Nosač zvuka ‘Hrvatski skladatelji i njihovi suvremenici na Walterovom fortepijanu iz Kneževa dvora’ predstavljen je prošle srijede u Beču.
Nosač zvuka rezultat je dugogodišnje suradnje Ivane Jelače s Dubrovačkim muzejima, a dubrovačkoj je publici predstavljen prošle godine u sklopu 69. Dubrovačkih ljetnih igara.
Promocija je održana u dvorani Veleposlanstva RH u Republici Austriji, koje je ujedno bilo i organizator ovog događaja. Nazočili su joj brojni uzvanici i poklonici glazbene umjetnosti, među kojima i hrvatska veleposlanica dr. Vesna Cvjetković te predsjednica Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik Branka Martinović Vuković.
Predstavljanje je vodio Domagoj Marić, savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu RH u Beču, koji je kroz razgovor s dubrovačkom fortepijanisticom predstavio Bečanima ovu svestranu 33-godišnju samostalnu umjetnicu koja kroz projekte i vlastite ideje istražuje, izvodi i promovira klasičnu glazbu u zemlji i inozemstvu. Marić je istaknuo kako se pijanistica Ivana Jelača specijalizirala za izvođenje glazbe na povijesnim instrumentima, završivši poslijediplomski studij specijalizacije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, obradivši temu ‘Umjetnost izvođenja klavirske sonate u kontekstu kulturoloških promjena’, pri čemu je posebnu pozornost posvetila povijesnom razvoju instrumenata s tipkama i glazbenom izričaju druge polovice 18. stoljeća, odnosno razdoblju od 1770. do 1830. godine. Napomenuo je da je Jelača i umjetnička voditeljica udruge ‘Sve je ostalo glazba’, utemeljene 2012. godine, kroz koju radi na približavanju klasične glazbe, posebno mladim naraštajima, te promicanju izvedbenih umjetnosti.
Predstavljanje CD-a održano je trojezično na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, a osim nosača zvuka, Bečanima je audio-vizualno predstavljen i impozantni dubrovački fortepijano. Ivana Jelača, jedna od rijetkih hrvatskih umjetnica koja ima priliku svirati na originalnom Walterovom instrumentu iz 1790. godine, govorila je o svome umjetničkom putu i razvoju te razlikama izvođenja na modernom i povijesnom klaviru. Kazala je kako joj je ova specijalizacija otvorila nove vidike i dala poticaj za rad na izvedbi u suvremenim uvjetima, ali i projektima koji interpretacijom kulturne baštine imaju potencijal razvoja publike. Istaknula je kako je sretna što je Bečanima predstavila hrvatske glazbenike u širem europskom kontekstu, jer njihova je glazba dio zajedničkog kulturnog nasljeđa.
Zahvalila je hrvatskom Veleposlanstvu u Beču na suradnji te Gradu Dubrovniku, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ministarstvu kulture RH i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH te Turističkoj zajednici Grada Dubrovnika i Društvu prijatelja dubrovačke starine na potpori ovom i ostalim projektima. Posebno je zahvalila svojim partnerima: Hrvatsko-austrijskom društvu Dubrovnik i Dubrovačkim muzejima, uz čiju podršku se ovim vrijednim glazbeno-kulturnim projektima hrvatska kultura i umjetnost promovira u inozemstvu.