Zanimljivosti

Topli osjećaji iz djetinjstva

betlehem paulina milat01

Naša sugrađanka Paulina Milat cijeli svoj život u svom domu radi veliki Betlehem i na taj način uveseljava sve one koji pohode njen dom u vrijeme božićnih blagdana. Taj je običaj naslijedila od svog oca, pokojnog Pera Uljarevića

, koji je izrađivao Betlehem u Crkvi od Domina, a pomagao u izradi Betlehema u Male braće.

 
FERALIĆ U SPOMEN NA OCA
 
– U nas se oduvijek pravio veliki Betlehem. Prvo ga je tata radio, a ja sam ga nakon udaje nastavila raditi u svom domu. Moj otac, osim što je izrađivao Betlehem u Domina, bio je i član ekipe iz Grada i iz Pila, koja je sa feralićem išla po Gradu i kolendavala. Oni su svake godine kolendavali, pa i u biskupa. Stoga i ja imam jedan feralić koji palim svake godine na Badnji dan oko 18 sati i stavim ga na Betlehem. Naime, tada su se oni skupljali, i to paljenje feralića zapravo je sjećanje na moga tatu – prisjeća se Paulina i dodaje kako je njen otac, bor i Betlehem radio na njenom krevetu.
 
SJEĆANJE NA DJETINJSTVO

U nas se oduvijek pravio veliki Betlehem. Prvo ga je tata radio, a ja sam ga nakon udaje nastavila raditi u svom domu. Moj otac je bio i član ekipe iz Grada i iz Pila, koja je sa feralićem išla po Gradu i kolendavala. Stoga i ja imam jedan feralić koji palim svake godine na Badnji dan oko 18 sati, to su ure kada su se oni skupljali, i to je zapravo sjećanje na moga tatu

 
– Meni je to bio divan osjećaj. Ja se dižem s kreveta kako bi legao mali Isus. Sama ta činjenica zapravo je neki topli osjećaj iz djetinjstva. Cijeli život gledaš oca kako radi Betlehem, pomažeš mu i naravno da sam to nastavila kad sam dobila svoju obitelj i djecu, a i sada kad imam unuke – naglašava.
Kućice pored Betlehema izrađuje sama, a ostatke drva i kamenja za izrađivanje okoliša skuplja godinama, dok je dio kamenja, starih 60-ak godina, naslijedila od pokojnog oca:
 
KAMENJA IZ ŠPILJE
 
– Ta svjetlija kamenja su iz Orašca, iz špilje u koju se ulazi s mora. U tu špilju išli su svi oni koji su pravili Betlehem za Domino. Ta su kamenja velika, a u njima nema više od 20 deka. Imala sam dosta tog tatinog kamena, a kad je tata počeo manje raditi, ja i sestra smo ga podijelile. Dosta tog kamena mi je nestala u Komolcu gdje smo živjeli prije rata. Stara su sigurno 60-ak godina, ako ne i više, i otkad pamtim, znam da ih je otac uvijek koristio u izrađivanju Betlehema. Koristim i tamnija kamenja, a ona su sa Korčule – dodaje Paulina Milat koja sve te predmete čuva, a tijekom izrađivanja Betlehema svake godine ubaci neki novi detalje.
 
BETLEHEM OD „TOVJELICE“
 
Ovogodišnji je Betlehem napravljen od „tovjelice“ koja je obložena kamenom, starim drvom i kartonom kako bi dobila izgled špilje.
– Pravila sam vodenice, grad, vojnike, slapove, nekad ga umjesto na pod, stavim na stol. Razne ideje mi padnu napamet – ističe pokazujući nam fotografije sa Betlehemima iz starijih godina.
Na naše pitanje jesu li kićenje velikog Betlehema nastavila njena djeca, odgovara:
– Imam tri sina, jedan se oženio i on sa ženom i djetetom sada radi veliki bor i Betlehem. Sad i on kupuje i skuplja. I dio onoga što sam ja skupila, dala sam mu kad se oženio – dodaje i nastavlja kako su kolendari i svi oni koji se nađu u njenom domu u Novoj Mokošici uvijek oduševljeni njenim borom i Betlehemom, za koji slobodni možemo reći da je prava umjetnost.
– Kad mi je sin kolendavao sa prijateljima, znali su reći „ A sad idemo vidjeti najljepši Betlehem“. Pravljenje Betlehema za mene je nešto predivno i uvijek me vraća u djetinjstvo.
 
UMJETNOST IZRADE

Počnem ga izrađivati odmah iza Svetog Nikole, i to malo, pomalo. Nešto promijenim, složim plan, radim jedan kantun pa drugi, jer kad radiš na brzinu nešto će ti promaknuti. Kad ga radiš po uru – dvije, staneš, gledaš, razmišljaš i uvijek ti se rodi neka nova ideja

 
To su dani kad se obitelj okuplja. Počnem ga izrađivati odmah iza Svetog Nikole, i to malo, pomalo. Nešto promijenim, složim plan, radim jedan kantun pa drugi, jer kad radiš na brzinu nešto će ti promaknuti. Kad ga radiš po uru – dvije, staneš, gledaš, razmišljaš i uvijek ti se rodi neka nova ideja. Drugačiji je osjećaj Božića kad ga tako radiš, nego kad ga na brzinu sklepaš – naglašava i dodaje kako se Božić ipak nekoć drugačije slavio.
– Čuješ samo puste petarde. Nekoć je u ponoća manje 5, Stradun bio prazan, išlo se na polnoćku, a nije se smjelo. Na svakom kantunu bilo je pjesme. Sada u ponoća i 10 Stradun je pun ljudi. Ja sam pjevala u Male Braće i išli bi kolendavat. Mlađa ekipa borila se sa starijima, gdje mi je pjevao tata, tko će dobiti da pjeva polnoćku. Kad smo to uspjeli, bilo je fenomenalno. Osjećao se taj božićni duh, a počinjalo se kolendavat još od Svete Kate. Kolendavalo se sa harmonikama, gitarama, flautama. Kad si čuo kolendu, zaigralo bi ti srce – zaključuje Paulina Milat.
 

Pročitajte još

5 razloga zbog kojih francuska salata može ispasti lošija

Dulist

NA DANAŠNJI DAN 2006. Zauvijek nas napustio glumački velikan Izet Hajdarhodžić

Dulist

MEĐUNARODNI JE DAN UNIVERZALNE ZDRAVSTVENE POKRIVENOSTI U nas u sjeni afere…

Dulist