koja krasi omote gotovo svake njihove ploče, pa do takvih melodioznih punk klasika, posebno na drugoj strani ploče, poput ‘Suburban Home’, ‘Kabuki Girl’, ‘Bikeage’, ‘Hope’ i ‘Marriage’. Dva od spomenutih bisera napisao je basist Lombardo, po jednu Aukerman i Stevenson, dok su izrazito ‘pankersku’ pjesmu o želji za stupanjem u brak nakon dva ‘dejta’ skladali jedva dvadesetogodišnjaci Stevenson i Navetta, s tim da je potonji bio skloniji hardcore/punk brzacima poput ‘I’m not a Loser’.
Dok su drugi bendovi promovirali zakovice, irokeze i kožne jakne, Descendents su na binu izlazili u istoj odjeći u kojoj su prethodno spavali u kombiju. Upravo zbog nedostatka glume i poze, zbog nerdovskog imidža njihovog pjevača, ali najviše zbog pjesama, mnogi klinci su se mogli poistovjetiti. No, Milo Aukrerman je zbilja odlazio na fakultet, što je značilo da su bendovske aktivnosti zamrznute i prije nego su stvarno počele. Stevenson se uskoro pridružuje Black Flagu, svira na pločama njihove najteže faze (‘My War’, ‘Family Man’ i ‘Slip It In’, sve iz 1984.) i brusi svoj upečatljivi stil sviranja. Po povratku znanja željnog frontmena, Descendents snimaju dvije pristojne ploče, da bi se 1986. ustoličila današnja postava grupe s novopridošlicama – basistom Karlom Alvarezom i gitaristom Stephenom Egertonom.
Alvarez je prvi dobio gažu, a kako je ispalo da su Descendents trebali i gitaristu, on je sa sobom povukao najboljeg frenda što je bio blagoslov koji im je trebao jer je bend i osnovan na bazi prijateljstva te zajedničke očaranosti hranom, ribarenjem, nesuspregnutom flatulencijom (da budem pristojan), Beatlesima i kavom, puno kave. I danas Bill Stevenson, u 59. godini, neće sjesti za bubanj ukoliko nije u sebe strusio ekvivalent osam espressa, a takav životni stil nije mijenjao ni nakon što mu je iz glave uklonjen tumor veličine loptice za tenis, a niti nakon trostruke premosnice na srcu.
Grupa u novoj postavi 1987. snima najkompleksniji hard-core/pop-punk hibrid, album ‘All’ i promoviraju duboko djetinjast i krajnje zabavan kvazi filozofski koncept ALL prema kojem se pojedinac nikada ne smije zadovoljiti polovičnim rezultatima nego uvijek stremiti višem. Prema tom konceptu zabranjeno je konzumirati beskofeinske napitke ili, primjerice, biti bezidejan. Kada Milo po drugi put, od četiri puta ukupno, napušta grupu, tada da bi ostvario san o karijeri znanstvenika (Aukerman nosi akademsku titulu doktora znanosti iz biokemije) ostatak benda uz pjevača Dave Smalleyja (Dag Nasty, Down by Law) osniva All.
Njihova diskografija (devet studijskih albuma s tri različita pjevača) još uvijek premašuje output Descendentsa, no unatoč činjenici što su im ploče bogate prvoklasnim pop-punk materijalom, All su uvijek, prema riječima samog Billa Stevensona, bili krivi što nisu Descendents. Zato su brojni fanovi 1995. živnuli kada se Milo odlučio odmoriti od znanstvene i akademske karijere i opet rokati s naočalama na glavi i s termosicom kave preko ramena.
Stevenson potpisuje ugovor s Epitaph Records koji mu dopušta da objavljuje albume oba benda, a Descendents već iduće godinu izdaju ‘Everything Sucks’, njihov drugi najcjelovitiji studijski rad s kojim postižu i pristojan komercijalni uspjeh. Prvi je to njihov album koji je probio Billboardovu ljestvicu i sublimira sve njihove kvalitete. Iako kompleksniji nego 1982., s petnaest pjesama u pola sata, Descendents nisu napustili temeljne postulate skladanja eksplozivnih punk pjesama s običnim životnim preokupacijama i izrazitim uhom za melodiju. ‘Everything Sucks’ je za generaciju odraslu u 90-ima ono što je ‘Milo Goes…’ bio za nešto starije.
All su od 2000. studijski neaktivni, još rijetko nastupaju, dok su Descendents objavili tri albuma, posljednja dva u nekarakterističnom tempu od samo pet godina između izdanja. Milo Aukerman se od 2010., kao 47-godišnjak, u cijelosti posvetio glazbenoj karijeri i od tada nije napuštao grupu. A srčani? Samo manji zastoj. Bend je uskoro ponovo na turneji, a spremaju i novi album.
Foto: @descendents Twitter