U zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a u petak, 25. siječnja u 20 sati u sklopu programa Noći muzeja bit će otvorena retrospektivna izložba istaknutog akademskog kipara Marijana Kockovića.
Opus Marijana Kockovića bogat je portretima i aktovima u kamenu i bronci, autor je više od 200 javnih spomenika i fontana. Dobitnik je mnogih nagrada i umjetničkih priznanja kao i titule akademik Italije sa zlatnom medaljom za vrhunska umjetnička ostvarenja. Marijan Kocković je imao više od 65 skupnih i 15 samostalnih izložbi.
Inače, galeriju Kocković za kiparova su života posjetile brojne svjetski poznate osobe, poput Elizabeth Taylor, Richarda Burtona, Sophije Loren, Yula Brinnera, Mikisa Theodorakisa, Josipa Broza Tita…
Na svečanosti otvorenja nastupit će jazz pjevačica Maja Grgić, a izložba ostaje otvorena do 17. veljače.
Marijan Kocković rođen je 23. srpnja 1923. u Zagrebu kao najmlađi od sedmero djece učiteljice Olge i učitelja Stjepana Kockovića. Rođen je nakon smrti oca te svu brigu o obitelji preuzima majka. U Zagrebu završava osnovnu i učiteljsku školu.
Odlazi u partizane 1942.godine te ubrzo postaje politički komesar jednog od bataljona 13. proleterske brigade. Tijekom rata je dva puta teško ranjen. Višestruko je odlikovan za svoj ratni doprinos, a po završetku rata u činu kapetana odlazi u Ratnu mornaricu.
Umjetnosti, kiparstvu, okreće se 1947. godine te se u Domu mornarice u Splitu počinje baviti modeliranjem pri čemu je značajnu ulogu odigrao splitski kipar Ivan Mirković čiji atelier posjećuje i koji mu daje upute za rad.
Kao svog stipendistu Mornarica ga šalje na školovanje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagreb, koju upisuje 1947./48., gdje su mu profesori Grga Antunac i Frane Kršinić. Zbog neredovitog pohađanja nastave i nepridržavanja studijskog rasporeda udaljen je s Akademije nakon tri godine.
Kao uistinu neobičnost, gledajući unazad, može se navesti da je u to vrijeme izradio Spomenik palim borcima (1949) koji i danas stoji u centru Siska. Želeći ipak završiti školovanje, 1950. godine se na vlastiti zahtjev demobilizira te odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljanu. U Ljubljani je prvo bio u klasi prof. Lobode da bi 1953. godine diplomirao u klasi prof. Karela Putriha s odličnim uspjehom.
Po svršetku Akademije odlazi u Sarajevo gdje je od 1953. do 1966. živio i radio kao profesor kiparstva i povijesti umjetnosti te slobodni umjetnik. Nakon Sarajeva, 1966. godine seli u Dubrovnik gdje će ostati živjeti i raditi do kraja života.
Gradi kuću unutar koje ima atelier te malu galeriju što mu daje osjećaj neovisnosti od likovne sredine u kojoj djeluje. Od 1968. aktivno se počinje baviti i tapiserijom. Zahvaljujući osobnim menadžerskim sposobnostima od 1970.godine gotovo redovito boravi po nekoliko mjeseci u SAD-u gdje mnogo radi i izlaže (bavi se portretistikom i izrađuje tapiserije).
Od 1972.godine djeluje kao profesor skulpture na Ljetnoj školi Hope College Holland, Michigan koja se održava u Dubrovniku.
Nakon susreta sa Slobodankom Đokić, likovnom umjetnicom koja se bavi tekstilom i odijevanjem ulazi 1975. godine u treći brak u kojem će biti rođeni sinovi : Marijan (Maro) Kocković (1977.godine) i Neven (Neno) Kocković(1978. godine ). U izdanju Grafičkog zavoda objavljuje 1978. godine zbirku pjesama « S imenom tvojim» te zbirku « O ženi srcem i dlijetom».
Izvršio je suicid u Dubrovniku 30.svibnja 1991., a dan nakon njega umire i njegova supruga koja je uslijed teške bolesti bila već neko vrijeme bez svijesti.
Sinovi odrastaju njegujući uspomenu na oca kojem u čast u prostoru kuće u galeriji koju je sam oformio izlažu njegova djela te je od 5. srpnja 2006. godine otvaraju za javnost pod imenom Galerija «Marijan». U prostoru koji postaje intimni likovni kutak Dubrovnika gdje rade i svoje radove izlažu tijekom vremena i drugi umjetnici.