Iako ih mnogi vezuju za nasljeđivanje imovine ova dva ugovora zapravo su pravni poslovi koji nisu temelj nasljeđivanja, stoga i nisu regulirani Zakonom o nasljeđivanju, već Zakonom o obveznim odnosima. Doduše sklapaju ih najčešće starije osobe kako bi si osigurale skrb kad onemoćaju, razbole se i ne budu u stanju brinuti sami o sebi. Za uzvrat drugoj strani, obvezniku uzdržavanja, ustupaju svoju imovinu. Međutim, čest motiv sklapanja ovih ugovora zna biti i isključenje zakonskih nasljednika iz nasljeđivanja. Naime, kada se napiše oporuka zakonski nasljednici imaju i dalje pravo na nužni dio. Kada se sklopi jedan od ova dva ugovora nužni dio otpada.
Prevare
Čest su predmet i malverzacija, odnosno prevara. Naime, u želji da se dočepaju imovine mnogi se obvežu na skrb, ali kad je treba pružiti adekvatna briga izostane. Može se jasno zahtjevati raskid ugovora, ali je neispunjavanje obveza nužno dokazivati u sudskom postupku. Po logici stvari do toga rijetko dođe jer osoba koja je stara, bolesna, onemoćala teško da ima snage i volje povlačiti se po sudu. Često starije osobe misle da ove ugovore mogu jednostavno jednostrano raskinuti ako nisu zadovoljne načinom na koji obveznik skrbi o njima, ali to nije slučaj. Osim toga, problem je što zakon ne navodi što ta skrb konkretno podrazumijeva. Starije osobe koje sklapaju ove ugovore obično smatraju da je druga strana obvezna o njima brinuti u njihovom domu, svakodnevno, međutim nigdje nije isključeno da pod skrb potpada i smještanje osobe u dom za starije osobe i plaćanje tog smještaja. Upravo se to često dogodi, izostanu i posjeti, a starac ili starica ostanu sami, razočarani i osjećaju se prevareni. Logično, jer daju često imovinu ogromne vrijednosti, npr. kuću s apartmanima u kojoj osoba s kojom su sklopili ugovor živi i od koje živi i to odlično. Iako jasno ne možeš nekog smjestiti u starački dom na silu jasno nam je svima da postoje razni sistemi kojima možeš staru nemoćnu osobu doslovno natjerati da sama poželi poći u starački dom. Evo vam i primjera! Gospođa je s nećakinjom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju te je primila da s njom živi. Ova je vrlo brzo u stan dovela svog partnera. Nesretna je starica nakon par mjeseci nesnošljivog života s njima sama spakirala kufere i prijavila se u dom. Kad je prijateljica pitala zašto ne angažira odvjetnika i dokaže da se ovo dvoje doslovno iživljavaju po njoj odgovorila joj je: Ma jedva hodam po putu, kamoli ću se vući po sudu! Imam malu mirovinu od koje jedva preživljavam, kako ću od nje plaćat odvjetnika? Kad netko dođe u goste glume kako me paze ko oči u glavi, rekao bi čovjek da mi ne fali ‘tičjega mlijeka. A i pravo da ti rečem, ja se njih bojim!
Pisani i ovjereni
Za sklapanje ovih ugovora propisana je stroga forma upravo u svrhu zaštite od zlouporabe, ali do nje bez obzira na to često dođe. Moguće je dogovoriti prijenos cijele ili samo dijela imovine na davatelja uzdržavanja. Osim što moraju biti u pismenom obliku ovi ugovori, da bi proizvodili pravne učinke, trebaju biti ovjereni od suca nadležnog suda ili solemnizirani po javnom bilježniku, odnosno sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta. Za slučaj da se naknadno žele izvršiti kakve izmjene ili nadopune ugovora one također moraju biti u pisanom obliku pred nadležnom odobom, u suprotnom neće biti valjane. Osim navedenoga, nadležna osoba, dakle sudac ili javni bilježnik, dužna je pročitati ugovor i objasniti njegove posljedice strankama. Nakon smrti primatelja uzdržavanja davatelj uzdržavanja ne odgovara za njegove dugove, ali može se ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.
Osnovne razlike
Ključna razlika ova dva ugovora odnosi se na trenutak prijenosa imovine na davatelja uzdržavanja. Naime, kod doživotnog uzdržavanja ona na davatelja prelazi nakon smrti primatelj uzdržavanja, a kod dosmrtnog odmah nakon solemnizacije. S obzirom da je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos prava vlasništva odgođen do trenutka smrti primatelja, davatelj do tog trenutka nije ovlašten zahtijevati predaju imovine, ali je ovlašten zatražiti upis zabilježbe ugovora u javnim knjigama. Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu, a ako je predmet ugovora pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik. S druge stane, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prijenos imovine događa se za života primatelja uzdržavanja, odnosno danom sklapanja ugovora ili u drugom roku oko kojeg su se stranke sporazumjele, što davatelju uzdržavanja daje mogućnost da s istom imovinom raspolaže, pa tako ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, davatelj koji se u zemljišnim knjigama uknjižio vlasnikom nekretnine može s istom raspolagati, npr. prodati, darovati, itd. Ako je predmet uzdržavanja nekretnina, a da bi se primatelj zaštitio trebao bi odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje zabilježba stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koju predaju u vlasništvo davatelju uzdržavanja. U tom slučaju, ako davatelj uzdržavatelja proda nekretninu, primatelj uzdržavanja će se uvijek moći naplatiti iz te nekretnine, bez obzira tko je njen vlasnik. Naime, primatelj uzdržavanja bit će ovlašten zahtijevati uzdržavanje od svake osobe koja je vlasnik nekretnine čije vlasništvo je prenio na ime naknade za uzdržavanje. Svakako, poželjno je osnivanje osobne služnosti stanovanja u korist primatelja kako bi on imao pravni temelj za korištenje nekretnine koju je prenio na davatelja.
Ako davatelj uzdržavanja umre prije…
Postoji još jedna bitna razlika između ova dva ugovora, a odnosi se na slučaj da davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja. Naime, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ali samo ako oni na to pristanu. Ako nastavljaju, ništa se ne mijenja, osim osobe koja uzdržava. Sva prava i obveze iz prije sklopljenog ugovora, ostaju na snazi. Međutim, ako ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje. Također, ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, tada imaju pravo od primatelja uzdržavanja zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od pokojnog davatelja uzdržavanja, a u tom slučaju sud naknadu određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ako u slučaju sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj umre prije primatelja uzdržavanja, a njegov bračni drug, odnosno njegovi potomci koji su pozvani na nasljedstvo, ne pristanu na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje i dužni su vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja te ukoliko nisu u stanju vratiti ono što je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekao davatelj uzdržavanja, dužne su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog. Također, ako nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navedene naknade sud će odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta.
Ugovaranje za treće i raskid
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mogu se sklapati i u korist trećih osoba, primjerice brata, sestre, supruge, bolesnog djeteta… Tada je ta treća osoba primatelj, a na ugovaratelju je obveza da za dano uzdržavanje, dakle na davatelja, prenese svu ili dio imovine koja je predmet ugovora. Zakon predviđa da se ugovor o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju može raskinuti sporazumno ili pak jednostrano. Razlozi za jednostrani raskid su slijedeći: davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv ili druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora. Iznimno, ako se ne može izmijeniti, ugovor se može raskinuti i zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora. Npr. naknadno se dozna da je primatelj uzdržavanja prokockao kuću, pa zapravo nema imovine.