Prošlo je nekoliko mjeseci od jedinstvene, neobične izložbe ‘Odakle dolazimo?, Što smo mi?, Kamo idemo?’ na samom ulazu u Grad s Pila. Unatoč pandemiji i svojevrsnom ‘otuđivanju’, za doc. dr. art. Iris Lobaš Kukavičić, među ostalim i autoricu statue za DuListovu godišnju nagradu ‘Pozitivac godine’, ova godina bila je izuzetno plodonosna. O svim projektima, idejama te njihovim realizacijama pričala nam je za čitatelje DuLista.
Kako se približavamo kraju godine, ima li još projekata u najavi, u umjetničkoj sferi?
Kad već spominjemo izložbu, postavljena pitanja su još uvijek dosta aktualna i potiču na introspekciju, ali i promišljanje o novim umjetničkim projektima. Ima dosta novih suradnji i ideja, posebno me vesele interdisciplinarni projekti vezani za Sveučilište u koje sam uključena. Smatram kako je izrazito važna suradnja različitih znanstvenih i umjetničkih disciplina jer takav pristup vrlo često donosi iznimne rezultate korisne za širu društvenu zajednicu. Također, u planu su još neke izložbe dogovorene za iduću godinu u Zagrebu, Kninu i Šibeniku, ali i u Skoplju, Sarajevu i slično, koje još uvijek nisu potvrđene.
Spomenimo izuzetno zanimljiv projekt od mljevenih školjaka, koje od otpada postaju umjetnička djela, nakit… Možete li detaljnije opisati taj proces rada i konačan proizvod?
Mljevene školjke su također dio interdisciplinarnog projekta Blue FASMA iz programa Interreg MED u koji je uključeno dosta mediteranskih zemalja među kojima i Hrvatska. Riječ je o uvođenju principa kružnog gospodarstva u sektoru ribarstva i akvakulture jer samo u našoj županiji postoji veliki problem u zbrinjavanju znatne količine ljuštura kamenica i mušula. Uz kolege s Odjela akvakulture i ekonomije, moja kolegica Margarita Bego i ja smo se uključile u istraživanje kako od ljuštura dobiti smjesu koju je moguće modelirati, sušiti i pretvoriti u novi uporabni predmet. Jednostavnim postupkom pripreme ljuštura i dodatkom prirodnog ljepila i smeđih algi uspjele smo dobiti zadovoljavajući rezultat. Budući da je meni izrada nakita dosta bliska, odlučila sam se na izradu ogrlica s okusom mora i mirisom soli. Primjena dobivenog materijala je naravno dosta šira, mogu se izrađivati suveniri, manji uporabni predmeti i slično. Održali smo i jednu radionicu za naše sugrađane koji žele koristiti naša iskustva primjene ljuštura i time doprinijeti zaštiti okoliša.
Nisu samo školjke obrađeni materijal iz prirode, tu je i već realizirani interdisciplinarni projekt u organizaciji DURA-e – reciklirano drvo.
Da, riječ je o znanstveno- umjetničkom projektu ‘recikliranART’ koji je realiziran u sklopu programa Dani kulturnih i kreativnih industrija 2020. Ideja je bila povezati biotehničko područje znanosti s područjem likovne umjetnosti, tako što su studenti kroz identifikaciju i prepoznavanje različitih vrsta drva sudjelovali u prikupljanju odbačenog drvnog materijala. Uz naše vodstvo, kolegice Margarite i mene, osmislili su i realizirali skulpturu koja je uz podršku Grada Dubrovnika izložena u Parku Luja Šoletića u Gružu. Cilj projekta je bio potaknuti ljude na promišljanje o individualnoj odgovornosti prema planetu Zemlji, ali i pokazati da se uz malo kreativnosti otpad može dobiti i estetsku vrijednost.
Projekti su i dio Vašeg rada sa studentima. Već prije ste istaknuli kako nastojite uključiti studente u različite projekte kako bi što više oplemenili život lokalne zajednice te ste napomenuli kako su u planu neki EU projekti, pretpostavljam također vezani za studente?
Na Odjelu za umjetnost i restauraciju, osim obrazovanja nastojimo uključiti studente u različite projekte s ciljem poticanja udruživanja, umrežavanja i zajedničkog djelovanja kroz kreativan i inovativan pristup te poticanje potrebe za doprinosom boljitku društvene zajednice. Projekt koji trenutno pripremamo je vezan za očuvanje i suvremeni pristup kulturnoj baštini suhozida. Također imamo u planu nastaviti s istraživanjima vezanim uz ljušture i kružno gospodarstvo, ali i uporabom i preoblikovanjem odbačenog drvnog materijala.
Ovo ljeto vodili ste i projekt STREET ART / ART PARK u sklopu manifestacije Ljeto u Gružu, zajedno s Kristinom Mirošević, urbanu platformu za suvremenu umjetnost koja aktivira ovaj javni prostor te njega i njegove sudionike čini vidljivijima široj javnosti. Treba li gradu još takvih ‘intervencija’?
Projekt street art/art park je samo jedna od aktivnosti koja za cilj ima transformaciju Gruža u urbani centar Dubrovnika. Festival je održan u Parku Luja Šoletića sa željom za aktiviranjem ovoga prostora koji svojom lokacijom u samom centru poslovnog dijela grada nudi jako puno mogućnosti kako za djecu tako i za odrasle. Želja nam je bila započeti razvoj street art scene u Dubrovniku, sve popularnijeg umjetničkog izraza koji doprinosi vizualnom identitetu i ambijentu grada te oplemenjuje kulturni život urbane zajednice. Inicijativa ‘TUP urbana četvrt’ također ide u istom smjeru i drago mi je da je Grad prepoznao važnost inicijative te da će, ako to bude moguće, zadržati prostor i omogućiti domaćim poduzetnicima, udrugama i umjetnicima da stvaraju urbane i kreativne sadržaje zanimljive našim sugrađanima, ali i posjetiteljima koji se žele upoznati sa suvremenom umjetničkom scenom Dubrovnika.
Općenito, pripremate li još projekata?
Kao što sam spomenula, u pripremi je više projekata, ali nešto što me posebno veseli je suradnja s mojim nećakom Lukom Šimunovićem u kreiranju jedne zanimljive NFT kolekcije na Ethereum mreži. Za mene je to potpuno novi svijet koji pruža različite mogućnosti i trenutno mi je veliki izazov okušati se u prostoru blockchaina. Kolekcija na kojoj radimo je također vezana za zaštitu prirode i veseli me mogućnost naših zajedničkih postignuća.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 27. listopada 2021.
S Iris Lobaš Kukavičić odbačene ljušture mušula i kamenica postaju prava mala umjetnička djela
