Grad ostaje bez još jedne stare butige, klobučarskog obrta Ronchi starog 155 godina, koji se skoro 30 godina nalazi u Lučarici. Zbog visokog najma i nemogućnosti postizanja dogovora s Dubrovačkom biskupijom koja je vlasnik prostora,
Marina Grabovac 1. studenog zatvara vrata svoje butige od klobuka. Odluka nije bila laka, ali je konačna, govori za duList Grabovac.
– Ovo je zadnji, najstariji obrt ovakve vrste u Hrvatskoj koji postoji od 1858. godine. Najveći razlog zašto sam ga preuzela 1997. je bio taj što je već onda bio stari tradicijski obrt u izumiranju i bilo mi je krivo da samo tako propadne – ističe. Prostor u Lučarici još je 1998./99.vraćen Dubrovačkoj biskupiji, koja sada traži plaćanje većeg najma.
– Bivša gradonačelnica Dubravka Šuica je dogovorila s Biskupijom da će prema nama biti fini i da nam neće praviti probleme. Kad je Dubravka Šuica pošla, a na vlast došao gospar Andro Vlahušić, svi smo od Biskupije primili pismo da njihovi prostori idu na javni natječaj te da nam se ugovor produžuje do 30. ožujka. Tada se našao jedan čovjek koji je ponudio 10 tisuća kuna za ovaj prostor kako bi tu otvorio suvenirnicu. Nakon toga sam dobila pismo od Biskupije da mi nude najam za 7.000 kuna plus PDV. Ja to nisam potpisala jer nisam mogla platiti toliki najam, koji je do tada iznosio 3.700 kuna. Uspjela sam isposlovati da plaćam po staroj cijeni, dakle 3.700 kuna, te sam potpisala ugovor s Biskupijom do kraja godine pod uvjetom da im po Novoj Godini oslobodim prostor – naglašava Marina Grabovac i dodaje kako je nekoliko razloga zbog kojih je odlučila Ronchi zatvoriti početkom studenog.
PRESUDILA PROŠLA ZIMA
– Prošla zima je najviše presudila. Kad se restorani i kineski suveniri zatvore, nema nigdje naših ljudi, nitko ne dolazi u Grad. Jednostavno ne mogu plaćati najam, a ne zarađivati. Djelomično je potpomoglo i to što je gospar Andro Vlahušić kad je došao na vlast, srezao subvencije za tradicijske obrte na 6 mjeseci. Izjavio je kako se ne mora pridržavati ugovora kojeg je sklopila prošla gradska vlast, te je srezao subvenciju, ne plativši zadnjih 6 mjeseci iz ugovora koji je sklopljen s Dubravkom Šuicom. Subvenciju smo do tada primali godinu dana, po 2 tisuće kuna mjesečno. Neka oni žive 5 mjeseci bez ikakvog prihoda, onako kako žive neke male butige po Dubrovniku, a koje nisu kineski suveniri. Tako da je neimaština bila još jedan razlog zbog kojeg sam se odlučila na zatvaranje. Bez obzira koliko mi je najam mali, ne mogu stvoriti za najam, zdravstveno i mirovinsko te tekuće račune. A potrebno mi je oko 6.000 kuna – napominje. Kakva atmosfera vlada u Gradu po pitanju starih tradicijskih obrta u izumiranju dovoljno govori komentar jednog zaposlenika gradske uprave.
– On je komentirao zatvaranje moje butige ovako „To je kad ne prodavate ono što bi trebali prodavat“.
Kako turizam 'jede' tradiciju u Dubrovniku, pročitajte u tiskanom izdanju duLista!