Piše: Pavo Jančić, prof.
Početkom ove godine iz tiska je izašao novi, 55. broj ‘Dubrovačkih horizonata’. Predstavljanje ovog vrijednog časopisa u izdanju Društva Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, trebalo se održati u prvoj polovici ove godine, ali je zbog pandemije Covida 19, odgođeno za neka sretnija vremena. ‘Dubrovački horizonti’ i u svom novom broju ostaju vjerni davno utvrđenoj uređivačkoj koncepciji, okupljajući znanstvene i kritičke priloge, oglede i osvrte iz književnosti, povijesti, glazbe, likovnosti, kazališta, baštine, etnologije.
U novom broju Dubrovačkih horizonata pišu: Barbara Đurasović, Irvin Lukežić, Vedran Benić, Ankica Džono Boban, Ana Bakija-Konsuo, Stipe Nosić, Jelena Obradović Mojaš, Nela Kovačević Bokarica, Lucija Kukica Ćosić, Renata Roman Dobroslavić, Dolores Masle Aleksić, Magdalena Prkut, Pavo Jančić, Katarina Palinić, Marija Konsuo, Petra Jelača, Anita Ruso, Zrinka Lucianović, Petra Golušić, Davor Mojaš Katja Bakija, Džemila Bukovica, Mariela Marković, Pavo Miloglav, Lukša Hanza, Luko Hilje, Hrvoje Pernar, Stjepan Ćosić, Sanja Dražić, Irja Jerković i Boris Njavro.
Zašto su nam važni časopisi poput Horizonata?
Povijest ljudske civilizacije prepuna je primjera nastanka i propadanja različitih ideja, politika i pokreta. U pozadini ovih promjena uvijek je stajala kultura. Kultura prožima većinu našeg života, determinirajući naše norme, vjerovanja i cjelokupan sustav vrijednosti koje baštinimo. U njoj čovjek razvija svoje stvaralaštvo i osobnost, u njoj nalazi duhovnu ravnotežu i utvrđuje svoj identitet. Ona pruža stalan i neprekidan rast i razvoj, ostvarenje naših najdubljih potencijala te fundamentalni integritet života.
Čitanje je sastavni i neodvojivi dio tog rasta. Ono je sabiranje čovjeka na njegovu vlastitu bit. Iz knjige su iznikle sve poznate vrijednosti. Čitanje je put, a život bez čitanja je nazanimljiv, prazan život. Nikola Tesla jednom je rekao: Učio sam mnoge jezike, proučavao literature i umjetnost, proveo svoje najbolje godine u knjižnicama čitajući sve što mi je došlo pod ruku i osjetio sam da sam tratio vrijeme. Ali ubrzo sam shvatio da je to bilo najbolje što sam ikada učinio.
U današnje vrijeme kulture laži i kiča, svijeta bez iluzija, kad je jakost društvene zbilje toliko teška i nezaobilazno pesimistična, postavlja se pitanja kako čitati i što čitati? Moderno društvo paralizirano je strahom, opijeno jeftinom aromom konzumerizma, u njemu umjetnost više nije spoznajna zagonetka, već provokacija, sablazan, šok, nastranost. To i takvo društvo književost i čitanje polako je pretvorilo u literarno – estradni cirkus. Kako u toj oskudici ukusa, knjiga uopće može opstati, kako mogu opstati književni, kulturološki ili povijesni časopisi?
Prije nekih pedeset ili stotinu godina odgovor bi bio jednostavan. Nekad su takvi časopisi bili nositelji ideja boljeg svijeta, pravednijeg društvenog poretka, progresivni nositelji novih trendova. Bili su prozor u svijet i obvezna literatura za one koji su se smatrali intelektualcima ili su to bar pretendirali biti. Časopisi su bili naši televizori, laptopi, tableti i smrtaphoni. I danas neki časopisi opstaju. U vremenima promijenjene medijske scene, dostupnosti informacija, krize izdavaštva, takvi časopisi prisiljeni su mijenjati svoj izgled, formate, sadržaje. Većina ih je ipak zauvijek preselila u onaj drugi, virtualni svijet. Na našu radost, ‘Dubrovački horizonti’ još uvijek traju.
U potrazi za izgubljenim vremenom
Možda su opstali zato jer toplo, neposredno, bez hladne, znanstveno uvjetovane apstraktnosti, bilježe i čuvaju od zaborava sve značajke karakterističnog ”dubrovačkog života”, sa svim njegovim posebnostima, odjecima, neizrečenostima. Bogata dubrovačka baština neiscrpno je vrelo inspiracije i stalni predmet znanstvenih, publicitičkih i umjetničkih promišljanja, koji svoj dom desetljećima nalaze upravo u ‘Horizontima’.
Možda traju ovako dugo jer predstavljaju trajnu potragu za izgubljenim vremenom, nenamjerno time postavljajući dijagnozu današnjem oboljelom društvu. Jer ne podilaze masovnom ukusu, tržištu, medijima, jer ne ironiziraju i dezavuiraju tradiciju, već je naprotiv bilježe, preispituju, aktualiziraju.
Možda uporno izlaze i dalje zato jer su mjesto sastajanja i slobodnog govora, radosno stvaralačko bilo života, s odjecima one blage, Dubrovniku tako svojstvene tuge, o kojima poetično piše Hrvoje Ivanković u svom prekrasnom tekstu ‘Doživljaj Dubrovnika – lamentacije o mrtvom Gradu’. – ‘Sva obilježja dubrovačkog mentaliteta koja sam spomenuo u ovoj lamentaciji, slila su se u jednom trenutku u beskrajni osjećaj tuge, a tuga je rodila apatiju i melankoliju, usporila život, postala književna paradigma, pretvorila ‘pustu hrid’ u ‘mrtvi grad’. ‘Na Dubrovnik se’ – ‘malašan…tužan…pripun uspomena’ – ‘poput proloma oblaka izlila nostalgija’, kaže Milišić, i u pravu je; ta nostalgija transformirana u sveprožimajuću tugu orijentalne provenijencije zacijelo je ‘najsnažniji i najtrajniji osjećaj koji su u proteklih dvije stotine godina uzajmno prenosili Dubrovnik na svoje stanovnike i stanovnici na svoj Grad’. Čak i danas, kada je izvansezonski Dubrovnik – onaj Dubrovnik koji nije samo ‘destinacija’ nego i grad, sve tiši, pustiji i banalniji; čak bih još i danas mogao posvjedočiti kako je opojna i slatka ta pestis orientalis te kako joj se teško othrvati i vidjeti onaj ‘nerođeni grad u utrobi’, grad koji je prije stotinjak godina posjetio A.G. Matoš; Htjedoh u Dubrovnik i ne odoh. Ljepši je kao grad moje duše’ – piše Hrvoje.
‘Dubrovački horizonti’ informiraju i educiraju, bude intelektualnu radoznalost svojih čitatelja, proširuju mu horizonte. Uz časopis ‘Dubrovnik’ Matice hrvatske, ‘Dubrovački horizonti’ u izdavačkom smislu simbol su dubrovačkog identiteta, duhovni pustinjak u dekadentnom ozračju suvremenog, na zaradi kao imperativu, uvjetovanom načinu života. Načinu života koji afirmira vrijednosti neograničenog rasta profita, koji na prodaju i tržište stavlja sve vrijednosti, komercijalizirajući i kompromitirajući estetsko, duhovno i religiozno iskustvo čovjeka.
Emotivna veza Zagreba i Dubrovnika
Možda se i zato vole i čitaju ‘Dubrovački horizonti’. Jer se bore za očuvanje svijesti o općem dobru, o nužnosti očuvanja javnih sfera grada, ilustrirajući primjerima iz prošlosti kako je moguć sklad i mjera, ali i suživot duhovnog i materijalnog. Misaoni pečat ‘Dubrovačkih horizonata’ na sebi nosi neprestano promišljanje zadane situacije, povijesnog konteksta i psihologije jedinstvenog dubrovačkog prostora. Oni su sažetak i esencija ‘svega dubrovačkog’, vremenska kapsula namijenjena budućim naraštajima, emotivna veza Zagreba i Dubrovnika. Bez pretenzija da budu odvjetnici prošlosti, ‘Horizonti’ ne pristaju biti nekritični apologeti sadašnjosti.
Novi broj ‘Dubrovačkih horizonata’, kao i uvijek odlikuje vrhunski dizajn, atraktivna grafička rješenja, ali i pomno odabrana naslovna ilustracija, djelo akademske slikarice Ivone Vlašić. Tematska raznolikost tekstova koji izviru iz njegovih stranica, čitateljima različitih preferencija omogućuje da pronađu nešto za sebe. Objavljene tekstove krasi stručnost, strukturiranost, aktualnost, oni su rezultat istraživanja i sagledavanja pojedinih fenomena iz različitih društvenih i umjetničkih područja. Novi broj Horizonata tako donosi osvrte, detalje iz bogate dubrovačke materijalne i nematerijalne kulturne baštine, ali i refleksije današnjeg dubrovačkog umjetničkog života. U njemu se nalaze tekstovi autora u kojima vrije kreativna energija i kojima je Dubrovnik stalni predmet promišljanja. U brižno oblikovanoj uređivačkoj koncepciji i rubrikama časopisa, u toj maloj riznici uspomena, susrećemo se s osebujnim prikazom dubrovačkih toponima, običaja, festa i poznatih građana. Ozbiljnošću, stručnošću u obradi tema, izdavačkim kontinuitetom, ‘Dubrovački horizonti’ kulturološka su konstanta ii vrijedan doprinos bogatoj baštini Grada.
Kao odgovor na pitanje s početka teksta kako čitati i što čitati – možda na kraju možemo reći: umijeće istinskog čitanja sastoji se od usredotočenosti na odabir iz široke ponude dostupne literature. Ja uvijek odabirem ‘Dubrovačke horizonte’, jer oni u meni bude davno zatomljene emocije, male intimne prskalice sjećanja. Dragi čitatelji svim srcem preporučam ih i vama.