Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva sve zainteresirane na otvorenje izložbe ‘Ništa me ne može iznenaditi’ Denisa Kraškovića koje će se održati večeras u 21 sat u Galeriji Flora.
Izložba se može pogledati svaki dan od 18 do 22 sata u Galeriji Flora, Šetalište kralja Zvonimira 32.
Denis Krašković, zagrebački kipar ali i umjetnik otvoren za razne medije, ovaj se put u Dubrovniku, u Galeriji Flora, predstavlja crtežima, grafikama i videoradom. Denis je autor više javnih skulptura (Kit, Morž, Janje, Neandertalac…) i u sretnoj tradiciji Ivana Kožarića njegove javne skulpture uistinu komuniciraju, utječu na prepoznatljivost ambijenta kojem su pridružene, osvajaju prostor. Cijeli taj proces događa se nenametljivo jer je u autorovom likovnom izrazu uočljiva odsutnost bilo koje vrste agresivnosti – inzistira na oblini forme, skromnosti teme, jednostavnosti izraza, čistim i jasnim bojama. U ustrajanju na figurativnosti i jednostavnosti koncepta dovedenoj do maksimuma, koja se vrlo često u interpretacijama Denisovog rada povezuje s principom igre, krije se i pozitivna „tvrdoglavost“ i samouvjerenost u vlastiti odabir. Bez sumnje u neophodnost stvaralaštva, potpuno otvoren mnogolikim podražajima vanjskog svijeta, Denis poput srednjovjekovnog trubadura slavi ljubav i život. U tom smislu, videorad Ništa nas ne smije iznenaditi (2016.), u kojem umjetnik slika u idiličnom ambijentu šume, ali ga u tome neprestano ometa crna lopta koja ga udara po licu i cijelom tijelu, funkcionira kao manifest ustrajnosti u odabiru stvaranja, dakako obilato začinjen humorom imanentnim autoru.
Crtežima i grafikama rađenim u rasponu od 1990. – 2015. godine, umjetnik bilježi neke intimne trenutke, zakoračuje u područja nadrealnog i fantastičnog, humorom i stripovskim senzibilitetom modelira stvarnost stvarajući male podsjetnike ljepote trenutaka. Iako svi ti krokiji, crteži i grafike, odaju spretnu ruku školovanog umjetnika, često spominjan „dječji“ senzibilitet autora uočljiv je u vibrirajućoj emociji koju svi radovi posjeduju. Pronalazi se u crtežima djece prije nego ih se počne učiti perspektivu, prije nego im se nametnu uzori i loše napravljene slikovnice gdje sve princeze imaju uski struk, a svi prinčevi mišiće. U radovima Denisa Kraškovića nema oštrih bridova, više manje sve je oblo i mekano, u crtežima u boji crvena, plava i žuta prevladavaju, a zahvaćeni elementi umjetnikovog životnog ambijenta mijenjaju funkciju od rada do rada. Ponekad zbrajanje bodova u kartaškoj igri postaje integralan i jednakovrijedan dio crteža, upućujući na njegovu genezu iz najobičnijeg „brčkanja“ po papiru, a ponekad su detalji ambijenta i njihov nevidljivi život u koji je umjetnik u stanju proniknuti, glavni nositelji izraza. Primjerice u crtežima svoje supruge Gabi koju hvata u trenucima posvemašnje opuštenosti, dok spava ili odmara, autor je uvijek prikazuje napola vidljivog lica, a zakrivljene i uzbibane linije koje sugeriraju nabore prekrivača i podsjećaju na biljne vitice glavne su nositeljice emotivne impregnacije radova. Isto tako u prikazu prijateljice, umjetnice Ivane Popović, biljke penjačice koje tvore luk iznad njene glave jednakovrijedni su elementi portreta i njene osobnosti, a ne tek naznake ambijenta. U crtežima olovkom gdje prikazuje krug prijatelja u atelijeru sumarno ocrtava likove s ponekim detaljem oko kojeg se malo više zabavlja poput položaja naočala ili uzdignutog pramena kose, da bi već u sljedećem crtežu iste teme skliznuo u gotovo slučajno nastao, ali uistinu kvalitetan portret. Bliskost stripu i senzibilitetu pop-arta ponajviše se očituje u radovima gdje koristi repeticiju kao glavno sredstvo izraza, gdje reducira pojavnost na predmete koji nose priču i atmosferu ili uvodi tekst kao na prikazima pomalo androgene Vanje „koja prolazi kroz dobre i loše situacije u životu“. Umjetnik prepoznaje i bilježi život, raduje mu se i ta vitalistička crta i nepresušni optimizam prožima kako njegove skulpture, tako i crteže, grafike i videoradove.
(Rozana Vojvoda)
Denis Krašković rođen je 1972. godine u Zagrebu. U rodnom je gradu maturirao na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn gdje je i predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007. godine. 1994. diplomirao je na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. godine je profesor na Likovnom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, gdje predaje Kiparstvo, trenutno u zvanju izvanrednog profesora. 2010. magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani. Dobitnik je više nagrada, između ostalih i Grand prix Salona mladih u Zagrebu 2000. godine. 2012. godine osvojio je drugu nagradu na video natjecanju The Residents u Olomoucu u Republici Češkoj. 2015. osvojio je Grand prix na Zagorskom likovnom salonu u Krapini. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Rovinj, Pula, Labin, Koprivnica, Sisak, Dubrovnik, Šibenik, Slavonski Brod… ) i inozemstvu (Budimpešta, Berlin, Beč, Los Angeles, Torino, Prag, Olomouc, Metz, Krakow, Ljubljana, Johannesburg, Maribor, Skopje… ). Autor je više javnih skulptura od kojih su najpoznatije “Kit” na zagrebačkom jezeru Jarun, “Morž“ i “Janje“ ispred Arene u Zagrebu, te dvije monumentalne skulpture „Neandertalac“ u Krapini.