Na sedmoj znanstvenoj tribini Sveučilišta u Dubrovniku u četvrtak s temom ‘Kultura sjećanja Traume 20. stoljeća’ sudjelovali su izv. prof. dr. sc. Davor Pauković s Odjela za komunikologiju, izv. prof. dr. sc. Vjeran Pavlaković s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i doc. dr. sc. Višeslav Raos s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, uz prof. dr. sc. Pera Maldinija kao moderatora.
Tribinu je otvorio Pauković, izjavivši da neće nuditi povijesne odgovore niti zauzimati strane, već govoriti o pojedinostima kulture sjećanja i njenom razvoju kroz 20. stoljeće. Kultura sjećanja interdisciplinarna je tema društvenih znanosti, rekao je. O formiranju povijesnog identiteta Hrvatske tijekom prošlog stoljeća Pauković je u suradnji s Pavlakovićem napisao knjigu ‘Framing the Nation and Collective Identities, Political Rituals and Cultural Memory of the Twentieth Century Traumas in Croatia’. Knjiga obrađuje pojedine komemoracije događaja Domovinskog i Drugog svjetskog rata, primjerice Jasenovca, Bleiburga, Jazovke i drugih, a kao glavni problem danas navodi nespremnost aktera na dijalog.
– Mi kao društvo ne znamo što bi s tim komunizmom – rekao je, pozivajući na konstruktivan dijalog za koji smatra da je rješenje u problematici povijesti.
‘Daksa je za neke partizanski zločin, dok drugi smatraju da su žrtve svoju sudbinu zaslužile’, navodi Pauković kao primjer potrebe za dijalogom, na što su neki iz publike negodovali. Tamne strane ratova postoje, ali one ne mijenjaju karakter rata, istaknuo je, i zaključio da je pesimističan jer se teme iz povijesti često u javni diskurs povlače i nakon njihovog zaključka.
Pavlaković je istaknuo javni govor državnih službenika kao jedan od glavnih problema, te njegov utjecaj na građanstvo. Povijesna trauma se dramatizacijom prenosi na one koji ju nisu osobno doživjeli, rekao je, podsjećajući i na ulogu medija u prenošenju novih interpretacija povijesnih događaja. Problemi se često javljaju i na samim komemoracijama, zaključio je.
Raos je dao europsku perspektivu na javni diskurs, podsjetivši na odluke europskog parlamenta koje tvrde da politika ne može i ne smije određivati povijesnu istinu. Kao primjere zajedničkog povijesnog sjećanja naveo je Veliku Britaniju i Francusku po pitanju Drugog svjetskog rata, dok je situaciju tranzicije u Španjolskoj usporedio s Hrvatskom.
Nakon predavanja, iz publike su upitali zašto fokus na tribini nije bio na Dubrovniku. Pauković uvjerava da je o Dubrovniku i Daksi specifično više puta pričao na međunarodnim tribinama te da se ta tema nipošto ne zanemaruje u javnom diskursu.