Akademik Davorin Rudolf član Savjeta predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku, za Oslobođenje progovorio je o graničnom pitanju s Bosnom i Hercegovinom, te ratifikaciji Sporazuma Tuđman – Izetbegović iz 1999.
– Moje je mišljenje uvijek isto: sporazum iz 1999. potpisala su dvojica državnih glavara; jedan, dakako, hrvatski, primjenjuje se praktički već 12 godina bez bilo kakvih incidenata. Ugovor nije na pravnoj snazi, ali je zbog svega toga važan politički akt. Osim toga, pogriješili su prilikom sastavljanja ugovora hrvatski pregovarači, na čudan način, gotovo misteriozno, a ne bosanskohercegovački. Sve to valja otvoreno kazati hrvatskoj javnosti i zastupnicima u Saboru prije ratifikacije. Neka Sabor, najprije konsenzusom vodećih stranaka, odluči hoće li potvrditi ugovor, pa potom glasa o ratifikaciji – mišljenja je Rudolf .
Naglasio je kako je potrebno kada je državni teritorij u pitanju, zatražiti donošenje saborske odluke dvotrećinskom većinom svih zastupnika jer se radi o važnom nacionalnom pitanju i o povišenoj političkoj odgovornosti zastupnika.
– Razišao sam se s Vladom, ili drastično sam promijenio mišljenje, kako vi kažete, nakon što je naš vicepremijer ustvrdio da je granica u Malostonskome zaljevu utvrđena 1999. prvi put, pa se ugovor Tuđman – Izetbegović može valjano ratificirati običnom većinom glasova u Saboru. Moje je mišljenje da je granica iz 1991. promijenjena 1999. i da je zbog toga za ratifikaciju potrebita dvotrećinska većina svih zastupnika. Važno je u Saboru utvrditi da je Hrvatska stekla svoje državne granice 1991. i da je granica s BiH 1999. našom greškom, a ne hotimično, promijenjena – istaknuo je Rudolf pojasnivši:
– Zbog održanja načela uti possidetis iuris koje važi za sve novostvorene države u svijetu: državne su granice one koje su zatečene na dan proglašenja neovisnosti. Hrvatske 25. lipnja 1991. Granice, prema tome, nisu katastarske, etničke, povijesne, osmanlijske ili mletačke, ne ovise o vlasništvu zemljišta, već su one koje je u doba raspada Jugoslavije imala ondašnja Socijalistička Republika Hrvatska. Sve države nastale na području bivše Jugoslavije morale su svojedobno dati izjavu o priznanju zatečenih granica. Takva izjava je bila uvjet za međunarodno priznanje od članica Europske unije i, primjerice, za ulazak u Ujedinjene narode. Načelo uti possidetis potvrdila je čuvena Badinterova komisija sastavljena od predsjednika ustavnih sudova Njemačke, Italije, Francuske, Španjolske i Belgije u odluci o granicama bivših jugoslavenskih federalnih republika. U mišljenju 11. siječnja 1992. Komisija je istaknula: „…to je opće načelo, povezano je sa stjecanjem neovisnosti ma gdje do njega došlo. Očigledan cilj toga načela jest izbjegavanje opasnosti da se ugroze neovisnost i stabilnost novih država bratoubilačkim ratovima" – zaključio je akademik Davorin Rudolf.