Postoji li način da više ne budemo grad trpeza i suvenirnica? Može li se zaustaviti trend, koji posljednjih godina povijesnu jezgru transformira u orijentalni bazaar za turiste sa cruisera?
Razmišlja li Grad o tome ili zadovoljno trljaju ruke jer se svakog ljeta prihodi od najma javnih površina povećavaju, proračun bubri, a narod nek' se snađe!?
Susret sa zamjenikom gradonačelnika Nikom Šaljom i znanstvenicima Antonijem Đukićem i Sentom Jerković ipak daje nadu jer je pred ugovaranjem izrada studije „Upravljanje i simuliranje razvoja urbanog turizma Dubrovnika“. Ona bi trebala dati brojne odgovore na urbane procese i dinamične promjene koje muče Grad, ali prije svega i postati podloga na osnovu koje će se u budućnosti planirati namjena javnih površina i djelatnosti koje će se unutar povijesne jezgre i cijelog gradskog područja razvijati.
TREBAMO STUDIJU
– Kao predsjednik Povjerenstva za ugovaranje javnih površina cijelo vrijeme slušam kritike kako je povijesna jezgra postala velika trpeza i da najam ugovaramo bez prethodnih kriterija. Želio bih objasniti da smo već dolaskom na vlast, prije tri godine, inzistirali na izradi urbanističke studije koja bi zamijenila prije važeći PUP Stare gradske jezgre. Dok je on važio, na osnovu njegovih se odredbi ugovaralo javne površine i namjena prostora, regulirala eventualna gradnja i slično. Međutim, PUP je stavljen izvan snage i više ne postoji urbanistički dokument koji definira tu problematiku. Inzistirali smo da se studija napravi, kako bi Povjerenstvo kojem sam na čelu, prestalo biti tijelo koje će dodjeljivati javne površine, već bi postalo operativno tijelo koje će na osnovu plana moći provoditi njegove odredbe. Nažalost, taj dio je izostao – objašnjava Niko Šalja.
U Povjerenstvu se sada drže odredbi gradskog pravilnika i pravila da svatko, tko radi je u skladu s njim mora dobiti najam javne površine. Ističe kako nema razloga da se postojeći najmoprimci favoriziraju, na račun nekih novih.
Ipak, dojam je da se u tranziciji između PUP-a koji je stavljen izvan snage i Studije koja tek treba biti napravljena pojavio kaos i anarhija te veliko povećanje broja stolova na javnim površinama u Gradu.
3 TISUĆE METARA ČETVORNIH POD STOLOVIMA
– Mislim da to „veliko povećanje“, kada se stave brojevi na papir i nije toliko veliko. Radi se o nekih 10 posto. Odnosno, ukupno je riječ o oko 3000 metara četvornih pod stolovima u povijesnoj jezgri. Treba naglasiti da Grad Dubrovnik nije nadležan za minimalne tehničke uvjete kojima se odobrava ugostiteljskim objektima obavljanje djelatnosti. Mi na niti jedan način ne možemo utjecati na to koliko će biti ugostiteljskih objekata u Gradu. Dakle, kada nam dođe netko tko zadovolji te uvjete i otvori ugostiteljski objekt, ne možemo mi biti ti koji će ga spriječiti da dobije javnu površinu, ako zadovoljava uvjete iz Pravilnika. Na kraju krajeva, Grad na temelju toga uprihoduje i značajna financijska sredstva.
Svjesni smo da taj negativni kontekst nije dobar, urbanističku studiju treba napraviti, ali treba biti svjestan kada se ona napravi, nastat će konflikt između nje, postojećeg stanja i minimalnih tehničkih uvjeta koje dodjeljuje Ured za gospodarstvo, a kojeg, na neki način ne interesira ova priča – ističe zamjenik gradonačelnika Šalja.
VELIKA PREPREKA JE SADAŠNJE STANJE
Priznaje pritom kako je velika prepreka ovoj studiji postojeće stanje, koje će jednom morati bit presječeno.
– Opet imamo situaciju da je neki prostor kupljen ili je u najmu, a nakon donošenja studije trebat će vlasniku tog ugostiteljskog objekta reći da više neće moći imati stolove na toj lokaciji. Nije tajna da je kompletan posao svih ugostiteljskih objekata u povijesnoj jezgri i kontaktnoj zoni baziran na vanjskim stolovima. A uskoro će im trebati reći da 50 posto njih više neće imati stolove – zaključuje Niko Šalja, dodajući kako će pritom biti ispoštovani svi ugovori koji su već potpisani, a kad se završi ugovoreno razdoblje, lokacije za koje Studija to odredi više neće moći imati stolove.
Međutim, studija tek treba biti izrađena. Znanstveni tim predvođen dr. sci. Antonijem Đukićem i Sentom Jerković održao je prezentaciju i predao program za izradu opsežne studije „Uvod za upravljanje i simuliranje razvoja urbanog turizma Dubrovnika“. Grad će, ističe Niko Šalja nakon analize, ovisno o financijskim sredstvima i mogućnostima, ići u raspisivanje natječaja za izradu kompletne Studije, ili pak modularno istraživati pojedine segmente, kako bi dobili cjeloviti prikaz modela upravljanja problematikom koja nas tišti u cijelom Gradu, ali s naglaskom na povijesnu jezgru.
– Nekadašnji Provedbeni plan povijesne jezgre Dubrovnika pratila je i sociološka studija, koja je davala smjernice koje ograničavaju broj djelatnosti u povijesnoj jezgri, ali je temeljen na broju od 3,5 tisuće stanovnika. Obzirom na golemu dinamiku, nije se moglo predvidjeti ovoliko povećanje broja djelatnosti u povijesnoj jezgri. Bila je to jedna od rijetkih dobrih dokumentacija i podloga za upravljanje urbanom jezgrom, ali nije postojao monitoring kojim bi se pratile promjene i prilagođavalo plan dinamici promjena. Stoga je naš tim počeo raditi digitalnu podlogu s djelatnostima u povijesnoj jezgri od prije II. Svjetskog rata pa 1960, 1981, 2001, 2006. i 2011. kako bi doprinijeli svom gradu. Koliko god istraživali procese koji se razvijaju te su promjene velike brzine i ako ih se kontinuirano ne prati, ne znamo što se događa. U funkciji razvoja Grada povijesna jezgra je turistički epicentar. Ako pada ona, pada i urbani duh Grada, ali i cjelokupni dubrovački turizam – ističe Antonije Đukić.
SVAKI 21 DAN NOVA DJELATNOST
Senta Jerković ističe kako se u svim prostornim planovima povijesna jezgra mora razmatrati kao dio cjeline, urbane prostorne strukture.
– Osnovna razlika je što je povijesna, ali mora objedinjavati različite funkcije. Specifično je što je nekoć bila središnji poslovni distrikt, a sada je turistički distrikt zbog snage utjecaja koju ima putem turističke atraktivnosti. Međutim, ona objedinjuje i funkciju stanovanja i funkcije poslovne zone i turističke atrakcije. Dominantna je pritom turistička funkcija i dolazi do procesa njene prilagodbe turistima. Riječ je o normalnoj dinamici, ali pri izradi planova se mora paziti na različite funkcije koje su potrebne prostoru – ističe Senta Jerković.
Iznosi podatke kako posljednje promjene ukazuju da je rast broja djelatnosti od 2006. do 2012. bio svakih 21 dan.
– Destinacijski menadžment nije uspio kvantitativno prepoznati turističke i druge tokove u povijesnoj jezgri. Zahvaljujući tome, problem je danas veći nego što je bio ranije. Najveće promjene u povijesnoj jezgri nisu samo u broju djelatnosti, već u nizu složenih međuodnosa i procesa. Tako je u 2011. godini smješteno oko 1000 ležajeva, a broj djelatnosti se popeo na 503 objekta. Naravno, raste broj ugostiteljskih i trgovinskih objekata. U tim djelatnostima je rast posljednjih 6 godina toliki da se svakih 52 dana otvara jedan novi objekt – upozorava Senta Jerković.
Stoga je njihov tim i izradio program za izradu opsežnog istraživanja, a na Gradu je sad da se konačno uhvati u koštac s ovom problematikom.
Fast food na Stradunu bez stolova
Koliko je životan problem dodjela koncesija na javnim površinama za ugostiteljsku namjenu, primjerom nam oslikava zamjenik gradonačelnika Niko Šalja.
– Prošlog smo tjedna imali Povjerenstvo na kojem smo se susreli s tom problematikom i raspravljali kako (ne) dati stolove novootvorenom objektu na poljani Paska Miličevića. Njihov se zahtjev uklapa u odredbe Pravilnika i po čemu sad baš njemu ne dati stolove. Upravo zbog toga smatram da su sve ove studije odavno trebale biti napravljene, kako se ne bi dogodilo da raznorazna povjerenstva, pa i ovo kojemu sam ja na čelu, ima slobodu nekome dati javnu površinu, a nekome ne – govori Niko Šalja.
Pritom smo ga pitali i za vrlo aktualnu temu o kojoj Grad priča, novim stolovima koji bi trebali osvanuti na Stardunu ispred novog fast fooda.
– Fast food na Stradunu još nije predao zahtjev i kako neslužbeno doznajem, niti neće! Ali recite mi, na osnovu čega bismo mi baš njega trebali odbiti. U čemu je razlika između njega i Snecka. To je zahtjevna problematika, koja se ne može rješavati na način „ovome ćemo dati, a ovome ne“ – ističe Šalja.
Investitori bez svjetla na kraju tunela
– U cijeloj Hrvatskoj imamo jednu potpuno neprirodnu situaciju. Pristup kojim se zelena površina, neurbanizirana i bez prostornih planova i konzervatorskih smjernica prodaje investitoru i prepušta njemu da se upusti u administrativnu stranputicu dobivanja svih suglasnosti. Najočitiji je primjer projekt golfa na Srđu, gdje je privatni investitor „nešto kupio“ s već izrađenim djelom podloga i sad on, ne ulazeći u dobrobiti i loše strane projekta, ulazi u mrtvu trku s kompletnom državnom i lokalnom administracijom, bez svijetla na kraju tunela. Slična stvar se događa i s projektom Brijuni Rivijera, gdje je investitor na javnom natječaju nešto dobio i tek tad mu dolaze smjernice što i kako treba raditi. Treba promijeniti praksu. Pobornik sam ideje da sve nekretnine u vlasništvu države treba prethodno urbanizirati, ne u smislu gradnje, već prostornih planova sa do u detalje definiranim namjenama i tek tada ići u prodaju. Istina da to na neki način ograničava slobodu budućim investitorima, ali sam uvjeren da bi se time uklonila velika prepreka za ulaganje u Hrvatsku – ističe Niko Šalja.