U području braka, obitelji i partnerstva događaju se evidentne, vrlo burne promjene. Obitelj, pogotovo ona tradicionalna, kao i brak su u krizi.
Veoma često čujemo kako to nije dobro, kako se mora nešto poduzeti, kako je situacija svakim danom sve teža. I koliko god znanstvenici, praktičari, psiholozi, psihijatri, savjetovatelji različitih struka danomice sugeriraju rješenja, nude pomoć, stanje se ne mijenja. Naprotiv, čini se kako je sve gore – rekao nam je mr.sc. Josip Lopižić, klinički psiholog i predsjednik Hrvatskog psihološkog društva, uoči 20. godišnje konferencije hrvatskih psihologa.
Ova se konferencija u Dubrovniku održava na temu 'Psihološki aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva', a eminentni hrvatski, ali i međunarodni stručnjaci pokušat će rasvijetliti, među ostalim, i pitanja koja je uvodno spomenuo Lopižić.
Disfunkcionalne obitelji
– Obitelj je u krizi, i dosta obitelji na neki način postaju disfunkcionalne, što ima veoma ozbiljne posljedice po sve članove, a osobito djecu. Obitelj je sustav sa svojim specifičnom unutarnjom dinamikom, i kao svaki sustav ima određenu „šansu“ za krizu. I to se događa otkad obitelj u ovakvom obliku postoji. Ono što mi se čini da se danas događa je nemogućnost nalaženja vremena i prostora za spontani i razumni oporavak te pozitivno razrješenje krize. Suvremeni čovjek je s jedne strane, pod strahovitim zahtjevima i pritiscima okoline, osobnih ambicija i postavljenih ciljeva od koji neki služe da bi se preživjelo u danim okolnostima, a neki u sasvim druge, nepotrebne, često mahnite težnje za izgradnju vlastitog identiteta na sasvim neispravan način i po visoku cijenu. Gubi se oblik zajedničkog funkcioniranja, zajedničko bivanje koje na optimalan način povećava šansu za spomenuti spontani izlazak iz moguće krize. Kako između samih bračnih partnera tako i u odnosima s djecom. Pod vanjskim pritiscima, uz nedostatak kvalitetnog vrijednosnog sustava, unutarnje relacije i interakcije bivaju pomaknute i poremećene – ističe mr.sc. Lopižić.
Prepuštanje stihiji
Na pitanje utječe li na to vrijeme u kojem živimo, odnosno suvremeni način života odgovara frazom:
– Da, ta fraza – suvremeni način života koja se danas koristi kao rješenje za sva pitanja ponekad mi izgleda smiješna. Dane okolnosti zajedničke su svima nama. Međutim, zašto neke obitelji i dalje dobro funkcioniraju, a neke to ne uspijevaju, to je pitanje. Odgovor na ovo pitanje, koliko god se čini jednostavno, veoma je kompleksan. On uključuje niz čimbenika koji tvore matricu harmonije i snage preživljavanja i funkcioniranja obitelji u makar kakvim okolnostima. Ako se vratimo u realitet svakodnevnog življenja ili preživljavanja u kojem, ako imamo sreću biti zaposleni i ako u tom kontekstu funkcioniranje obitelji bude u tolikoj mjeri bude određeno vanjskim čimbenicima i pomirimo se time da na moguću krizu ne možemo utjecati i prepustimo se stihiji da je sve što se događa rezultat onoga što se zove suvremeni život rezultati neće biti dobri, – ističe Josip Lopižić, dodavši kako posljedice toga, pogotovo po mentalno zdravlje djece, ali i odraslih mogu biti teško popravljive.
– Kako postići optimalno funkcioniranje obitelji u kontekstu življenja koji je zadan? Mislim da tu nema općih rješenja. Postoje samo pojedinačna, individualna rješenja te bi svaka pojedinačna obitelj u okviru svojih kapaciteta, ali i svojih vrijednosnih sustava, trebala razmotriti kako svaku svoje funkcioniranje dovesti do razine optimalnog funkcioniranja.
Kad je riječ o 20. godišnjoj konferenciji psihologa, koja se u Dubrovniku održava od 7. do 10. studenog, njena tema je odabrana u skladu s vrlo aktualnom problematikom vezanom za obitelj, brak i partnerstvo. Kako ističe Lopižić, partnerstvo je jedan oblik zajedničkog življenja, koji nema baš karakteristike tradicionalnog braka, ali je to jedna pojava u stvarnosti nad kojom ne možemo zatvarati oči.
Posljedice najviše pogađaju djecu
– To je nešto što stvarno egzistira, i čemu treba posvetiti pažnju. Jedna od bitnih tema koja će se obrađivat je i roditeljstvo – istaknuo je Lopižić.
Nadalje govori kako je tema ovog skupa potaknuta vrlo burnim promjenama koje se događaju u području obitelji, braka i partnerstva, a kojima će se pristupiti sa znanstvenog stajališta.
– Cilj nam je pokušati sa strane psihologijske znanosti rasvijetliti što se i zbog čega događa, i kakve su posljedice tih promjena. Kako sve to utječe na članove obitelji, a posebno na djecu. Cilj nam je vidjeti kako ćemo te spoznaje iskoristiti u praksi, te na koji način ono što istražujemo možemo primijeniti u svakodnevnoj praksi – objasnio je Lopižić, dodavši kako će psiholozi pokušati dati odgovor na pitanje što možemo učiniti kako bi se smanjile posljedice promjena koje se događaju u današnjoj obitelji, braku i partnerstvu. Osim toga vrlo je važno da znanstvene spoznaje dopru do političkih čimbenika kako bi se i na toj razini postigle određene promjene.
No, Lopižić nije baš uvjeren kako političari slijede ono što govore znanstvenici i stručnjaci niti su za svoje resore odabrani po kriterijima stručnosti i izvrsnosti. Ova 20. konferencija psihologa posebna je upravo iz razloga što će se u nju aktivno uključiti političari. I to potpredsjednica Vlade i ministrica Milanka Opačić, te njena pomoćnica Jasna Čurković Kelava koje su do sada nekim dobrim potezima pokazale dosta sluha za problematiku obitelji i braka.- To nam ulijeva nadu da bismo zaista rezultate mogli iskoristiti za moguće promjene – zaključio je Lopižić.
Nekompetentni političari
A na pitanje gdje bi političari se trebali više uključiti u problematiku, odgovara:
– Imamo opći problem u velikoj mjeri nekompetentnih političara. Ljudi jedne profesije rade u potpuno drugom resoru. Po meni su vrlo problematične kompetencije nekih političara i to je veliki problem. Pitanje je poznaješ li ti kao političar materiju i područje kojom se baviš i jesi li u tijeku s problematikom koja gori u zajednici? Donose se zakoni, koji se manje ili više poštuju, i onda se usput otkrivaju problemi kako se ti zakoni ne mogu provesti jer nema prethodnih evaluacija niti studija na kojima bi se morale temeljiti neke ideje i strategije. U tom smislu naša konferencija može rasvijetliti dio problema i postati po mnogočemu dobra platforma za rješavanja problematike u socijalnoj politici. Nadamo se da će iz svega biti nekih rezultata kasnije – zaključuje Josip Lopižić.