Ivona Michl, kustosica Arheološkog muzeja, osoba je koja radi „iza kulisa“ i uz čiju pomoć mnoge izložbe Dubrovačkih muzeja dobivaju izgled kakav imaju. Ona, naime, već pune dvije godine postavlja te izložbe, naravno u suradnji s njihovim autorima.
S obzirom da je svi hvale zbog njenih ideja, i načina na koji to radi, s njome smo porazgovarali o tome kako dobiva ideju za likovno i ino postavljanje izložbi.
UZ PODRŠKU KOLEGA
Mnogi autori Vas hvale za način postavljanja izložbi, u posljednjih nekoliko godina većinom ste autorica postava. Kako se izrodila ideja da ih većinom Vi postavljate?
– U Dubrovačkim muzejima se puno toga u zadnje promijenilo, i jako mi je drago da su vidljivi pozitivni pomaci. Zadnjih par godina postavljam skoro sve izložbe. Naime, Muzeji uopće nemaju u sistematizaciji zaposlenu osobu koja se samo time bavi, a u muzejskoj struci to se zanimanje nije isprofiliralo. U Hrvatskoj se vrte tri, četiri imena, uglavnom arhitekata koji postavljaju izložbe. Kako smo mi ”na repu“, nismo imali niti financijskih sredstava da plaćamo nekoga tko bi nam izvana došao postaviti izložbu. Do sada smo postavljali manje izložbe, a nisu se radili projekti godišnjih izložbi. Krenulo je s pitanjem „bi li pomogla?“, ali je uvijek na njima radilo više ljudi – zapravo tim. I tako je postalo nepisano pravilo da ja postavljam izložbe. Pitali bi me za savjet, da pomognem, sudjelujem i tako evo ja zadnjih godina postavljam izložbe. Mora vam biti jasno da do toga nikad ne bi došlo da nemam apsolutnu podršku ravnateljice i kolega s kojima surađujem. Ovaj rezultat je ono što ljudima ostaje, a to je mali segment mukotrpnog rada kustosa koji izložbama prethodi. Imaš stalne vetrine i stalne postamente i s tim stalno pokušavaš nešto novo, drukčije. U zadnje vrijeme nabavili smo dosta opreme, a dosta toga smo i sami izradili. Primjerice, crtala sam vetrine i postamente za Boškovića i Svetoga Vlaha, radili smo ih tri meštra i ja. Zapravo ja osmislim i opremu i nove vetrine, a sve se to izrađivalo po mojim nacrtima. Sve je zapravo „kućna radinost“. Postamenti za izložbu Svetoga Vlaha primjerice, rađeni su po svakom predmetu. I onda sve to recikliramo, prekrajamo, uvijek se nešto gleda iskoristiti, da ne učiniš nešto što se kasnije neće moći upotrijebiti. Danas su mogućnosti velike, na tržištu se stalno javljaju neki novi proizvodi, i nekako se u tome pokušavam snaći.
VOLI I ŠITI I PLESTI
Jeste li i prije imali tu svojevrsnu dizajnersku crtu?
– Jesam, mislim da se čovjek s time rodi. U doba kad sam pošla studirati Arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, mislila sam da ću raditi na terenu, u prirodi, ali posao kustosa je nešto sasvim drugo. Posebno kad kao ja diplomiraš 1991. godine. U ratu sam radila u Vrtlarovoj cvjećari, a u Muzejima sam se zaposlila 1997. godine. Uvijek me gustalo raditi rukama. Volim i šiti i plesti. I žao mi je što se nikad nisam školovala u tom smjeru. Zapravo, ne postoji nešto tog tipa. Kod mene je dobar spoj taj što sam ja muzealac i što znam što je muzejski predmet i što se znam prema njemu postaviti.
Kako izgleda suradnja s autorima izložbe?
– Moram priznati da s kim god sam radila, jako sam dobro surađivala. Uvažavam njih i oni mene i nađe se neka zlatna sredina. Jednostavno ljude treba slušati, pogotovo one osobe koje su nešto istražile, nešto proučavale i znaju puno više o tome nego ja.
Postavili ste puno izložbi, no sigurno imate najdražu?
– Loyd mi je prirastao srcu, a i jako mi je draga izložba „Oglašavanje u dubrovačkim novinama“. Nismo tu imali ništa nego novine, a našli smo stalke za novine. Tu je i Bošković, jedina velika izložba kojom su se Muzeji prezentirali vani. Materijali za Boškovića bile su većinom knjige, i njih je bilo problem izložiti da ne bude suhoparno, jer 90 posto toga nije čitljivo, bar ne nama običnim posjetiteljima, jer su na latinskom jeziku, stručna je terminologija i ne možeš dobiti ništa drugo. Bilo je 129 izloženih predmeta, od čega je bilo stotinjak knjiga. A uspjeli smo ispričati priču i približiti Boškovića ljudima. Učinili smo i velik uspjeh sa zatvaranjem na kojem je nazočilo više ljudi nego na otvaranju. Dvor je bio pun. Za tu izložbu Dubrovački muzeji su dobili godišnju nagradu Hrvatskog muzejskog društva. Nagrada je tim važnija jer je dodjeljuje struka.
U sklopu Noći muzeja i vi imate svoju autorsku izložbu?
– Tako je. U sklopu Noći muzeja, u Kneževom dvoru u 20 sati. Riječ je o izložbi restaurirane i rekonstruirane kacige ilirskoga tipa iz fundusa Arheološkoga muzeja, uz stručno vodstvo te predavanje o tijeku restauracije i konzervacije. Ta je kaciga nastala oko 500. godine pr. Kr. , pronađena je u Cavtatu i od nje su ostala tri komadića. Rekonstruirana je i sad će biti prezentirana posjetiteljima onakva kakva je nekoć bila.