Slikar Ante Tonći Alač otvorio je izložbu pod nazivom „Riba moga oca“ u prostorijama Matice iseljenika Dubrovnik.
Autor je izložio 20-ak radova u tehnici akrilika na platnu koji je kako je rekao tematski vezan za Dubrovnik.
– Poticaj je stigao iz Dubrovnika, uz veliku podršku ovih ljudi i drago mi je da su ove slike našle sebe u Dubrovniku, i vjerujem da će nekoliko dana disati s gradom – naglasio je dodavši:
– Moj otac je ribar čitav život i zbog toga i naziv ovog ciklusa „Riba moga oca“. Naime, moj prvi prizor iz djetinjstva jest kad bi otac došao s ribanja i donio ribu. Ti se prizori duboko uvuku u sjećanje. To je riba koja se predaje jer sva ova riba je uhvaćena, ona daruje svoj život da bi mi mogli živjeti. Velika je simbolika ribe, najbolji bokuni odlazili su iz kuće, a mi smo jeli one sa više drače, ali je ta „dračava“ riba ona najdraža i najslađa kojoj se čovjek uvijek vraća. No ta riba polako nestaje i ovo je poruka da se ta riba poštuje – naglasio je sam autor nakon otvaranja izložbe.
Nakon uvodnih riječi predsjednice Matice iseljenika Dubrovnik Maje Mozare, o njegovim radovima govorio je povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.
– Kada Ante Tonći Alač slika ribe, onda su to one iz Podace, a jednostavni motiv postaje osobna tema, povezana s ocem i mjestom gdje čvrsto stoji nogama na tlu. Svaki pedalj zemlje tog djelića raja, natopljen je višestoljetnom poviješću pa i kuće, pejzaži, vedute, postaju Alačevim motivima. U ovome ciklusu, morfologija riba oblikovana je plohama boje u jednom tonu, gdje je boja preuzela dominaciju nad volumenom, postajući glavnim likovnim elementom slike. Alač također posjeduje karakterističnu pastelnu gamu, kojom su sve slike zaokružene u jedinstven ciklus. Boja se pretače iz jednog motiva u drugi, tvoreći homogenu cjelinu u kojoj nema grafičkih podjela na polja, a sam grafizam gotovo da i nije prisutan na njegovim slikama. Kolorizam je stavljen u prvi plan, dijelovi ribe sadržavaju boje koje ne posjeduju u stvarnosti, a pozadina je kolorističkim rastvaranjem postala jednakovrijednim gradivnim elementom slike. Alač ne teži zoomorfnoj točnosti, verizmu, već ribe poprimaju sasvim maštovite, pokatkad i humoristične oblike. Stoga nije kraj, mrtvilo ili završetak tema ispod slike, već su ribe nositeljice apoteoze oca, predstavljajući život koji se nastavlja, ljubav sina prema ocu i očevu prisutnost u sinovim djelima.
Tako je Alač u malome motivu pronašao veliku temu, transponirajući ribu u simbol koji je jednostavan, a višeznačan, i udahnuo život slici, uspjevši u onome što mnogi slikari nikada ne ostvare – istaknuo je uz ostalo povjesničar umjetnosti Marin Ivanović dodavši kako je Alačevo stvaralaštvo definirano nježnim bojama, otvorenim potezom, dalmatinskim motivom, mirnim i kontroliranim prijelazima iz teme u temu, iz slike u sliku.
– Njegovi nas radovi na dubrovačkoj izložbi još jednom mogu uvjeriti kako slikarstvo hrvatskoga juga ostvaruje kontinuitet kroz različite stilistike i pripadnost umjetnika svome kraju – zaključio je.
Ante Tonći Alač rođen je 1966. godine u Makarskoj. Formalni kontakt s umjetnošću ostvario je krajem 1990-ih godina kada se uključuje u radionicu Željka Jermana u Splitu, gdje kroz predavanja i nove medije (umjetničke instalacije, video, fotografiju, performans) dolazi u doticaj s postmodernizmom. Na Beppe Assenza Academy of Art u Splitu završio je studij slikarstva 2001. godine. Član je HDLU u Zagrebu od 2002. godine. Sudionik je brojnih skupnih izložbi i likovnih kolonija, a samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Širokom Brijegu, Pločama, Splitu i Dubrovniku. Voditelj je likovne kolonije „Stara Podaca“ u Podaci.