[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Ispitani novi svjedoci: ‘Nakon tragedije se nikad nisam vratio tamo’

Skoro tri sata trajalo je ispitivanje još jednog svjedoka na suđenju za tragediju u hidroelektrani u Platu. Danas je ispitivan Pero Milković, nekadašnji radnik na elektroodržavanju u HE Dubrovnik, a danas direktor Domouprave. Milković je već dao iskaz 2019., a u kojem je govorio o tragičnom događaju 10. siječnja 2019. i kojeg je bio sudionik. Prisjetio se među ostalim da je s vatrogascima ušao unutra pristupnim tunelom, ali samo 30 metara. Nisu mogli ići dalje. Kad su otvorili metalna vrata sve je bilo puno dima, vrućine, nije bilo kisika.

U drugom pokušaju ulaska pristupnim tunelom došli su do generatora koji je 30-ak metara od komande gdje mu je rečeno da su zadnji put viđena trojica poginulih. Istaknuo je kako je bila riječ o kaotičnoj situaciji za njega, ali i za vatrogasce. Do komande su došli tek u trećem pokušaju. Milković je kasnije na upit jednog od optuženika istaknuo da nitko takvo nešto nije očekivao, da ih nitko na ovo nije pripremio.

Također, rekao je da je evakuacijski tunel bio pun dima. Prisjetio se i da je najveća temperatura bila na kabelskoj vertikali te da je tu bilo žarište. Uz to je istaknuo da je bio dva dana na liječenju u OB Dubrovnik i da je njegov zadnji dan rada u HE bio dan te tragedije.

-Nikad se nisam vratio u hidroelektranu nakon tog dana – rekao je.

Također je naglasio da su se vatrogasne vježbe odvijale jednom godišnje. Njih je organizirao Ivo Lise, koji je bio zadužen za zaštitu na radu. U njoj su sudjelovali svi zaposlenici, a potom je te vježbe i opisao. Inače, bila su tri čovjeka u smjeni, kako je rekao, a bile su dostupne dvije maske, dvije boce za kisik i jedno vatrogasno odijelo. Rekao je da je vatrogasno odijelo bilo specifično, hermetički u potpunosti zatvoreno. Bilo bi potrebno da netko kolega kolegi pomogne navuči to odijelo. ‘Za ovu vrstu požara nije praktično, niste ga mogli navući na vrijeme i krenuti u gašenje požara. To može reći kao član DVD-a. Kao zaposlenik HE Dubrovnik bio je upoiznaat s obvezama radnika u slučaju saznanja na postojanje požara.

Kasnije tijekom svjedočenja je rekao da se protupožarne vježbe čine jednostavnima sada jer nitko nije mogao predvidjeti požar ovakvih razmjera. U svom je današnjem svjedočenju među ostalim spomenuo i suho zazidani zid, koji je među ostalim trebao spriječiti daljnje širenje požara i dima te bi tijekom poplava trebao popustiti pod silom vode kako bi ona otekla u odvodni kanal. No, tu je napravljen otvor kroz koji se nosio novi ventilacijski sustav, za što su bili zaduženi vanjski radnici i to je bio jedini način za obaviti taj posao. Ne zna tko je izdao nalog da se izvrši proboj zida. Završetak postavljanja kimatizacijskog sustava bio je 2018. godine kada je djelomično zatvoren otvor kroz koji su ga nosili. Na taj otvor postavljena je maska od PVC-a za koji se istaknulo da je slična stropnoj ploči o kojoj se već nekoliko puta pričalo. On je vidio da se taj PVC u cijelosti istopio i da su ostali samo nosači s unutarnje strane. Nije mogao reći je li otvor bio zatvoren s dvije plastike, ‘možda se radilo o plastici koja je imala dva lica’.

-Kad sam se vratio s odmora, vidio sam da je prostor kod komandne ploče bio čist i da je otvore u suhozidu bio zatvoren komadom valovitog PVC-a koji je vizualno bio identičan onome u stropu. Postojala je ravna vrsta PVC obloge koja je postavljena po zidovima cijelom dužinom pristupnog kanala – istaknuo je.

-Mi kao djelatnici nismo koristili taj otvor, nego smo se služili skalama. Otvor je jedino služio radi postavljanja novog klimatizacijskog sustava – rekao je.

Također je bilo žalbi na vanjske radnike zbog prašine koju su proizvodili. Nije se obrtio pisani putem zbog toga.

-Prašina je smetala ‘automatici’ i njegovoj zaštiti jer bi ta ona uzrokovala paljenje signala, jer bi se začepili filteri i došlo do pregrijavanja sustava – kazao je.

Prilikom izmjene ventilatora oko istih su ostale praznine koje nisu zabrtvljene, a promjer ventilatora je bio uži od promjera praznina.

-Nakon izbijanja požara kroz taj je nezabrtvljeni dio prolazio dim – istaknuo je.

Rekao je i da je vatrodojava bila jedino postavljena duž trase kabelskog tunela. Nije postojala u drugim dijelovima HE. Kazao je da su radnici nakon tragedije komentirali kako je vikend prije požara neka od vanjskih firmi postavljala kabele, za videonadzor u vertikalnom kanalu. ‘To se sve može provjeriti putem radnih naloga’, dodao je. Vanjske tvrtke, kad bi završile posao, u kanalu ne bi zabrtvile prostor između kabela posebnom smjesom.

Smjesa o kojoj je govorio služila je za premazivanje svih vrsta kablova na kojima je postojala opasnost zapaljivanja. Za vrijeme njegovog radnog staža ti kablovi nisu bili premazivani. Zna da su ranije bili premazivani ovisno o presjeku i vrsti kabela. Ti premazi su sprječavali širenje požara jer bi se zaustavio na premazanom dijelu. Tako je trebalo biti, dodao je. Ta smjesa kojom je brtvljen prostor između kabela u verrtikali uklonjena je prije 2018. i to djelomično, rekao je među ostalim.

Istaknuo je da nakon revitalizacije bilo nedostataka u smislu povećanog grijanja generatora, zbog čega su držali vrata otvorena kako bi se hladili generatori.

-Kad sam došao 2007. govorili su da vrata moraju biti zatvorena – rekao je.

Kasnije je objasnio kako je netko od šefova rekao da bi glava ulazna vrata trebala bi iotvorena radi strujanja zraka kako bi se hladili generatori.

-Sada znam zašto bi vrata trebala biti zatvorena, čak je na nekim bio natpis zatvaraj vrata i to upravo kako bi se spriječila cirkulacija zraka. Za vrijeme požara je radila ventilacija koja je širila požar. Sve se pretvorilo u jedan veliki ventilator – dodao je. Ivo Lise je bio zadužen za zaštitu od požara. Rekao je i kako nije vidio Iva Lisu u blizini tih vanjskih radnika koji bi radili na postavljanju ventilacije, telefonije i videonadzora.

Godinu dana prije nezgode, između dva generatora bile su smještene palete s gustom bojom koja je vodootporna, a trebala je služiti za premaz radne površine. Upravo za vrijeme požara, tu se najviše zadržao otvoreni plamen, prema riječima Milkovića, a drugi plamen kod turbinske ploče gdje su bili kabeli.

Na više je mjesta počela procjeđivati voda na obložnim pločama na stropu i da je kapala po generatorima, zbog čega je odlučena sanacija tih ploča. Sanacija se vršila tako da je pronađen identičan komad ploče u skladištu. Šefovi su, kako kaže, tražili da se naruče nove ploče koje bi zamijenile stare.

-Mislim da nije nitko u našoj radioni komentirao ploče. Ti komentari su počeli nakon što se dogodila tragedija – istaknuo je. Milković je rekao da u trenutku kad je tražen valoviti dio ploče, za oblogu stropa nije znao da postoji projekt sanacije stropa. Rekao je da tijekom vikenda šef potpisuje radni nalog za vanjske radnike i dužan je nadzirati vanjske radnike, i tijekom vikenda. Ako se pojavi kvar, zove se služba. Preko vikenda je zadužen za cijelu strojarnicu. Ne može se izjasniti tko je nadzirao postavljanje kablova u vertikali, što se tiče interneta i telefonije. O tome bi trebalo, kako je rekao, pitati Ljuba Radića. Ivo Lise je bio zadužen za provjeru je li se vanjski radnici drže pravila zaštite na radu, općenito i vikendom. Ako on nije bio tu, šef smjene je mogao uputiti te radnike ako ne rade dobro.

Na pitanje optuženog Nujića, Milković odgovara da je šef smjene u slučaju havarije dužan pokrenuti brzo zaustavljanje generatora te pokrentui evakuaciju i odmah obavijestiti vatrogasce. U trenutku požara pokrenuto je brzo zaustavljanje generatora. U trenutku izbijanja požara, rekao je da je bila buka. Kad je ušao u prostorije, kazao je da su bili zvukovi ‘van svega’… Istaknuo je na kraju da je normalno vrijeme da se zaustavi generator iznosi pola sata, ali sada se nisu aktivirale kočnice jer su izgorili kablovi, prema pričama poslije tragedije.

Nakon Pera Milkovića, ispitan je voditelj smjene Ilko Bašić. Tog 10. siječnja, Bašić je preuzeo smjenu i pritom nije uočio nepravilnosti u prostoru strojarnice, rekao je prilikom ponovnog prepričavanja tragičnog dana.

-Prije 9 se čuo miris paljevine. Kolega Zvrko je rekao da negdje gori, ali se nije znalo gdje. Iz komande sam pošao do vatrodojave u kabelskom tunelu, sve je bilo u redu. Kolege su primijetile gdje je bio požar. Kolege su uzele vatrogasne aparate. Došao sam do ulaznih vrata vertikale te sam iza željeznih vrata vidio dima. Pošao sam u komandu da bi telefonirao 112 i Miletiće, ali su telefonske linije bile u prekidu. Tipkom miša sam zaustavio sekvencu G2. Iza mene se nalazio pokojni Mato Maškarić. Otišao sam telefonirati vatrogasce. Došao sam do auta koje je bilo parkirano u pristupnom tunelu. Išao sam van pogona. Đura Vojnića sam susreo ispred ulaza u tunel i rekao da gori. Nakon toga sam došao do ograde ulaznih vrata gdje je bio Radić i rakao da zove vatrogasce i Miletića bez  da sam izašao iz vozila. Nakon toga sam opet pošao u tunel. Susreo sam mladog kolegu koji je prethodno odvezao Vojnića. Došao sam do mjesta gdje se spajaju kabelski tunel i tunel za nuždu. Počeo sam ići unatrag te sam čuo kako ljudi bježe, uspio sam izaći. Grljević je izašao puzeći. Iskašljavao sam crnilo, kad sam došao sebi, otišao sam otvoriti vrata od kabelskog tunela kako bi izašao dim. Ta vrata su na rasklopnom postrojenju. Međutim, netko ih je već otvorio… – rekao je.

Sustavom uzbunjivanja, kako je istaknuo, pokriveni su među ostalim kabelski tunel, strojarnica, ali njime nije bio pokrivena kabelska vertikala. Nije siguran jesu li svi sudjelovali u protupožarnim vježbama. Njegov zadatak je bio da alarmira vatrogasce, 112. U tim vježbama su se koristile oprema maske… Protupožarni aparati su bili na istom mjestu, ali ne može reći jesu li bili micani prije požara. Nema saznanja vezana za materijel koji je postavljen na strop strojarnice, tek nakon požara je čuo da je bio zapaljiv. Nije uvidio opasnost stropnih ploća. Primijetio je i on da između istih ploča kapi voda, ali nije uvidio kapi po generatorima.

Svjedok je nakon upita zamjenika državnog odvjetnika Cibilića rekao da nije postojao uređaj u komandi koji bi signalizirao neki problem. Od prve informacije vezane za izbijanje požara pa do trenutka kad je pokrenuo skvencu za zaustavljanje generatora pa dok je rekao Maškariću da ide vani, prošlo je pola sata. To mu je rekao na kolegijalan način. Maškarić je pozivao osobe da izađu vani, ali svjedok to nije čuo. Inače, Bašić je do nesreće 12 godina bio na dužnosti šefa smjene te je još uvijek zaposlenik. Također je spomenuo boju, odnosno 25 malih kantica koje su bile postavljene na platou. Radi se o mjestu na kraju pristupnog tunela, u blizini strojarnice. Vrata na pogonu su bila otvorena zbog grijanja generatora, rekao je među ostalim danas na svjedočenju.

Na upit odvjetnika četvrtog optuženog, istaknuo je da kao šef smjene vodi evidenciju o pokretanju i zaustavljanju generatora. Bio je dužan i pokrenuti evakuaciju što je i napravio, nakon čega je izašao iz pristupnog tunela kako bi zatražio pomoć. Spomenuo je da postoje tri načina kojim se generatori isključuju – ručno, nužno i automatski. Bez obzira na jedan od tri načina gašenja, razina vode ostaje ista, s time da protok ne ostaje isti. On se smanji. G2 je tog dana isključio putem automatskog isključivanja. Više od sto puita je izgasio generator putem SCADA sustava. Prethodno je spomenuo kako nije bio obučen za rad na SCADA sustavu. Svjedok je izjavio da je osim njega uklopničar Mato Maškarić bio ovlašten izgasiti generator. SCADA sustav ima druge funkcije, ali ih on ne poznaje. Na daljnji upit branitelja – zašto nije isključio generator putem isključenja u nuždi, kazao je da je mislio da će se vratiti u prostor strojarnice i da nije trebala biti tolika opasnost od požara. Rekao je među ostalim da se nakon tragedije vatrogasne vježbe odvijaju na isti način.