U sklopu Dana europske baštine, Dubrovačke knjižnice organiziraju predstavljanje triju knjiga književnika i pjesnika Stijepa Mijovića Kočana. Knjige ‘Gomnaida i Penaida’ ili ‘Nova gomnaida’, ‘Zvona s kaptolana’ i knjiga Josipa Pečarića ‘Stijepo Mijović Kočan’ bit će predstavljene u ponedjeljak, 27. rujna 2021., u Saloči od zrčala Narodne knjižnice Grad s početkom u 19 sati. Uz autora, knjige će predstaviti i njegova supruga Mirjana (Smažil) Pejaković Kočan.
Stijepo Mijović Kočan, konavoski književnik i pjesnik, lani je zabilježio 80 godina i tim je povodom u časopisima Kolo i Republika izišlo više književnokritičkih osvrta na njegovo žanrovski raznovrsno književno djelo. Zanimljivo je dvostruko autorstvo knjige Gomnaida i penaida ili Nova gomnaida. Junije Palmotić Gjono, znameniti barokni dubrovački pjesnik, svojom je čuvenom Gomnaidom razobličio pokvarenost jednoga dubrovačkoga kneza. Književni povjesničari pretpostavljaju i kojeg, međutim to je nebitno. Gomnaida je tipično barokni književni spjev, opsežan i pun detalja, a svaka strofa završava istim stihom: ‘Vȁs si govnen, kneže usrani’ Stijepo Mijović Kočan svoju Penaidu ili Novu Gomnaidu napisao je nakon svjetskog kongresa PEN-a, kao obilježavanja 60. obljetnice znamenitog kongresa te svjetske književne udruge 1933. u Dubrovniku kada su osuđeni tada aktualni nacizam i fašizam.
Budući da je Dubrovnik bio velikosrpskom opsadom i raketiran te su brojne zgrade u starom Gradu porušene i izgorjele upriličitelji spomen-kongresa PEN-a premjestili su njegovo održavanje na Hvar. Međutim, pod pritiskom međunarodne zajednice i vojnim djelovanjem Hrvatske vojske okupatori su se povukli s položaja iznad grada, premda je okupacija juga Hrvatske i dalje postojala. U toj prigodi, na Hvaru je sudionicima kongresa rečeno da će jednodnevnim izletom posjetiti Dubrovnik, ali ne i to da se cijeli kongres premješta tamo. Naime, brojni su referati koji su napisani o nacizmu i fašizmu prije 60 godina zasjenili nacizam i fašizam koji se u Dubrovniku upravo tada događao. Spomenut je tek usputno, a sve izgorjele zgrade bile su zaklonjene premda se nisu obnavljale. Svjetskoj javnosti prikazano je sve to tako kao da se u Dubrovniku nije upravo događao sraman okupatorski nasrtaj na Hrvatsku. Kočan, koji je sa Hvara došao u Dubrovnik s namjerom da izvidi je li ili nije i njegova rodna kuća u Konavlima među onima koje su spaljene, to nije mogao provjeriti. Iziritiran lažima organizatora i njihovim dosjetljivim smicalicama, Kočan je spontano napustio članstvo u PEN-u. Malo zatim, onoga koga je držao lažovom i muljatorom u svemu tomu portretirao je u filipici Penaida ili Nova gomnaida. Taj satirični spjev, znatno kraći od onoga baroknog, također svaku strofu završava na isti način, ali dvostrukom satiričnom žaokom: ‘Govno si i govnu brat’ ili ‘Govno si i govnu par’.
Najnovija Kočanova knjiga naslovljena je prema uvodnoj pripovijetki Zvona s kaptolona. To je istinita, gotovo pa dokumentarna, pripovijest iz Domovinskog rata, a mjesto radnje su Konavle, Dubrovnik i Zagreb. Knjiga sadrži 30 kratkih priča, uglavnom već objavljivanih u Večernjem listu ili u književnim časopisima. Sve imaju autobiografski predznak. Treća knjiga koja će se predstaviti je knjiga Josipa Pečarića u kojoj je Kočan i protagonist i autor. Knjiga se, kako i priliči, zove Stijepo Mijović Kočan.
O predstavljačima:
MIRJANA SMAŽIL PEJAKOVIĆ
Rođena u Mašićkoj Šagovini 30. 9. 1955., odrasla u Dežanovcu kraj Daruvara. Živjela dugo u Njemačkoj, pisala i na njemačkom jeziku i prevodila. Piše priče, pjesme, aforizme, romane za djecu, haiku stihove. Do sada objavila desetak knjiga. Časopis „Tren“ joj je dodjelio prvu nagradu za najbolje kratko prozno djelo. Neke su joj pjesme uglazbljene. I sama sklada. Diplomirala na Učiteljskoj akademiji. Majka je dva sina. Živi u Zagrebu, Novom Vinodolskom i Konavlima. Članica je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
Rođen je u Đurinićima, Konavle, 14.travnja 1940. Školovao se u rodnome selu, na Grudi (u Konavlima), u Dubrovniku i Zagrebu, gdje je završio studij tadašnjih jugoslavenskih književnosti i komparativnu književnost te doktorirao iz filoloških znanosti. Radio je kao nastavnik u osnovnoj i srednjoj školi, kao televizijski novinar (od 1962.), uređivao Školske novine (1973.), u kojima je četvrt stoljeća pisao kazališne kritike te ponekad o knjigama, zatim časopis Umjetnost i dijete, pokrenuo Liliglam (2003,), likovno, literarno i glazbeno glasilo mladih, a na studiju novinarstva zagrebačkog sveučilišta petnaestak je godina predavao Teriju novinarskih vrsta s praktičnim vježbama.
U pjesništvu se javlja kao petnaestogodišnjak u srednjoškolskome Poletu (1956.). Suautor je knjižice Glasovi mladih (Dubrovnik, 1961.), ali prvu pjesničku knjigu objavljuje tek 1969. Piše i za djecu.
Autor je manifesta Manifestiranje elementarnog u pjesništvu (separat Forum, 1983.), napisao oglede o platnima K. Rončevića Pokušati slikom (1985.). Objedinio je domovinsko i iseljeno pjesništvo u hrestomatiji Skupljenabaština (1993.), objavio znanstvene monografije Konavle i Josip Pupačić uknjiževnosti i novinarstvu te više drugih znanstvenih radova s područja znanosti o književnosti i o novinarstvu. Sastavio je te predgovorom, pogovorom i bilješkama popratio knjigu Probrana baština (100 godina –pjesama – pjesnikahrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, Zagreb, 2001.). Pokretač je međunarodnoga znanstvenoga skupa o identitetu bokokotorske znanstvene književne i kulturne baštine tamošnjih Hrvata (Kotor, 2007.) U Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva od početaka do danas sastavljača Vlatka Pavletića, u najnovijem je izdanju zastupljen sa šest, a u Antologiji hrvatskogdječjeg pjesništva Ive Zalara (novo izdanje) s devet naslova. Nalazi se i u antologiji kajkavskog suvremenog pjesništva Jože Skoka, u antologiji 100 hrvatskih soneta Nikole Milićevića, te u nekim drugim antologijama i pregledima u zemlji i inozemstvu. Osim književnosti, bavi se i filmom, kao scenarist i redatelj. Zapaženi su osobito njegova tv-drama te film Baka Bijela (više puta emitirana u antologiji hrvatske tv-drame), a scenarist je i redatelj više od pedesetak dokumentarnih i tv-filmova. Sastavio i radiofonski uredateljio antologiju književnosti hrvatskoga narodnoga preporoda ( Iliriae lira) te Gundulićevu Dubravku (Croatia-records, za škole) Sudionik je Domovinskog rata, u humanitarnom radu, ali i neposredno, odlikovan Spomenicom. Živi i piše u Zagrebu i u Konavlima. Dvostruki je dobitnik Nagrade za životno djelo: Općine Konavle i Dubrovačko-neretvanske županije.