Maro Miličević, naš sugrađanin sa zagrebačkom adresom, profesionalni je streamer video igara koji se nedavno vratio s velikog turnira u američkom San Joseu. U online svijetu popularniji je pod nazivom ‘SprEEEzy’.
Foto: Maro Miličević, Screenshot Fortnite / PUBG
S nama je odlučio podijeliti kako je to živjeti san brojne mladeži, a to je živjeti od igranja video igara. Maro streama na engleskom jeziku na platformama YouTube i Twitch i to čak šest dana u tjednu u poslijepodnevnim satima.
Tvoj online nadimak je ‘sprEEEzy’, postoji li neka priča iza njega?
Nema neka posebna priča ni značenje. Tri slova E sam pokupio od jednog češkog profesionalnog Call of Duty 2 igrača, još u osnovnoj školi.
Igre na kompjuteru sam počeo igrati još s dvije godine. S nešto ozbiljnijim gamingom sam počeo oko 2012. s igrom StarCraft 2, gdje sam se aktivno natjecao na domaćim turnirima
Nedavno si se vratio s natjecanja u SAD-u, možeš li nam reći o čemu se radi?
Najveća gaming stream platforma današnjice, Twitch.tv, organizirala je turnir za streamere u igri PuBg u kojoj su doveli 128 igrača iz cijelog svijeta, kako bi kroz tri dana igrali jedni protiv drugih te u isto vrijeme to sve prenosili na svojim kanalima. Sam turnir je bio i egzibicija, s neuobičajenim izazovima. Odvijao se na popularnom TwitchConu u San Joseu u Kaliforniji. Na turniru sam sa svojim Duo partnerom tweeday-em osvojio 5. mjesto od ukupno 64 tima, a turnir je bio vrlo neizvjestan do samog kraja jer smo prije zadnje runde bili na prvom mjestu. Twitch se zaista potrudio da igrači budu maksimalno zadovoljni, a i da oni lošije plasirani ne idu doma ‘praznih ruku’. Ovakav turnir nije klasičan esports turnir gdje igraju najbolji profesionalni gameri međusobno, nego većinom popularni streameri u toj igri, uz ponekog pro gamera koji je prošao kroz tijesne kvalifikacije. U rujnu sam također sudjelovao u prvom izdanju ovog turnira u Seattleu. Zanimljivo je da sam u zadnja dva mjeseca proputovao više nego sveukupno do sada u životu, a sve zbog streaminga i
Twitcha.
Kada si prvi put ‘kročio’ u svijet gaminga i jesi li mogao zamisliti kako ćeš se jednoga dana time baviti profesionalno?
Igre na kompjuteru sam počeo igrati još s dvije godine. S nešto ozbiljnijim gamingom sam počeo oko 2012. s igrom StarCraft 2, gdje sam se aktivno natjecao na domaćim turnirima. Oduvijek sam se htio baviti nečim poput ovoga, ponajviše jer se online igrama bavim cijeli život, ali do sada nisam imao priliku uložiti dovoljno vremena kako bih to pretvorio u posao. Čim sam diplomirao, odmah sam krenuo ‘fulltime’ streamati. Iskreno, na početku nisam očekivao da ću se uspjeti probiti u moru streamera u jednoj od najpopularnijih igara.
Svijet video igara je vrlo dinamičan. Kakav je sada u odnosu na vrijeme kad si tek počeo?
Mislim da se cijeli svijet gaminga znatno ubrzao. Prije smo znali igrati jednu igru nekoliko godina, a sada se igru od godinu dana već smatra starom. Svaki dan se pojavljuje sve više igara, ali smatram da je i kvaliteta igara znatno opala zbog toga. Developeri izbacuju igre koje razvijaju nekad manje od godinu dana, što rezultira velikim promašajima. Sve je manje igara koje nisu prepune bugova i kojima nije glavni cilj zgrabiti milijune u prvih par dana i onda ne ispuniti dana obećanja.
Što bi značilo biti profesionalni gamer?
Profesionalni gameri su oni gameri koji su plaćeni od strane primjerice profesionalnog gaming tima (kluba)
na mjesečnoj bazi, kako bi se na turnirima natjecali za taj tim u određenoj igri.
Je li moguće živjeti od igranja video igara?
Svaki dan sve više ljudi živi izravno od igranja video igara. Bilo da su profesionalni igrači, streameri, youtuberi, treneri… Tržište se brzo razvija i ‘neendemički’ brendovi ulaze na velika vrata, poput Cola Cole, Mercedesa, Adidasa, Gillettea i dr. Živjeti od igara je svakako moguće.
Koje igre najviše igraš sada, koje si više igrao prije i zašto?
Zadnjih godinu i nešto gotovo isključivo igram PUBG. Smatram da je jedna od najboljih novih igara jer je prva igra koja je Battle Royale žanr dovela u mainstream gaming. Novi Call of Duty Black Ops 4 Blackout se činio kao sljedeći korak, ali igra mi se nije previše dopala jer je napravljena ponajviše za casual igrače. Naravno, pratim sve igre koje izlaze i vjerojatno ću se uskoro prebaciti i na neku novu igru za koju smatram da ima budućnost dužu od mjesec dana. Prethodno sam najviše igrao Starcraft 2, World of Warcraft, Heroes of Newerth, Overwatch i brojne druge.
Koliko utječe gaming na tvoj privatni život? Imaš li problema ili je iskustvo pozitivno?
Pošto sam sebi radim raspored rada i radim od kuće, smatram da je ovo posao o kojem svatko može sanjati. Igrom slučaja tema je gaming, stoga ne vidim ništa osim pozitivnih stvari. Kao i svaki drugi posao, nekad nisi potpuno raspoložen za rad ili nisi inspiriran, ali treba nekako izgurati. Osim što je vrlo zabavno, imam priliku ići po svijetu i upoznati veliki broj različitih ljudi koji se bave istim poslom, a usput i biti plaćen za to.
Gaming scena kod nas i dalje je vrlo mala i nema pravih profesionalnih timova
Što kažu tvoji roditelji na tvoju odluku da se baviš video igrama?
Roditelji su me uvijek podržavali što se tiče kompetitivnog igranja, iako do prije godinu dana nisam nikada izrazio neku veliku želju za pravom pro gaming karijerom, što bi značilo među ostalim i napuštanje faksa. Malo je možda bilo čudno što sam završio računarstvo na FER-u i onda se počeo baviti igrama kao zanimanjem. Kada sam počeo aktivno streamati, nije odmah izgledalo da će to biti posao od kojeg mogu živjeti, ali kroz par mjeseci su vidjeli da to ide u dobrom smjeru i svakako su to maksimalno podržali.
Smatraš li da su video igre stigmatizirane u našem društvu?
Veliki broj ljudi, pogotovo nešto starijih, nikada nije imalo priliku igrati igre kod kuće pa im je taj svijet podosta stran i zarađivanje od igranja igara im je često smiješno. Kada razgovaram o svom poslu s ljudima koji nisu upoznati s temom, uglavnom ostanu začuđeni što mogu zaraditi od toga da me ljudi gledaju dok igram i pričam. Mislim da je to najviše stvar zatvorenosti današnjih hrvatskih medija prema gamingu i sličnim trendovima. Ako se spominje gaming, uglavnom je u smislu nekih negativnih stvari. Npr. jedna od stvari koje sam primijetio u SAD-u je da svaki Uber vozač zna što je Twitch i zna da postoje streameri. Kod nas je situacija dosta drukčija i jako malo ljudi zna da postoji stranica Twitch.tv.
Mislim da je svakako dobro imati rezervu u smislu fakulteta ako je to moguće, jer je pitanje koliko dugo pro gaming karijera može trajati. Većina igrača se ‘umirovi’ do tridesete godine
Što misliš o situaciji kod nas općenito, postoje li potencijali? Je li scena dovoljno zastupljena?
Gaming scena kod nas i dalje je vrlo mala i nema pravih profesionalnih timova. Tek se nedavno pokrenula ta priča s timovima poput Valiance, Locastic, Kliktech. Osobno sam sudjelovao u organizaciji različitih turnira u gamingu kroz zadnjih 6, 7 godina, a najveća prepreka je nezainteresiranost potencijalnih sponzora, koji su i dalje ‘zapeli’ na marketinškim strategijama koje su po meni i više nego zastarjele. Naravno, ovo je komplicirana tema, ali pozitivan znak je što se pojavila određena skupina ljudi s velikim iskustvom i pozitivnim stavom koja gura esport u Hrvatskoj lagano prema naprijed.
Koji su tvoji veći uspjesi u svijetu gaminga?
Počeo sam se natjecati u StarCraftu 2 2013. godine, najbolji rezultat mi je bio drugo mjesto na KSET LANu. Nakon toga sam se natjecao u Overwatchu gdje sam s lokalnom ekipom Acertas Gaming u zadnje dvije godine osvojio 5–6 LAN turnira u Hrvatskoj. Nakon toga je došao PUBG gdje sam sudjelovao na različitim online i LAN turnirima, najveći rezultat je ovaj posljednji: 5. mjesto na Broadcaster Royale Season 2 u San Joseu, Kaliforniji.
Što bi poručio mladima koji jednog dana žele živjeti od video igara?
Mislim da je svakako dobro imati rezervu u smislu fakulteta ako je to moguće, jer je pitanje koliko dugo pro gaming karijera može trajati. Većina igrača se ‘umirovi’ do tridesete godine. Kao što je slučaj i drugdje, ne može svatko biti dobar nogometaš ili košarkaš pa tako niti esportaš. Osobno se nikad nisam upuštao u pro gaming vode jer smatram da nisam na razini gdje bih mogao biti među najboljima na svijetu, ali volim zaigrati poneki turnir ako se ukaže prilika.
Imaš li komentar na globalni fenomen koji je Fortnite? Mnogi svjetski mediji ovisnost o video igrama povezuju baš s tim naslovom, misliš li da je uistinu tako?
Fortnite je zanimljiv jer je u vrlo kratkom vremenu postao najpopularnija igra na svijetu. Iako je PUBG prva veća igra u tom žanru, Fortnite je uspio uhvatiti mnogo mlađu publiku, pogotovo u SAD-u. Mislim da ovisnost o igrama nema velike veze sa samim Fortniteom. Neka vrsta ovisnosti se prije može razviti u MMORPG igrama poput World of Warcrafta, u kojima je potrebno nekada i stotine sati da se obavi jedan zadatak ili dio igre, dok jedna partija u Battle Royale igrama poput Fortnitea traje trideset minuta i potpuno je neovisna o sljedećoj partiji.
Marove streamove možete pratiti na: