[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Đuro Vojnić: U mraku smo tražili spas. Mislio sam da je kraj

Na Županijskom sudu u Dubrovniku nastavljeno je suđenje u slučaju pogibije trojice radnika HE Dubrovnik.

Danas su ispitana četiri svjedok. Prvi je bio Đuro Vojnić, koji je i sam bio sudionik tragičnog događaja koji se dogodio 10. siječnja 2019. godine. Bio je voditelj službe održavanja pogona hidroelektrane, a tu dužnost obavlja i danas. Vojnić je također bio i član tima za obnovu HE Dubrovnik, zadužen za posao nadogradnje sustava, no taj posao nije napravljen, iako je on napravio sve predradnje za javnu nabavu. To je stopirano.
Rekao je i da je u rujnu i listopadu 2018., dakle prije tragičnog događaja, obavljen redovni godišnji remont, a Mato Mišković je upravo u rujnu te godine otišao s mjesta dužnosti direktora pogona. Nakon remonta, do same nesreće, čulo se danas, ništa nije upućivalo na nepravilnosti. U prosincu iste godine, dakle 2018., uspostavljen je sustav videonadzora, koji je bio u funkciji prije samog događaja. Dodao je kako je sudjelovao pri otvaranju i ocjeni ponuda vezano uz investiciju u sustav klimatizacije i ugradnje energetskih transformatora.

Vojnić se prisjetio i tog dana, 10. siječnja 2019. kojemu je i sam bio sudionik. Rekao je da je završio u bolnici, no istaknuo je neke pojedinosti. Nalazio se u tunelu 50 metara od strojarnice te je s drugim kolegama pokušao s kombijem ići unatrag, sve dok im nije put pripriječilo vozilo izvana. Sve je bilo u mraku i puno dima. Da im nije pripriječio put, ne bi mogli dalje voziti zbog dima koje je i ispunio kombi. Vozilo izvana po njegovoj pretpostavci nije bilo zahvaćeno dimom, za razliku od kombija.
-U mraku smo tražili spas. Mislio sam da je kraj. Ne znam koliko je to sve skupa trajalo, čini mi se vječnost – riječi su Vojnića, koje je dao tijekom jednog od dva iskaza, a koja je dao u lipnju 2019. te potom i 2020. godine. U uvjetima kaosa nije znao reći je li se oglasio zvučni signal.

Na današnjem ročištu među ostalim se govorilo i o protupožarnoj sektorizaciji. Vojnić je istaknuo da nije provedena protupožarna sektorizacija prije nesretnog događaja, no rekao je da je sada u HE, koja trenutno radi po privremenoj dozvoli MUP-a, poboljšana protupožarna zaštita. Postavljena su protupožarna vrata, nova vatrodojava, kabelske trase su zabrtvljene, kontrolna prostorija je izdvojena iz pogona, uvedena je kontrola ulaska u pogon te su nabavljene su maske za kisik. Vojnić se ne može sjetiti je li ranije bilo maski.

Na pitanje zamjenika županijskog državnog odvjetnika Vlatka Cibilića, Vojnić je odgovorio da je rad na glavnom projektu završen u srpnju 2016. godine, ali da ne zna jesu li dijelovi tog projekta obnove korišteni nakon navedenog datuma u drugim radovima.

Objasnio je i da je njegov opis posla bio korektivno održavanje sustava, odnosno kad zaposlenici službe za proizvodnju uoče nedostatak, onda mora organizirati da se to ispravi. Istaknuo je i kako mu se radnici nikada nisu tužili na uvjete rada koji su vezani za njegovu nadležnost. Nije sudjelovao u niti jednoj evakuacijskoj vježbi, ali ne zna jesu li se one uopće događale. Rekao je i da sigurnosna soba nije postojala. Nije mu bilo poznato gdje su se nalazila trojica poginulih. ‘Pogledao sam u kontrolnu sobu, ali tamo ih nije bilo’, kazao je. Danas je i istaknuto kako su radovi prijavljeni inspekciji rada. Vojnić je među ostalim rekao kako se na sastanku tima za revitalizaciju nije govorilo o inspekciji. Nema nikakve informacije što se događalo s glavnim projektom. Prema mišljenju svjedoka, konstrukcija kabelske vertikale i izloženost kabela vanjskim utjecajima bi moglo dovesti do zapaljenja. Svjedok je istaknuo da postoji aksijalno optrerećenje na kabel. Međutim, unatoč takvom opterećenju, smatra da do iskrenja nije moglo doći. Odgovarajući na pitanje odvjetnika, rekao je da osim kabela koji su smješteni u vertikali, a koji datiraju iz 60-ih godina prošlog stoljeća, postoje kablovi iste starosti koji vode do vodostana, ali s većim opterećenjem. Do danas nisu promijenjeni.

Vizualni pregled kabela održava se po pravilniku svake četiri godine. Služba za proizvodnju i održavanje je to češće radila putem baterijskih svjetiljki. ‘To sam i ja radio tijekom nekoliko navrata’, rekao je Vojnić. Kad je došao u pogon HE Dubrovnik, kako je rekao, nije uočio protupožarne barijere, ne zna je li trebaju postojati. Sjeća se da su u toj kabelskoj vertikali bila dvoja vrata koja su nakon nesreće zazidana.

Kazao je i kako sustav vatrodojave nije bio postavljen na kabelskoj vertikali, nego kabelskom tunelu kroz koji prolaze visokonaponski kabeli od transformatora do rasklopnog postrojenja. Nakon požara je sustav vatrodojave zamijenjen novim. Nema informacije da stari sustav vatrodojave nije funkcionirao. Istaknuo je i da sada postoji sigurnosna kopča kao i ljestve u kabelskoj vertikali za njenu provjeru koja je postavljena nakon nesreće. Nije razmišljao da bi bilo korisno postaviti protupožarne barijere kao svoj dio posla. Svjedok je kasnije rekao i da ne zna jesu li u kabelskoj vertikali postavljeni kabeli za napajanje reflektora. Svjedok je potvrdio kako policija od njega nije tražila iščitavanje podataka MCU uređaja, a on je jedini stručan to napraviti. Nije mogao potvrditi da su svi podaci s MCU išli prema sustavu SCADA.

Drugi svjedok koji je danas ispitan bio je Maro Kalinić. Inženjer u pogonu u HE Dubrovnik, već je dao iskaz 2019. godine. Bio je član tima za obnovu i zamjenu u HE Dubrovnik, a radio je na pripremi obnove projekta kao elektroenergetičar, vezano za jaku struju. Davao je mišljenje o ponudama u svojoj struci. Ne zna je li ishođena građevinska dozvola za ove radove. 10. siječnja 2019. godine, na dan tragedije bio je u svom uredu, izvan pogona, a kad je došao, od kolega zaposlenika je čuo da bježe, da se ništa ne može učiniti. ‘Sve je bilo ispunjeno dimom’, rekao je među ostalim Kalinić koji je tog dana završio u bolnici.

Na pitanje odvjetnice Košte, Kalinić je izjavio da je imenovan članom tima odlukom za obnovu HE, ali se ne sjeća koje je zadatke trebao obavljati, a koji su bili navedeni u odluci. Kada ga se pitalo je li potpisao dodatak ugovora za izvođača radova Spegra za zamjenu ploča, rekao je da jest potpisao jer su svi članovi tima svoje potpise stavljali na svu dokumentaciju vezanu za obnovu. Ne zna je li postojala odluka ili usmeni nalog koji to nalaže. Ne zna koji su bili kriteriji i ne zna tko je imenovao članove tima. Koliko je takvih ugovora kao član tima za revitalizaciju supotpisao, rekao je da ne zna točno. Na sastancima se pričalo o problemima koji bi se pojavili u postupku obnove, ali se ne sjeća da je netko govorio o problemima vezanim za zaštitu o radi i zaštiti od požara. Zna da su nakon odlaska Miškovića bili obavljani radovi u vertikalnom kanalu, ali ne zna koji su radovi bili niti tko ih je obavljao. Od trenutka zaposlenja 2008. godine pa do izbijanja požara nije vodio neformalne razgovore s kolegama zaposlenicima HE Dubrovnik vezanima za stropne ploče.. Po njegovoj procjeni, samo neke su bile dotrajale, ali nije se smatrao ugroženim. Jesu li se unutar pogona održavali periodični sastanci u vezi problema u HE Dubrovnik, rekao je da bi se održavali pšrije redovnih remontnih aktivnosti. Što se tiče problema u radu, rješavali bi se bez koordinacijskih sastanaka. Ne zna je li kabelska veretikala bila britvljena prije pozžara, ali nakon nesreće jest. Nakon požara je djelomično provedena protupožarna sektorizacija, naveo je.

Treći svjedok danas bio je Ivan Sučić, inženjer građevinske koji je bio angažiran na po potrebi za pojedine poslove, ne samo u Dubrovniku već diljem RH. Kao član povjerenstva provjeravao je li se zadovoljava javna nabava koja je išla dalje. Voditelji radova ga nisu pitali za mišljenje i nije bio upućen radove koje je izvodila Stegra, rekao je među ostalim. Ne znam je li uopće postojala građevinska dozvola ili je uopće postojala potreba za istom. Nije dobio odluku o prestanku rada tima. Misli da u timu nije bilo ljudi njegove struke. Ne zna čiji je zadatak bio analizirati projekt. Spomenuo je kako je Apsida projektant. Nije ulazio u sadržaj projektant. Zna da se radilo o obnovi zidova i stropova, a to je saznao samo iz naslova. Projekt je dobio elektroničkom poštom, a uvid je izvršio dok se nalazio u Zagrebu. Rekao je da nije razmišljao o zamjeni stropne obloge kao građevinski stručnjak. Nije imao pravo mijenjati projekt. Odgovarajući na pitanje odvjetnika, rekao je da kao građevinski stručnjak ne bi dozvolio ugradnju zapaljivih ploča u strojarnici. No, kako kaže, postoje razne klase zapaljivosti materijala. Ipak kako kaže, ta bi se pitanja trebalo postaviti vještaju. Odgovarajući na pitanje odvjetnika, svjedok je istaknuo da je njegov posao bio sastaviti listu ponuditelja i vidjeti imaju li ti ponuditelji tehničku i stručnu sposobnost. Kad bi se to utvrdilo, sljedeći kriterije bila je cijena i zaključak tko je najbolji ponuditelj.

Četvrta svjedokinja koja je danas ispitana bila je Dubravka Putica, voditeljica ekonomske službe. BIla je također u timu za revitalizaciju, u ekonomskom aspektu. Sudjelovala je u radu kolegija koje saziva direktor pogona. Glavni projekt obnove bio je tema na nekim kolegijima. Znam da postoji, da je izrađen od strane projektnog biroa kojemu je za izradu plaćeno 6 milijuna kuna. Nije znala reći postoji li više tim za revitalizaciju, ali zna da nema više aktivnosti. Za rad u timu je od 2015. do 2017. godine dobivala uvećanje na osobni dohodak u skladu s internim pravilnikom društva. Svaki član je djelovao, kako kaže, u području svoga djelovanja u odnosu na stručnost te je potpisivao dokumente koji su se odnosili na njihovo područje rada. Za ploče koje su trebale poslužiti kao obloga stropa, predlagatelj je bio Pero Miletić. Ivo Miletić je bio odgovorna osoba za izvršenje glavnog projekta, rekla je među ostalim. Nije čula za službu tehničke potpore. Mišković, dok nije postao direktor, bio je član time, ali nije uvijek bio na sastancima. Na sastancima tima za revitalizaciju nije se raspravljalo o protupožarnim sustavima.

U izjavi za medije odvjetnik Nikole Rukavine, Čedo Prodanović rekao je kako od današnje rasprave očekuje izjašnjavanje svjedoka na iste okolnosti.

-Mi sada u biti raširujemo na neki način utvrđivanje činjenica jer sukus inkriminacije je odgovornost za širenje požara. Dosada se nije nikome stavljalo na teret uzrok požara, a sada utvrđujemo što je uzrok požara i kako se on mogao spriječiti u odnosu na ljude koji su ovdje optuženi, to se njima nije stavljalo na teret. Uzrok požara je neki, po vještačenju zapaljenje kablova, a mi se sada bavimo time, a optuženi smo da nakon radova rekonstrukcije nisu poduzete mjere zaštite kako se on ne bi širio. Malo ćemo se tu morati uskladiti, odnosno vidjet ćemo kako to ide dalje, a vidite i sami da se utvrđuje niz okolnosti, a treba po meni fokusirati stvari na ono što je tuženo – smatra Prodanović.

Na pitanje smatra li kako bi na okrivljeničkoj klupi trebali biti još neki ljudi, rekao je sljedeće:
-Malo je nelogično da se za konkretne propuste, dakle u mjerama zaštite od požara optužuju ljudi iz Zagreba koji su dislocirani i nemaju neposredni utjecaj na te mjere. Oni mogu samo eventualno biti suodgovorni. S druge strane, ljudi koji su neposredno bili odgovorni i po funkciji i po faktičnom stanju jer su prisutni tu, vidim da nisu obuhvaćeni optužnicom, ali to je stvar tužilaštva – zaključio je.