Uz stručno vodstvo djelatnika Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije upriličen je obilazak geomorfološkim spomenikom prirode špilja Šipun u Cavtatu.
Sudionici obilaska imali su priliku posjetiti čuvenu i vrijednu špilju Šipun, uz predavanje o postanku špilje i špiljskog nakita (stalagmiti i stalaktiti) s posebnim osvrtom na bioraznolikost špilje Šipun, fenomen anhijalinog jezera i važnosti svih organizama u špilji za cjelokupni ekosustav.
Cilj stručnog obilaska bila je edukacija prisutnih sudionika, kako bi im se približila spoznaja da je špilja Šipun jedno od najvećih prirodnih blaga u našoj županiji. Špilja Šipun smještena je na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Rat u Cavtatu i zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode 1963. godine. Poznata je po anhijalinom jezeru i velikoj dvorani sa sigastim nakupinama, od kojih najatraktivnija siga nosi ime svetog Vlaha. Dužina špilje je 165 metara, a širina 32 metra.
Osim što je špilja Šipun dom određenim endemskim organizmima, ona je ujedno i tipsko nalazište, što znači da su u njoj po prvi puta nađene, te na temelju tih uzoraka opisane, određene vrste organizama. Osim raznolike faune, Šipun sadrži čak pet zasebnih podzemnih staništa, a to su dubokomorska fauna (u najdubljem morskom sloju anhijalinog jezera), stigobiontna fauna (u površinskom, slatkovodnom sloju), slatka i morska fauna (u bočatom sloju) te kopnena (troglobiontna) fauna podijeljena na podskupine, a u svakom od spomenutih staništa živi zasebna fauna kojoj odgovaraju ekološki uvjeti pojedine ekološke niše.
Anhijalino jezero u špilji Šipun od posebne je važnosti jer se sastoji od tri odvojena sloja: sloj slatke vode na površini, sloj miješanja slatke i slane vode te morski sloj na dnu. Upravo zbog toga Šipun je pravo biološko čudo jer ima čak pet zasebnih podzemnih staništa i pripada grupi ekološki posebnih speleoloških objekata koje nazivamo anhijalini speleološki objekti.
Neki od najvažnijih stanovnika špilje, kojima je ona jedino stanište, posebne su vrste pauka, lažištipavaca, grinja, veslonožaca, puževa i kornjaša. Smatra se da postanak anhijalinog jezera vuče korijene iz daleke geološke prošlosti, iz mezozoika (kreda, 146 – 65,5 milijuna godina pr. Kr.). Tijekom tog razdoblja nasala je pukotina, koja je nakon zadnjeg glacijala (prije 10 000 godina) uvjetovala dotok morske vode u špilju, dok je s površine u špilju dotjecala slatka oborinska voda te je tako nastalo anhijalino jezero.
Šipun je zaista impozantna špilja i nijednog posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Bez obzira na njenu ne toliko impozantnu veličinu, odnosno dubinu i na ovom primjeru možemo vidjeti da se u malim ‘stvarima’ krije ono nešto posebno što može izmamiti osmijeh na lice.
Kako bismo znali vrednovati ono što nam je priroda podarila, Javna ustanova kontinuirano provodi edukacije jer je upravo edukacija način na koji će, svatko od nas kao pojedinac, na najbolji način naučiti vrednovati i očuvati (zaštićene) prirodne vrijednosti oko nas.