Unutar zidina mnogo je nepravilnosti koje se lako uoče – slijedom toga nastaju i brojne grupe, objave na Internetu, reakcije građana… No, često i nažalost, važnije stvari prođu ispod radara.
Primjer za to su dubrovačke ulice, mjesta kojima veličamo neke važne i bitne osobe iz prošlosti Dubrovnika. Nažalost, dio tih ulica odnosno osoba čija imena nose su djelomično ili u potpunosti pogrešna. Pitanje je je li za to kriva gradska uprava, ili opće ne znanje, no svakako, nakon godina ukazivanja na probleme, vrijeme je da se isti konačno isprave i da mi još jednom podsjetimo na njih. Pa, krenimo redom…
‘Stajeva ulica’. Natpis je ovo koji krasi lijepu uličicu, no potpuno pogrešno, o čemu je DuList već pisao. Naime, ulica je ime dobila po obitelji Stay, što bi značilo da bi se trebala zvati Stayeva. Inače, za vrijeme kraljevine Jugoslavije, ulica se zvala Stajićeva, potpuno pogrešno. Naime, ulica je posveta obitelji Stay iz 15. stoljeća, a nejasno ostaje kome je točno posvećena, jer je unutar ove obitelji barem dvoje osoba koji zaslužuju da se po njima nazove ulica – Benedikt Benko Stay, slikar i pjesnik, autor oltarne slike u crkvi Svete Marije od Kaštela, ‘Navještenje’, koja se čuva koja se čuva u dubrovačkoj Katedrali. Time izdvajamo samo dio bogate biografije, a drugi Benedikt Stay, onaj mlađi, bio je pjesnik, latinist i znanstvenik, osobito poznat po epu objavljenom 1744. godine ‘Philosophiae … libri versibus traditiae sex’ – ‘Šest knjiga filozofije u stihovima’, a posvetio je svojim uzorima u filozofiji, Descartesu i Newtonu, ali i Ruđeru Boškoviću s kojim je održavao prijateljstvo tijekom svog dugogodišnjeg boravka u Rimu i još nekim talijanskim gradovima. Dakle, Stajeva ulica, navedena u svim vodičima i mapama grada, je pogrešno nazvana ulica.
‘Bandurijeva’ a ne Bandureva
Druga ulica pogrešnog naziva je Bandureva, koja je inače posvećena Anzelmu Banduriju, koji je živio od 1671. do 1742. godine. Priznati Dubrovčanin bio je benediktinac, arheolog, povjesničar i numizmatik, a velik dio života proveo je u poznatim talijanskim gradovima, Napulju, Firenci i Rimu, proučavajući i istražujući bogatu knjižnu građu, osobito onu vezanu za Dubrovačku republiku. Bio je ispovjednik i povjerenik Filipa Orleanskog, a Francuska akademija ga je radi znanstvenih otkrića nagradila titulom dopisnog člana. Služio se je klasičnim jezicima, osobito grčkim, te je napisao Zbornik carigradskih starina. Ulica bi, ako je posvećena njemu, trebala biti ‘Bandurijeva’ a ne Bandureva.
Još jedna zanimljiva ulica dobila je krivo ime, a veliča čak tri Dubrovčanina. Nazvana Stulina, trebala bi biti Stullijeva. I ovdje se javlja jedan veliki problem, a taj je opisivanje i povijesni kontekst davanja imena ulici u Gradu, jer konkretno, ‘Stulina’ može biti posvećena – Joakimu, Vlahu ili Luki Stulliju, trojici iznimnih povijesnih ličnosti. Joakim Stulli rodio se 1730. u Dubrovniku, u kojem i umire 1817. godine, bio je franjevac i gvardijan u nekoliko samostana, a autor je ‘Lexicon latino – italo illyricuma’, djela na 4800 stranica i na kojem je radio deset godina, a to je bio najznačajniji hrvatsko – talijansko – latinski rječnik do sredine 20. stoljeća. trenutno se nalazi u knjižnici Male braće. Drugi važan Stulli je komediograf Vlaho, autor ‘Kate Sukurice’, kasnije znane kao ‘Kate Kapularice’. Luka Stulli bio je liječnik, nadzornik svih tadašnjih dubrovačkih bolnica, prvi je cijepio djecu protiv variole u Gradu, proučavao mljetsku bolest, psihoterapijom liječio mucanje, pisao o šarlahu i kugi, te bio i dramski pisac.
Ulica Mavra Vetranovićeva
Ulica – okidač za ponovo prisjećanje strašnih grešaka u nazivlju ulica bila je, vjerovali ili ne ‘VetraniČeva’. Taj naziv još i danas tako stoji, što je možda najveća sramota Grada. Naime, svećenik i benediktinac Mavro Vetranović, pjesnik i pisac, povijesnom je nepravdom dobio skraćenu varijantu imena, a kada joj se pridoda i č umjesto ć na kraju imena, zaista je ‘kardinalna greška’. Inače, Mavro Vetranović, nadimkom Čavčić, rodio se 1482. u Dubrovniku, u kojem i umire u velikoj starosti 1576. godine. Osim kao benediktinac, poznat je svom književnom radu, među najsvestranijim i najraznovrsnijim, ali i najdugovječnijim spisateljima je svog vremena, ali i uopće hrvatske književnosti. Vetranović je bio središnja osoba ondašnjega dubrovačkog književnoga kruga i o njemu su pisali mnogi teoretičari književnosti.
Vetranović se rodio kao Nikola, no zaređenjem u benediktinskom samostanu uzima ime Mavro, a možda je najpoznatiji kao ‘originalni autor Tirene’, od čeka se on klonio, tvrdeći kako je djelo ipak – Marina Držića.
Podsjetit ćemo i na neslužbene nazive ulica, one ‘domaće’ – Boškovićeva ulica je ‘Od Buže’, Damjana Jude ‘Od Akvarija’, Sv. Šimuna pak ‘Smokvina’. I tako dalje… Puno je još tu ulica koje bi se morale drukčije nazvati, ali i s opisima, pa čak i dvojezičnim! Pravi primjer su, osim Stullijeve koju smo pojasnili, Ulica Palmotića, odnosno Palmotićeva, koja se godinama zvala Bajova ulica, a današnje ime nosi od 1912. godine. Službeno, ime nosi po Juniju Džonu Palmotiću i u imenovanju mislilo upravo na njega. No, tu je još jedan važan Palmotić, Jaketa koji je zaslužio svoju ulicu. Ili bar, zajedničku ‘poklon ulicu’ od grada, koja ne bi imala samo ime, već i potpuno opis razloga zašto se baš tako zove. Ali, za početak, veliki korak bio bi, nakon toliko godina grešaka, makar ispraviti imena…