Eko je teže, ali je ljepše! – ovim se motom vodi Cvijeto Vukojević kad nam priča o svom zanimljivom planu povratka prirodi. Cvijeto, naime, naveliko priprema svoj OPG za nove sadnice maslina, loza…
A pažnju nam je posebno privukla, službeno ćemo napisati, Olivo Leucocarpa, o kojoj ćete manje više sve saznati ako pričate talijanski ili ako, kao mi, posjetite Cvijeta. Talijanska bijela maslina iz Calabrie odmah mu se, kaže, svidjela, a slijedom događaja plemeito stablo u mokošički oPG stiglo je već isti tjedan! Mi – dan iza, bili smo kuriozni za saznati i vidjeti lijepe sadnice neobičnih oblica, ali i čuti što to sve Cvijeto i njegova supriga Radmila imaju u planu predstaviti kroz koju godinu.
-Želja mi je sve raditi ekološki, sve prirodno, sve obnoviti… Nije lako, znam, ali imam vremena i volje – kaže dok pokazuje gore, prema Obuljenu, prema Gosparevu, mjestima gdje će nas na kraju priče i voditi, gdje osim mira maslinika i beskrajnih grmova mrče baterije puni i pogled na Omblu, Mokošicu, Crkvu svetog Spasitelja… Mjesta su to kojih se ‘uhitio’ u zadnje vrijeme, krči maslinike koji su kaže, od osamdesetih naovamo čak triput gorjeli. Dok čisti, pali, uređujuje, sve brižljivo i snima i kratkim i veselim ‘videićima’ uveseljava pratitelje oPG-a na društvenim mrežama, a i njihov broj svakodnevno raste. Prati, kaže, i trendove, ne smao ove ‘online’, već i one agromonske, raspitiva se i gleda EU fondove, kako bi što jednostavnije i praktičnije sve ‘doveo u red’. Uzor su mu Istra i naši Konavljani.
‘Ma moram ih paziti!’
-Gore – pokazuje mokošičke padine – ima maslina od promjera dvadesetak centimetara pa do metar, metar i po kruga. Prekrasna stara stabla. Ma moram ih paziti, zato gledam što prirodnije pristupiti čuvanju i obnovi. Zovem stručnjake poput Plantele, tražim organska gnjojiva, želja mi je kasnije sve certificirati pa je sve to po formuli ‘duplo teže, ali se i duplo više isplati’. Eh, lako je prije bilo gnjojiti, kad smo imali koze! Ali, vratit ću i to – polako nam otkriva širu sliku ideje kreiranja široke palete ponude OPG-a. U ove masline, kaže, pedeset godina nitko nije ušao čistiti, a iako formula ‘ućerati bager i obnoviti, a među njih posaditi i nove sadnice’ zvuči jednostavno, samo ćemo reći – nije. Dobra stvar je, kaže Cvijeto, što se radi o tundrači, sve je vodno područje, puno mrča, a kako ističe, Vodovod ima plan i spajati šahtove pa će mu i taj dio priče biti olakšan.
‘A moj Cvijeto, tko će ti to brati?’
‘Cvijeto, koliko ukupno imate prostora, maslina?’ – protupitanje je odmah, uz osmijeh: ‘A na kojoj parceli?’ Dakle, otprilike, ‘porazbacano’, oko 20 tisuća kvadrata s petsto starih maslina, među koje će posaditi još 300 novih mladica. Među njima i te čarobne bijele masline. ‘A moj Cvijeto, tko će ti to brati?’, mislimo se… Ni na to nije trebalo dugo čekati odgovor. Sve je pomno isplanirano.
-A brat će gosti! Prije tri godine, počeo sam raditi takozvani ‘cooking class’ sa svojim gostima. Zapravo nudim nešto što nitko ne nudi – učim ljude kako se radi peka, gulimo patate, beremo salatu, a bit priče je upravo to proširiti kao ponudu. Čak sam nabavio i starinske kecelje, one s džepovima, i idemo u masline! Naši gosti brat će masline, radit ćemo i preradu i cijeli dan se posvetiti tome. Mislim da je to posjetiteljima Dubrovnika odlično iskustvo. Probaju maslinovo ulje, a vide cijeli proces. Ma vide oni da visi sa zida diploma, certifikat, ali ne znaju kako se to ulje pravi, a ovako će vidit i sudjelovat u cijelom procesu. Provozat ćemo se u Orašac za samljeti masline, dok ne osposobim svoju mlinicu. Tome se nadam… – kaže nam Cvijeto, a ‘stavio’ se proučavati i nepovratna sredstva za svoj projekt.
‘Nije ti to informatika’
-Prije dvadeset godina bio sam u informatici, od 2005. sam u turizmu, vozim izlete i privatne transfere, a sad se vraćam prirodi. Želim nešto drugačije, a opet naše. Mislim da toga nedostaje – reći će nam iskreno. Jest, kaže, bile su masline vazda tu, od djetinjstva, ali im se ozbiljnije posvetio upravo sad.
-A bila su drukčija vremena. Obrađivali smo lozu, otac mi je preminuo, ja sam s mati i babom, puđao sam te mlade masline i one su sad već stasale. To ti je tu na Gosparevu, ‘talijanke’, njih sam počeo kupovati 1994. godine. Imalo se tada narančina, koza, kokoši, praca… A sad su samo koke tu, no vratit ću sve pomalo. Znaš kako to ide, gosti stanu, gledaju, fascinirani su, vide živu životinju, skuhaš im jaje i veći je to doživljaj nego večera u luksuznom restoranu. Još sam pođe ubrat kukumara i pomadora za salatu, stavimo peku, beremo masline… – dobar je taj Cvijetov plan, a uz njega ima želju i zaposliti, kad se priča ‘zavrti’, kojeg mladog čovjeka, mada će biti teško, kaže, nać nekoga tko je voljan raditi, kositi, sređivati maslinike u ljeto, kad je sezona.
-Nije to informatika – dobiješ zadatak, riješiš zadatak! A nije ni turizam. Bit će teško, ali ne brinem – optimistično će Cvijeto. Kroz smijeh dodaje, odgovarajući na naše pitanje: ‘A sumnjam da će me netko kopirati u ovome, kome se da navuć gumene čizme, upaliti traktor, usred ljeta uzet kosilicu?’ Pa, ima i pravo…
Oblica ‘žeže’, zato će eksperimentirati
Ajd, za kraj, odgovorio nam je i o tim famoznim maslinama. Ne, nisu te talijanske ljepotice dominantne, ima tu i naših ‘cura’.
-Posađeno je jedno pet vrsta, one standardne tipa oblica, a u Brsečinama naravno brsečka, a evo stiže i ta bijela… Inače, nju sam slučajno ugledao negdje na Internetu, raspitivao se među maslinarima u Istri koji su mi rekli kako ima jedno matično stablo u Institutu u Splitu. Što se radi s njime, ne znam, ali meni je bilo interesantno… Ono, za imat nešto drugačije. Nije od nje neko baš ‘top’ ulje, ali budući da u nas oblica ‘žeže’, plan je dodavanjem malo talijanke, kako to i inače bude, dobiti ukus po želji. Ma, malo ću probati eksperimentirati. Još ju proučavam, znam da ih ima u Malti, ali su navodno došle iz Grčke, sadili su ih redovnici… Svidjela mi se ta njihova bijela boja, ‘googlao’ sam i eto, naručio, stigle za dva dana, sad krećem u avanturu – zaključuje Cvijeto, a mi mu s bijelim krasoticama, kao i zanimljivim planom ponude, želimo puno sreće i novih, prvoklasnih ideja koje nas na moderan način vraćaju tradiciji lijepog mokošičkog kraja.
Iz tiskanog izdanja od 27. prosinca 2018.