Palača Sponza ni nakon više od šest godina od prve inicijative gradonačelnika Andra Vlahušića još uvijek nije vraćena u vlasništvo Grada Dubrovnika.
Dapače, Vlahušićeva priča o ‘povratu dubrovačke imovine u zraku, moru i na kopnu’, svojevrsna lokalpatriotska imovinska ofenziva, koja se donekle uspjela razviti po pitanju žičare, zidina, a uskoro i pomorskog dobra, zapela je baš na monumentalnom zdanju u kojem je danas smješten Državni arhiv. Iako se isprva čak govorilo i o snažnoj HNS-ovoj vezi Vlahušić – Čizmić – Violić koja će cijelu stvar lakše pogurati, to se ipak, barem do danas nije dogodilo. Iz Grada Dubrovnika, unatoč dosadašnjim razočaravajućim rezultatima, ni danas ne gube nadu.
Grad: Radi se na tome
– Zavod za obnovu Dubrovnika radi na projektu s Državnim arhivom i Ministarstvom kulture na premještaju građe Državnog arhiva u Gruž, s izuzetkom zbirke Ragusine. Kroz pregovore s nadležnim ministarstvom i DUUDI-jem nastojat ćemo vratiti Sponzu u vlasništvo Grada Dubrovnika i kroz obnovu objekta napraviti muzej same Sponze na dva i pol kata, sve što je ona bila u povijesti, od kovnice novca do škole. Povratak Sponze je iznimno važan proces, jer su Sponza i Knežev dvor dva ključna subjekta civilne vlasti drevne Dubrovačke republike i Hrvatske – odgovorili su nam iz Grada Dubrovnika.
Mi smo, pak, kontaktirali glavne aktere ove lokalpatriotske akcije. Frane Čizmić, ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku istaknuo je u svom odgovoru kako je sama zgrada Palače Sponza u vlasništvu Državnog arhiva u Dubrovniku, koji u njoj ima sjedište od 1952. godine.
– Sva imovina koja je u vlasništvu Državnog arhiva u Dubrovniku ili se njome koristi po bilo kojoj osnovi, upisana je u Registar državne imovine, koji se vodi pri Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Za sva pitanja raspolaganja imovinom, osim samog Arhiva, nadležan je njegov osnivač Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo kulture koje obnaša prava osnivača, i Državni ured za upravljanje državnom imovinom – odgovorio nam je Čizmić i zapravo nas uputio na DUUDI kao pravog sugovornika. Poslali smo upit i toj državnoj ustanovi, ali smo nakon 25 dana čekanja dobili tek preporuku da se za sva pitanja o palači Sponza obratimo Državnom arhivu u Dubrovniku. Zgodno zatvoren krug.
Kontaktirali smo i Ministarstvo kulture kao osnivača DAD-a. Oni su nam pak odgovorili kako će arhiv iz zgrade Palače Sponza biti izmješten ‘kada bude dovršena nova zgrada Državnog arhiva’. Po njima, dakle, čeka se uređenje prostora u bivšoj vojarni u Gružu, ali to i dalje ostavlja otvorenim pitanjem prijenosa vlasništva zgrade na Grad Dubrovnik.
Cijena 10 milijuna kuna
Podsjetimo, još u srpnju 2009. godine, na početku svog prvog gradonačelničkog mandata, Vlahušić je iznio ideju o vraćanju Sponze Gradu (točnije prijenosu titulara vlasništva), što je bio uvjet za financijsku pomoć od 10 milijuna kuna Državnom arhivu za uređenje nove zgrade u bivšoj vojarni u Gružu. Gradonačelnikova ideja bila je da se prostor Sponze koristi za prijeme visokih gostiju. Međutim, tada je ministar kulture bio HDZ-ov Božo Biškupić, koji je javno podržao ideju, ali do konačne realizacije nije došlo.
– Dubrovnik se do sada nije doživljavao ‘Dubrovački’. Stoga je povratak Sponze, uz Knežev dvor najvažnijeg obilježja civilne vlasti drevnog Dubrovnika u vlasništvo Grada, za nas izuzetno važno – izjavio je tad Vlahušić. Tri godine kasnije bivša HNS-ova ministrica Zlatar-Violić na sastanku s ravnateljem Venierom složila se s Vlahušićevom idejom, ali s tim da arhiv ostane trajni korisnik Sponze.
Vlahušić je istu želju ponovio u svojim govorima za Dan grada i Festu svetog Vlaha 2010. i 2012. godine. U međuvremenu je na poziciju ministrice kulture došla njegova stranačka prijateljica Andrea Zlatar Violić, a 2013. godine na čelo DAD-a došao Vlahušićev stranački kolega Frane Čizmić. Činilo se kao da se sve posložilo da se ideja brzo realizira. Međutim, već u studenom 2013. godine Vlahušić nudi novu priču: Grad će vratiti Sponzu pod svoje okrilje, ali se Arhiv neće seliti, već će biti korisnik prostora. U tom smislu održan je i sastanak Frane Čizmića, Andra Vlahušića i njegovog tadašnjeg zamjenika, također HNS-ovca Nenada Vekarića. Ni to ‘zbijanje redova’ nije urodilo plodom.
Da je u cijelom projektu nešto zaista i definitivno pošlo ‘ukrivo’ potvrđeno je u siječnju 2014. godine, kada je Vlahušić novinarima natuknuo kako se sve skupa zakompliciralo u odnosima s Ministarstvom, čak i u pokušajima da se projekt kandidira za sredstva Europske unije.