Zamjenik dubrovačko-neretvanskog župana Davorko Obuljen čini se idealnim sugovornikom za niz tema koje su se proteklih tjedana i mjeseci pokazale aktualnima.
Vezovi na Batali, gospodarenje otpadom, prometna povezanost županije, samo su neke od njih, a Obuljen prije svega po svojoj funkciji vodi ili prati brojne projekte vezane za te teme. Inače, Obuljen je svoju karijeru proveo na nekoliko čelnih mjesta, od direktora gradskog poduzeća UTD Ragusa (2004.-2005.) do predsjednika Uprave Hotela Maestral (2005.-2013.), a uspješno se kandidirao i na posljednjim lokalnim izborima 2013. godine, otkad vrši funkciju zamjenika župana.
Vaša kolegica Marija Vučković prije mjesec dana prešla je na novo radno mjesto, za pomoćnicu ministra regionalnog razvoja i europskih fondova. Imate li sad više posla?
Moram priznati da imam puno više posla. Prije smo Marija i ja bili zemljopisno podijeljeni. Moj dio bio je istočni dio županije, uključujući Pelješac, Korčulu i Lastovo. Međutim, sad se to već proširilo i na Neretvu. Tu je i čitav niz projekata koje je Marija vodila, a iskreno još uvijek nisam do kraja u njih ušao. To bi bilo i nemoguće, trebao bih se klonirati. Ali pomalo ulazim u bit, nastojim dosta toga delegirati na ljude koji su dosad bili uključeni. Na primjer, Marija je vodila puno programa iz domene europskih fondova, ali taj tim je ostao isti, jedino je kontrola nad procesima sad na meni, a možda smo sad više angažirali pojedince iz regionalne agencije DUNEA.
Prije nekoliko dana Županija je uspjela postići dogovor s Gradom, Županijskom lučkom upravom i korisnicima vezova na Batali oko sufinanciranja projekta izgradnje pontona u novoj komunalnoj lučici. Kako je uopće došlo do toga da građani ostanu bez vezova?
U samoj Studiji utjecaja na okoliš projekta Marine Gruž, na inicijativu našeg Odjela za zaštitu okoliša, jasno je navedeno da investitor ima obvezu zbrinjavanja barki prilikom gradnje marine. To je ušlo u Studiju i to je neosporno. Međutim, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja napravilo je propust izostavivši to iz uvjeta za dobivanje građevinske dozvole. Time su zapravo amnestirali investitora u obvezi zbrinjavanja tih vezova. Ne vidim razlog zašto se investitoru dopustilo tako nešto, a na kraju se sve nonšalantno ‘bacilo’ na Županiju. Bez obzira na sve to, Županija je sad u postupku nabave pontona s kojim će se osigurati zbrinjavanje dijela barki, dok je za drugi dio investitor pristao da se mogu privremeno vezati za jedan od njegovih mulova.
Je li to prvi, ili jedini primjer, u kojem je država Županiju ‘gurnula’ u problem?
Imali smo situacije u kojima Vlada RH nije bila blagonaklona prema Županiji, ponajprije kroz ukidanje brojnih institucija na županijskoj razini. Na primjer, zanimljiva je situacija s oduzimanjem prava upravljanja nad Općom bolnicom Dubrovnik. Vraća nam se u gorem stanju nego kad je oduzeta.
Gorući problem koji tišti građane jest otpad, i u tom smislu se puno govori o izgradnji Centra za gospodarenje otpadom. U kojoj je fazi taj projekt, budući da je situacija a Grabovicom, najblaže rečeno, alarmantna?
U Centru za gospodarenje otpadom zbrinjavat će se otpad, ali tek nakon reciklaže. Postojat će pretovarne stanice na šest lokacije, ali su gradovi i općine dužni reciklirati otpad u reciklažnim dvorištima. Skupljanje, razvrstavanje, recikliranje… To je u domeni gradova i općina, njihovih komunalnih poduzeća. Što se tiče Centra, krajem veljače predali smo zahtjev za lokacijsku dozvolu. Također, izdani su objedinjeni okolišni uvjeti, koje smo čekali gotovo dvije godine. Riječ je o osjetljivom, poroznom području s puno podzemnih voda, i sve je to trebalo uzeti u jednadžbu prilikom izrade. Što se tiče Studije izvodivosti, ugrađene su primjedbe konzultanata iz Jaspersa, predstavnika Europske komisije. Trebali smo se s njima sastati krajem ožujka, na završnom sastanku gdje bi studija postala i službena, međutim oni su morali odgoditi. A donošenje te studije je ključno za nastavak projekta, jer definira obuhvat, tehnologiju, lokacijske uvjete. Nakon toga ide razrada glavnog projekta, prikupljanje suglasnosti, potom idemo s lokacijskom i građevinskom dozvolom, otkupom zemljišta…
Čini li Vam se da se Županiju ponekad neutemeljeno proziva za probleme građana?
Ne bih htio to posebno komentirati. Vlast je uvijek ta koja služi za ‘napucavanje’ kad je bilo kakav problem. Na primjer, za lučicu Batala se sad govori da se trebala odavno riješiti. Mi se s tim slažemo. I mi smo je htjeli odavno riješiti. Ali treba znati da se za taj projekt studija utjecaja na okoliš radila do 2015. godine. Kod nas su te studije stroge. Ja sam prvi koji podržava da tako i bude, jer su nam priroda i okoliš jedino vrijedno i ako to počnemo uništavati došli smo do kraja. Dakle, tek prošle godine se moglo pristupiti tom projektu. Zasad imamo lokacijsku dozvolu, izrađen glavni projekt i ide se na ishođenje građevinske dozvole. To bi trebalo biti u lipnju. A, ako sve bude u redu s javnom nabavom, radovi bi trebali krenuti na jesen. Projekt bi trebao biti završen do sezone 2017. godine. A ne govorimo samo o pontonima, već i o istezalištu, dizalicama. Sve bi bilo riješeno jednim potezom. Ostala bi tek upravna zgrada, koja bi se rješavala u drugom dijelu. Taj dio prihoda još uvijek ne možemo osigurati. Za ovaj prvi dio Županija je osigurala deset milijuna kuna, Grad Dubrovnik je ponudio još deset milijuna kuna. Tako da bismo sad trebali uobličiti tripartitni sporazum između Županije, Grada i Županijske lučke uprave.
Na čelu ste Stožera za zaštitu i spašavanje Dubrovačko-neretvanske županije. Lanjsku požarnu sezonu moglo bi se opisati riječima – ne ponovilo se. Kako teku pripreme za ljeto 2016.?
Za nekoliko dana imamo sastanak Stožera, koji ima svoju logističku obvezu skupiti sve relevantne čimbenike, ne samo za pripremu protupožarne, već i turističke sezone. Što se tiče priprema, tu su vatrogasci jako dobro uhodani. Obavljaju svoj dio posla odlično, od čišćenja požarnih putova do pripreme opreme i ljudstva. Kad govorimo o vatrogascima, bio sam s njima na terenu i mogu ih samo pohvaliti, koliko su organizirani, opremljeni i ozbiljni.
Prošli tjedan županiju je posjetio novi ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković. Što se od njega može očekivati? Vi se sigurno nadate potpori za ključne projekte.
Bitno je da je ministar Butković prije svega podržao projekt Zračne luke Dubrovnik, a nama je to iznimno bitno jer ipak je riječ o najvećem infrastrukturnom projektu. A još bitnije je da je podržao i najavio izgradnju Pelješkog mosta kao strateški projekt krajnjeg juga Hrvatske. Mislim da smo uspjeli dočarati da su naše ceste iz 1963. godine, a i on se složio da su automobili evoluirali od tog doba. Mi na nekim našim cestama živimo opasno, i u tom smislu ministar je obećao maksimalnu podršku.
Izabrani ste u Sabor Hrvatske turističke zajednice, a imate višegodišnje iskustvo na čelu Hotela Maestral. Naša županija nosi jak potencijal u razvoju turizma, kroz ulaganje u kvalitetu, gradnju novih kapaciteta, rast broja kreveta. Puno se očekuje od Kupara, ali kakva je situacija u drugim dijelovima županije?
Nije tu samo riječ o Kuparima. Postoji Hotel Plat, Korčula, Orebić, Adriatic, Perna na Pelješcu. Trenutno radimo na strategiji turizma u dolini Neretve, gdje postoji velik potencijal. Dakle, što se tiče Dubrovačko-neretvanske županije, imamo velik postotak turista. Istina, prednjači Dubrovnik, ali nas raduje što su se počela razvijati ruralna mjesta. Domaćinstva, tematske ceste, poljoprivreda, vinarstvo, maslinarstvo, medarstvo, a sve u službi turizma. Županija se u tom smislu poprilično probudila, a županijska vlast je uz pomoć regionalne agencije DUNEA to uspjela pospješiti. Izvukli smo dosta sredstava iz europskih fondova 2014. – 2020., koja su bila namijenjena upravo razvoju malog i srednjeg poduzetništva u ruralnim područjima. Uzmite na primjer festival vina, koji je velikim dijelom financiran sredstvima Europske unije, a ima za cilj promociju vinara s ovog područja. U veljači smo imali sastanak sa svim vinarima, ugostiteljima i hotelijerima, kako bi se sučelili kao proizvođači i potrošači. U nekom smislu smo htjeli protežirati lokalno gospodarstvo.
Kad god na dnevni red dođe tema unutarstranačkih izbora u HDZ-u, a taj proces počinje uskoro, redovito se i Vaše ime nađe na listi onih koji pretendiraju biti prvi čovjek stranke u Dubrovniku. Postoji li ambicija?
Ambicija za političkim djelovanjem na dobrobit grada i županije uvijek postoji. Da nemam političku ambiciju nikad ne bih prihvatio biti zamjenik župana, ostao bih u businessu. Što se tiče konkretne situacije u stranci, još uvijek nema konkretnih razgovora na tu temu. Kad je riječ o mojoj potencijalnoj kandidaturi, jedino me žalosti što nema još više imena koja bi se spominjala. I boljih od mene, i obrazovanijih. Stranka kao što je HDZ, s tolikim članstvom, mora imati barem pet kandidata za svaku poziciju unutar stranke. To bi bila moja želja.
Koje bi to Vaše karakteristike član HDZ-a trebao prepoznati?
Ja sam se svih ovih godina uspio izuzeti od ‘obilježavanja’. Mi u HDZ-u imamo problem što je netko rijetko kad pobijedio HDZ, osim kad HDZ pobijedi sam sebe. Tu je najveći problem podjela na ove i one, njihove, njegove i njene. Čini mi se da sam se uspio od toga izuzeti, ali ne zato što sam imao neku dubrovačku mudrost, već sam najviše radio na sebi. Na obrazovanju, edukacijama, poslu, u privatnom sektoru. Pa ako hoćete i u obiteljskom životu. To bi bila moja najveća prednost u odnosu na neke druge kandidate. Moji uspjesi na poslovnom, privatnom i znanstvenom planu sigurno su atributi koji me stavljaju u red kandidata HDZ-a za ozbiljnije funkcije.
Ako se sutra otvori prilika za kandidaturu za predsjednika dubrovačkog HDZ-a, jeste li je spremni prihvatiti?
Tu ipak treba postići širi konsenzus. Tu ne bi smjela biti samo jedna osoba. Kod nas je to srećom još uvijek demokratski pa imamo izbore, a ne nameću se rješenja. Unutarstranački izbori su kvalifikacije za bilo što drugo. Ja iza sebe imam jedan ciklus, kao zamjenik župana, gdje smo direktno birani na izborima.
Prije tjedan dana navršili ste 40 godina. Najprije ste bili direktor svoje privatne tvrtke, potom direktor gradske tvrtke UTD Ragusa, pa državne tvrtke Hoteli Maestral. Potom je stigla i funkcija zamjenika župana. Da ne spominjemo usavršavanje na znanstvenom polju i privatni život. Čini se prilično bogata karijera za ‘prvih 40’?
Mislim da je sve to trebalo i prije stići. Mi u Dubrovniku možda živimo malo usporenije, ali kad vidite kako se živi vani… S 40 godina je to što ste naveli minimum. Kažu da čovjek tek kad napuni 40 godina, kad formira karakter, dođe u fazu da može raditi ono što najbolje zna. Smatram se relativno uspješnim.
Prema tome što kažete, slijede li Vam tek sad zlatne godine? Za ispunjenje i većih ambicija?
To će vrijeme pokazati. Ja se nadam. Radim na tome.