Ston je već nekoliko godina u velikim radovima – obnavlja se krunište tvrđave Veliki kaštio, kojem je DPDS zajedno s tvrtkom Dom izgradnja d.o.o. posvetio više od dvije godine.
Kaštio će, kako planiraju, biti otvoren za javnost već u ljeto 2016., a radovi bi ukupno trebali trajati do pet godina, kroz više faza rada. Cijena je 17 milijuna kuna, bez PDV-a. Kako teče konzervacija, restauracija, gdje je sve urađena ‘arheologija, ali i niz drugih zanimljivosti vezanih za Kaštio i Ston, saznali smo – na licu mjesta, od djelatnika na terenu.
– Trenutno nas je na Kaštiu tridesetak, na južnom zidu dižemo kule iz temelja, te rekonstruiramo kule iz temelja. Želimo taj dio prezenitrati, otvoriti za javnost, a u planu je odraditi sve u sklopu stonskih zidina, od glavne kule do preziđa – ističe nam Željko Romić, poslovođa na tvrtki koja vodi ljude i posao, komunikaciju među njima. Kaže, kako priča nama, tako i svakome tko navrati kraj i oko Kaštia, posebno kurioznim turistima. Dodaje i to kako je jako teško prognozirati kraj radova poput ovih, jer se uvijek otvara nešto dodatno, a nas je zanimalo bude li ‘nepredviđenih situacija’, poput novih arheoloških nalaza.
– Pa nema ništa nepredvidivo, naime, jer je arheologija na ovom području već detaljno urađena. Dakle, imamo i njihov elaborat po kojem radimo., I inače prije stupanja posla, arheolozi imaju odraditi detalje, tek onda kreće obnova, na ovom slučaju konkretno prvo glavna kula, čija su predziđa došla kasnije kroz povijest. Iz različitih su faza, ovisno o potrebama Republike, pa su tako podizana, proširivana, povisivana i slično. Kako su se mijenjale strategije ratovanja, tako su se i kule doziđavale, širile i slično – ističe on.
Generalno gledajući, stonske zidine nisu baš u bajnom stanju, od potresa pa do drugih ‘sitnih’ detalja. Naime, dijelom su rađene na mulju, pa su tako i (pro)padale.
– Cijeli Kaštio, primjerice imao je četiri iste kule, a ostala je jedna jedina izvorna. Ostale su pale, jedna je pala i nje više rađena, imamo je u temeljima. Onda je izgrađen okrugli bastion, sjeverozapadna ili prva kula, koja je za vrijeme Austro-Ugarske je prodana po dijelovima, tipa solani ili privatnom vlasništvu – ističe Romić.
Od proizvodnje do ugradnje – cijeli đir
Impresivni Kaštio radi se kamen po kamen. Ali, ne bilo kakav. Sve je to naš domaći kamen, dolit.
-Znamo svaki kamen u dušu, a kamen je ‘star’. Inače, konzervatori ‘amenuju’ ugradnju materijala, jer se, bez obzira na današnje vrijeme i tehnologiju, starina mora poštovati. Tehnologija nam pomaže, ali što se tiče materijala i zanata, njih maksimalno poštujemo – od vrste i recepture materijala, pa do načina ugradnje istog. Uostalom, oni su radili Kaštio 200 godina, pa možemo i mi dvije godine! – smije se Romić, dodavši i to kako su u Republici ipak radili kako su prilike dozvoljavale.
-Navikli smo gledati stvari ovako: ujutro temelji, uvečer krov! Ovdje je priča ipak malo drukčija. Traje jako puno i pratimo što vjernije možemo. Koristimo suvremene alate, ali bez obzira na sve to, način gradnje traje. A ljudi koji rade su uglavnom oni koji su već dugo u ovom zanatu, odnosno žive s kamenom, ili mladi momci koji su završili klesarsku školu na Braču i došli su se ovdje obučavati – kaže Romić.
Kad se sve obnovi i sredi, kreće se gore, gdje pogled seže na vrh zidina. Obnavljat će se tri glavne kule, Mali Ston ili Koruna, Podvis i Veliki Kaštio. Prvo nas je zapao ovaj u prizemlju!, kazat će radnici, a mi stižemo do srca radova, mini radionice obrade kamena. Ručno. Tu se bira visina, širina, duljina. Sve mora biti po ‘pe-esu’, ali opet s dovoljno rustikalnosti, sa štihom Republike. I to sve bez greške rade vrijedne ruke majstora bijelih ruku. Saznajemo i što je ‘korš’, riječ koja se ovdje može često čuti.
-Korš je visina kamena, jer je sve ovo zidano u pravilnim korševima. Kamen i kamen nisu jednaki, ali su po dužini, za te korševe, jednaki. Na taj se način slažu. Dakle, zadamo radnicima koje korševe rade, odnosno koliko metara i oni po tome rade – pokazuje nam Romić govoreći kako nakon toga idu u ugradnju, dodavši kako ‘kamena ide na kubike’. U radionici se formira gomila, koja će se preraditi u kamen i ići u zidine. Sve to pređe preko ruku vrijednih majstora. To je prava tvornica kamena, ovdje se samo ne vadi!
– Svaki kamen treba uzeti u ruku i posebno mu se posvetiti – Složit će se jednostavno svi koji rade.
Dolazimo do druge vrste materijala, sedre, nešto življe bolje. Ona služi za izradu volata, nadvoja, a ova u gomilama je stigla iz Knina. Radi se o laganom materijalu za obradu, ali ga je poprilično teško naći, jer se ne može uzeti tek tako iz prirode, saznajemo. Ima je kupiti i gotove, ali je ‘previše lijepa’ za ovakve stvari, odnosno ovakve vrste objekata.
Treći materijal vrijedan spomena je obična, ‘svakodnevna’ zemlja crvenica. Ovdje, u Kaštiju, koristi se uz posebnu recepturu, dodatke još vrsta agregata. Miješa se i služi kao izolacijski materijal u podovima.
Prati se točan rad majstora iz Republike
-‘Nabija’ u slojevima od 30, 40 centimetara,a takav izolcijski materijal koristio se i prije, kako voda ne bi prolazila, isti princip kao i u Republici, samo se miješa s različitim materijalima da dobije čvrstoću, a ujedno i da dobije vodonepropusnost, odnosno kako ne bi pucala ili da se ne bi stvarale pukotine – ističe Romić.
Vezivni materijali su bili ‘svakakvi’, a u gustjerne su išli jaja, mlijeko i ostali zanimljivi materijali, tamo se tražila vodonepropusnost. Usred Kaštia jedna je takva gustjerna, a lokva vode svjedoči tome. Ne samo jaja, već i drugi materijali koji su se pokazali kvalitetnima za to. Ispod Kaštija sve je mulj, more, trebalo se doći do pitke vode, koju su morali imati u slučaju opasnosti. Tu je uvjek bila stalna postava stražara-vojnika, pod zapovjedništvom stonskog kneza ovdje su bili kaštelani. U slučaju ratne opasnosti, ovdje su se zatvarali, ovdje je bio bunar u kojeg je dotjecala pitka voda, a sve ostalo do mora bilo je nabijeno crvenicom. To se sve – ponovo gradi.
-Prati se točan rad majstora iz Republike. Velika je ovo priča, kažu, iako se već vidi što je obnovljeno. Radi se relativno brzo i temeljito, ali što će reć majstori – tako i treba bit. Kad se završi obnova, prezentirat će se sve javnosti. U ovoj fazi nema još obnove unutrašnjih objekata. Skale koje se nalaze unutar Kaštia su također rekonsturirane, ima ubačenih novih dijelova jer su se neki jednostavno, raspali. Dodajmo i to kako se radi ovisno o vremenskim uvjetima, iako je radno vrijeme do tri sata, ali ako tehnologija rada zahtjeva ostajanje iza tog vremena, ostajemo – kažu majstori. Primjer za to je čišćenje fuga, nešto što se ne može ostaviti za sutradan, odnosno ne smiju ostati neočišćene, baš kao što se i obnova ovakvih vrijednih zdanja ne može ostaviti za ‘sutradan’, a njihovo vraćanje u život i sjećanje na Republiku svakako je nešto – hvale vrijedno.