Svi smo pozdravljali Izmjene Zakona o strancima kad su nam bile predstavljene, pa i kad je Zakon bio donesen, ali očito ne da nismo znali, nego niti ni slutili do čega će dovesti „na terenu“. Posve konkretno – gomila stranih radnika radi na crno, ali ne – to nije krivnja poslodavaca, ni samih radnika, već države! Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima je jasan: „O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad Ministarstvo je, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.“ A dozvole se čekaju ne tjednima, nego mjesecima.
Ma kakva 2 tjedna?!
Zaputili smo se do nadležnog tijela i raspitali se o situaciji.
– Mi vam tek sad obrađujemo zahtjeve s početka travnja. Radimo, ali jednostavno ne stižemo. Malo nas je, a zahtjeva krcato – rekli su nam.
Pitali smo ih da kao poslodavac sada predamo zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad stranog radnika, u kojem roku bi mogli očekivati rješenje. Je li ikako moguće dobiti ga u zakonskom roku? – Ma kakva 2 tjedna, što vam je?! Manje vjerojatno mjesec dana, realnije dva, tri… Ne znamo ni mi. Dajemo sve od sebe da rješavamo što prije, ali eto, situacija je takva kakva jest – kazali su nam.
Je li moguće?!
Iako nas je naša država navikla na svakojake sulude odluke, ali ovo je zaista izvan svih kategorija. Nerealno! Suludo! Dakle, država može kršiti zakon koji je sama donijela kako je volja, bez ikakvih posljedica. A poslodavcima i radnicima, koji su uredno, na vrijeme sa svoje strane ispoštovali Zakon i podnijeli zahtjeve, zbog isključive krivnje države, prijete goleme kazne. Istovremeno, država je sama sebe zakinula za ogromne novce koji bi se slili u proračun da su zahtjevi obrađeni u zakonskom roku.
Bijes i ogorčenje
Ogorčeni su i poslodavci i strani radnici. Pričali smo s više njih i svi nam govore isto.
– Za više stranih radnika zahtjeve sam podnio krajem ožujka i rješenje sam dobio prije par dana samo za jednog od njih. Nama nema tko raditi. Krpamo se kako znamo i umijemo. I da, naravno da gomila stranih radnika radi na crno. I da, naravno da strepimo od inspekcija i kazni, ali što nam preostaje nego riskirati?! U suprotnom, možemo ključ u bravu, jer kao što je općepoznato, domaćih ljudi za rad nema godinama – kazao nam je jedan ugostitelj, drugi su potvrdili da je kod njih isto.
– Mi smo došle tu raditi, sve isplanirale, fino se s poslodavcem sve dogovorile. On nam je tada, pri dogovoru, rekao kako će odmah nakon što mu dostavimo potrebnu dokumentaciju predati zahtjev. Svako malo smo ga pitale što je s tim, na trenutke smo čak mislile da nas „mulja“, jer želi izbjeći plaćanje doprinosa. Onda smo provjerile i s drugim radnicima, čak smo išle i na policiju provjeriti je li zahtjev predan, kao što nam je poslodavac rekao, i uvjerile se da jest. To je bilo u travnju – ispričale su nam dvije Trebinjke.
Preuzeti odgovornost – kako da ne?!
Zaključak se nameće sam po sebi. U trenutku kad je bilo očito da se zahtjevi za izdavanje dozvole za boravak i rad stranih radnika neće moći obraditi u zakonskom roku država je trebala provedbu odgoditi za iduću sezonu. A za svoju, malo je reći pogrešnu procjenu i potpunu neorganiziranost i neodgovornost po pitanju kapaciteta u vidu radnika koji su zaduženi za obradu tih zahtjeva i uopće cijelog sustava, preuzeti odgovornost. Jer ovo je zaista strahotno i nadležni bi trebali, a možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da neće, snositi odgovornost za ovaj kaos i, naglašavamo još jednom, golemo oštećenje državnog proračuna.