Z A H V A L A

ŽELJKO KULIŠIĆ

4. srpnja 1952. – 15. listopada 2021.

Dirnuti neizmjernom pažnjom i iskrenom sućuti kojom smo obasuti u trenucima bolnog i preranog rastanka od našeg supruga, pape i nona Željka Kulišića izražavamo zahvalnost svima koji su nam pružili riječi utjehe te ga dostojanstveno ispratili na vječni počinak.

Zahvaljujemo liječnicima i medicinskom osoblju Odjela za infektologiju i Odjela intenzivne skrbi Opće bolnice Dubrovnik. Ravnatelju OB Dubrovnik dr. Mariju Bekiću, a posebno dr. Lljiljani Betici Radić te šefovima odjela dr. Stjepanu Đuričiću i dr. Mariji Doršner na ljudskoj toplini koju su iskazali tijekom dvadeset dana njegove borbe s bolesti.

Hvala gradonačelniku Grada Dubrovnika Matu Frankoviću na svakodnevnoj brizi i iskazanoj podršci.

Hvala njegovom istinskom prijatelju Tončiju Tadiću koji je do posljednjeg trenutka bio uz obitelj i uljevao nadu u pozitivan ishod.

Gotovo jedno desetljeće članovi Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik bili su dio njegovog života, izabrali su ga za svoga predsjednika, a zahvalnost za njegovo nesebično davanje, traganje i suočavanje s istinom s posebnim su pijetetom, uz članove udruga domobrana iz Omiša, Metkovića, Korčule te članove Dubrovačkih trombunjera iskazali na posljednjem ispraćaju. Hvala im!

Hvala župniku crkve sv. Mihajla don Roberu Čibariću, koji je na misnom slavlju molio za njegovo ozdravljenje kao članu Pastoralnog vijeća Župe sv. Mihajla, koji mu je dodijelio posljednje pomazanje i upriličio Misu zadušnicu. Nadbiskupu koadjutoru Riječke nadbiskupije i apostolskom upravitelju Dubrovačke biskupije mons. Mati Uziniću zahvaljujemo na iskazu žalosti te upućenim riječima zahvalnosti na angažmanu, domoljublju i djelovanju kao članu crkvene i društvene zajednice.

Iz dubine duše, kao što je on to napravio za vrijeme posljednjeg obreda na Boninovu, veliko hvala na prekrasnim i nadahnutim riječima katedralnom župniku, našem don Marinu Lučiću.

Rodbini, prijateljima, susjedima, generaciji njegovih brodostrojara, političkim istomišljenicima, ali i nekadašnjim rivalima, gradskim i županijskim kolegama i suradnicima te poznanicima – vaša podrška i suosjećanje, bezbroj poruka, mailova i brzojava sućuti te vijenaca kojim ste okitili njegovo vječno počivalište pokazatelj su traga koji je ostavio u Gradu, dotaknuvši i oplemenivši svojim življenjem, radom i postupcima mnoge. Nas je sve to ispunilo neizmjernim ponosom koji će nas nositi naprijed do ponovnog susreta.

Ožalošćene obitelji Kulišić i Đurasović