Ivan Gučetić je 1502 god. dao napisati na kamenoj ploči u Trstenom u današnjem Arboretumu latinski tekst: Dičim se susjedima, no još više se ponosim vodom,zdravim podnebljem i obradom svjetloga gospodara. Evo ti putniče očitih tragova ljudskog rada, gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu.
U Trstenom je jedan od najljepših, a vjerojatno i jedan od najstarijih Arboretuma u svijetu sa kojim se možemo ponositi jednako kao i njegov utemeljitelj.
Pitamo se je li danas uvijek cijenimo i usavršavamo djelo prirode koja nas okružuje i u kojoj živimo.Nažalost to nije uvijek slučaj ni u Dubrovniku, jednom od bisera graditeljstva na Mediteranu, a i u svijetu pod zaštitom UNESCO-a. Dubrovnik je GRAD ne samo zbog sposobnosti svojih graditelja nego i zbog ljepote prirode koja ga okružuje. Međutim neki moderni planeri i projektanti nemaju mjerilo ljepote i prostora u kojem živimo, glavno je mjerilo dobit,megalomanske investicije u ime napretka, to nije mjerilo naših pređa,koji su nam ostavili u nasljedstvo ovo savršenstvo ljudskog umijeća. Svjedoci smo postupnog uništavanja i zanemarivanja vrijednosti prirode oko nas,primjer toga su i naši javni parkovi. Na što danas sliče park Gradac na Dančama i Bogišićev park na Ilijinoj glavici primjer su očitog zanemarivanja i nebrige koja traje već godinama.
Park Gjivojić na području sv. Jakova je poseban slučaj. Iz posve nejasnih osnova park je prodan u najvećem dijelu privatnim osobama,koje su samovoljno bez suglasnosti Grada kao suvlasnika preuredili park prema svojoj zamisli i zabranili korištenje parka građanima i zatvorili pristup k obali. Nije mi poznato kako je završio sudski proces oko suvlasničkih odnosa sa posljednjim većinskim vlasnikom ovog parkovnog prostora i je li građanima konačno omogućen siguran pristup obali zbog kupanja. Nije mi jasno, i ne samo meni, kako se uopće mogao prodati jedan od najstarijih gradskih parkova privatnicima? Možda je danas sve moguće…
Park u Pilama (park u Posatu) postavljen još 1904 god.od strane udruge građana Društva za promicanje interesa Dubrovnika utemeljenog 1897 god. Danas je prilično osiromašen da ne kažemo očerupan,a da se nije obnavljao i dovoljno održavao, a isto tako je devastiran i postavljanjem pumpne stanice za kanalizaciju. U novije vrijeme pred nekoliko godina vršena su arheološka iskapanja pod mostom tijekom popločavanja pristupa Gradu sa strane Pila. Čini mi se da se nije dobro planiralo što raditi sa nađenim stanjem nakon djelomičnog otkapanja stupova, pa sada imamo rupu ispod mosta sa ubačenim smećem ,koja do danas nije rješena, a to nije lijepa slika ni za građene niti za turiste kod ulaska u Grad. Plan da se odstrani park i ponovno pusti more ispod mosta ne čini se posebno vrijedan poduhvat poslije sto i više godina postojanja parka,jer mislim da je i ovaj park potreban građanima Grada.Vrlo je vjerojatno da bi postojanje morske vode u plitkom i zatvorenom kanalu bez redovne izmjene i cirkulacije mogao prestavljati i ekološki problem radi ustajalosti vode,ali svakako treba naći rješenje jer ovo stanje nije ni estetski ni zakonski prihvatljivo.
Kada se osvrnemo na prošla vremena u razdoblje XIX st.vidjet ćemo jedan savim drugi odnos prema ljepoti prostora grada i okolice kada se osniva Društvo za promicanje interesa Dubrovnika 1897 godine. Povod za osnivanje društva je da se pažnjom i razumijevanjem uglednih građana društvo brine o uređenju i uljepšavanju Grada i predgrađa uz osiguranje određenih sredstava za uređenje javnih perivoja, šetališta, prometnica, za sadnju ukrasnih stabala i biljaka na javnim lokalitetima, kako zbog samih stanovnika tako i zbog turista koji su počeli dolaziti u Grad. Član društva dr.Ivo Perić piše: Pokretačka snaga toga nastojanja bila je svijest da su lijepi Dubrovnik učinili lijepim njegovi stanovnici svojim stvaralačkim htijenjem i radom, te da on i njegova okolica mogu tako biti još ljepši,privlačniji i ugodniji.
U tom duhu Društvo 1898. godine utemeljuje i postavlja prekrasni park Gradac na Dančama na krškom kamenjaru načinom uređenja parkova toga vremena. U parku je bila postavljena i fontana koja se danas nalazi u parku u Pilama,umjesto toga danas imamo nemaštoviti bazen.Tijekom vremena nestala je ili polomljena gotovo sva kamena plastika.Neznam gdje su nestali kameni lukovi koji su bili na ogradi parka prema današnjem parkiralištu.Klupa gotovo da više nema, a one koje postoje djelomično su oštećene. Slomljen je vjetrokaz na vrhu parka,koji je imao i klupe oko njegova stupa. Ukrasno grmlje pomalo nestaje ,a ostarjela stabla borova bez njege propadaju, a trebalo bi ih i zamijenjivati. Slaba je briga o čistoći parka, na pojedinim mjestima pogotovo ispod zidova prema moru su hrpe smeća, ne čiste se ni iglice, popadale sa borova. Na zidovima stepeništa unutar parka su neukusni grafiti. Potporni zidovi su u lošem stanju, kanti za smeće gotovo da nema. Zid prema staroj bolnici je odavno probijen,a sada prolaz služi i za neku službenu manifestaciju u prostoru parka bolnice.Parkiralište u blizini parka je tako uređeno da je bolje izgledao Tabor parkiralište za tovare i mazge ispod Revelina u svoje doba. Neznam kome je na dat na brigu ili korištenje zapušteni park stare bolnice gotovo u potpunosti zarastao, nitko ga ne uređuje niti čisti. Svojevremeno sam tamo vidio i hrpe smeća. Zgrade u krugu bolnice koriste neke udruge,dok su neke u takvom stanju da se ne zna jesu li za popravak ili za rušenje. Čudim se da Sveučilište ne koristi ovaj prostor kao svoj park uz čišćenje i odgovarajuće hortikulturno uređenje ili da se taj prostor priključi parku Gradac ukoliko to nebi bilo preopterećenje za naše komunalne institucije gledajući njegovo današnje stanje i da netko preuzme postojeće zgrade koje se mogu koristiti u ovom prostoru.
Bogišićev park na Ilijinoj glavici je postavljen 1913 god od strane istog građanskog društva.Tijekom vremena je više puta devastiran i obnavljan. Društvo DUB koje se može smatrati nasljednikom Društva za promicanje interesa Dubrovnika 1933 god je obnovilo park uredilo staze i nasade i postavli klupe,te ga održavalo nizom godina.Međutim u novije vrijeme ovaj park se kao ni park Gradac ne održava na odgovarajući način, premda nije riječ o nekom opsežnom hortikulturnom uređenju. Stabla borova i čemopresa treba pročistiti i eventualno prorijediti,po potrebi zamjeniti sa novim; ukrasno grmlje po potrebi saditi i zalijevati i agave održavati, postaviti dodatne klupe, iznivelirati zemljište,redovito čistiti park. Nije primjereno da se kante za smeće nalaze na ulazu u park pored dječijeg igrališta, možda je to neki novi oblik formiranja parka,jer u parku u Gružu imamo kontejnere za smeće također pored samog igrališta. Ne bi trebalo dozvoliti parkiranje motora pa čak i automobila u parku, koji također ne bi trebao biti šetalište za pse radi djece koja se tamo igraju. Očevidno je da Grad Dubrovnik kao ni Županija nemaju interes za postavljanjem novih javnih parkova i održavanje, uređenje i čuvanje postoječih povijesnih parkova. Posljednji postavljeni uređeni park bio je park u Gružu u 1960 godine. Udruge građana Zaklada parka Gradac i Udruga DUB godinama se bezuspješno trude potaknuti nadležne institucije na interes za javne parkove posebno park Gradac, pa imamo njihovo stanje kakvo jest neprimjereno Gradu Dubrovniku. Interesantno je da bi se našlo 300 milijuna kuna za akvarij u Gružu, a nemože nekoliko desetaka milijuna za uređenje povijesnih javnih parkova, možda je to zato što nisu na vidljivom mjestu.
Park ispod Boninova se također nemože pohvaliti kvalitetom uređenja i održavanja premda bi mogao biti ugodno mjesto za odmor.
Imam prijedlog pogotovo za one parkove u čijoj su neposrednoj blizini naši uvaženi sugrađani s dozvolom ili bez dozvole izgradili svoje vile da im Grad prepusti ili eventualno proda naše preostale javne parkove. Vidjeli smo da je i to moguće (park Gjivović), pa bismo postigli dva cilja: skinuli bismo s vrata brigu za iste,a novim vlasnicima bi učinili veselje jer bi oni sigurno uredili parkove prema svom ukusu i osjećali se kao nova vlastela dubrovačka jer imaju i vlastiti park (kao kod dubrovačkih ljetnikovaca).
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.