Što mi je trebao prelazak u Odjel za izdavanje i provedbu dokumenata? Puno me je ljudi to pitalo… Izašao sam iz jedne komforne zone, iz Odjela koji je bio jako dobro ustrojen s vrhunskim ljudima. Naš posao treba shvatiti kao i onaj sudaca na sudu. Moramo donijeti ‘presudu’ pa čak i pod strahom da ćemo pogriješiti. I to je nekakav ljudski strah, ali postoji žalba, drugi stupanj i povratak u postupak – započeo je razgovor Zdenko Medović koji je nedavno iz Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom prešao u Ured za izdavanje dozvola. Uslijedilo je to nakon što je bivša, dugogodišnja, pročelnica Silva Vlašić podnijela ostavku.
Nedavno ste izjavili: ‘Sve što je u skladu sa zakonom nije nužno prihvatljivo’. Što to znači? Je li se to odnosi na rad bivše pročelnice?
Ne, nemam se namjeru referirati na rad bivše pročelnice. Ona je moja kolegica s kojom sam surađivao i na tome ću se i zadržati. Upravo to je moja osnovna misao. Sve što je u skladu sa zakonom nije nužno da je prihvatljivo. To je vječna tema između pravde i pravičnosti. Kada razgovaramo o javnom prostoru. Treba ga gledati u širem kontekstu. U pravu postoji tanka linija između nečega što se stručno zove šikaniranje. Šikaniranje je kada vi koristite svoje pravo isključivo da biste naštetili drugome. Ne kažem da je bilo šikaniranja, ali ako netko koristi svoje pravo do krajnjih granica i evidentno je da ugrožava drugoga mislim da tad tijelo koje odlučuje, koje vodi postupak, mora iznaći načine i mehanizme kako da se tome doskoči i približi onomu što je pravično. To je ta tanka nijansa.
Dva puta sam radio u Odjelu za nekretnine. Dobio sam priliku vratiti se u taj odjel, ispraviti sve ono što sam tad kao mladi čovjek možda pogriješio ili sam smatrao da se danas može poboljšati. Jer s vremenom na drukčiji način percipiraš stvari. Posao je bio jako odgovoran, i napravili smo ga puno. Raščistili smo javne površine, napravili reviziju nekretnina i stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika
To nije izigravanje zakona?
Ne, to nije izigravanje zakona ni u kojem slučaju. Ljudi koji se bave pravom upravo su dobri pravnici zato što u okviru zakona mogu postići određeni cilj. Konkretno, ako pričamo o ovom poslu i ovom Odjelu, cilj je zaštititi i pomiriti privatni i javni interes. Kad pričamo o privatnom i javnom interesu onda opet možemo taj privatni interes podijeliti na dvije kategorije, onog većih dimenzija, mislim na građevine koje idu u ekonomskom smjeru od onog drugog načina gradnje gdje ljudi gradnjom rješavaju svoje egzistencijalno pitanje, poput obiteljske kuće.
Činjenica je da je danas sve manje tih malih gradnji?
Postoji zakon, opći akti – prostorno planska dokumentacija koja će pomiriti taj interes. To je nešto što će se naći u praznom prostoru, što će ga okupirati mora pomiriti taj javni i privatni interes.
Zašto bi investitori popustili milimentra i brinuli o javnom interesu?
Kad uzlazite u bilo kakav postupak, u bilo kakav projekt onda postoji logički slijed događanja. Ako preskačete korake, to je dobar put ka pogrešci. Korak unaprijed, s preskočenim slijedom definira onaj korak iza. Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave, ono što je propustio zadnjih deset godina, i to odgovorno tvrdim, propustio je knjižiti komunalnu infrastrukturu, ceste. To je početak cijele priče. Početak su propušteni koraci u postupku. Prije nego što se uđe u postupak izdavanja neke dozvole logično bi bilo da se odredi što je komunalna infrastruktura. Postoje zakonski uvjeti da jedinica lokalne samouprave može uknjižiti određenu cestu, a kad je ona uknjižena ona je već zadala parametre. To su mehanizmi koje Grad treba koristiti.
Zašto to nije rađeno svih prethodnih godina? Riječ je o cestama koje su trebale već biti prema zakonskim odredbama uknjižene na lokalnu samoupravu?
Na puno pitanja, poput toga, zašto, ne mogu dati odgovor. Dok sam bio pročelnik Odjela za nekretnine tada smo započeli taj, uvjetno rečeno, projekt. Prvi primjer je 78 tisuća metara četvornih ceste od Mosta do Pobrežja.
Koliko je problema bilo s cestom za Pobrežje?
Postojao je projekt, postojala je dozvola i postojalo je nešto što je stalno visilo u zraku. Nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi uzduž cijele trase ceste. Bila je riječ o 30 do 40 parcela s kompleksnim sustavom imovinskopravnih odnosa. Zakon o izvlaštenju je bio na snazi, on je davao odriješene ruke jedinici lokalne samouprave da uđe u taj postupak i da na taj način riješi imovinsko-pravne odnose. Cijeli postupak je trajao oko godinu dana, a moram istaknuti kako smo imali tu sreću da je naš županijski Ured državne uprave u isto vrijeme provodio izvlaštenje za pristupne ceste za Pelješki most. Bili su uhodani u cijeli postupak i izašli su nam u susret. Do jučer se radilo to tako što bi netko nekoga znao pa bi mu došao na vrata s pričom o prodaji zemljišta koje treba za cestu. To je bila loša priča. Najbolji primjer te loše priče je Ilijina glavica. Zašto? Projekt je napravljen još u bivšoj državi, sudjelovao sam kao bivši pročelnik Odjela za nekretnine u početku tog projekta, a sad prije par mjeseci, napokon smo uknjižili Ilijinu glavicu. Više je bilo potrebno vremena za riješiti imovinsko pravne odnose na Ilijinoj glavici nakon što je izgrađena, nego da se to radilo prije nego je započela gradnja.
Je li postojao aparat izvlaštenja u vrijeme gradnje Ilijine glavice?
Samo izvlaštenje se nije tada moglo primijeniti, ali u drugoj fazi se moglo ići i s postupcima izvlaštenja.
A koja je situacija s cestom iznad građevine obitelji Sršen?
Cesta OS3 isto tako je školski primjer kako treba raditi. U tom konkretnom primjeru smo imali nešto malo drukčiju situaciju jer je zakon dao mogućnost privatnom investitoru da gradi cestu koja će biti javna, nerazvrstana cesta. I tu se dogodio ‘ali’. Na toj trasi ceste se pojavi činjenica da se mora provesti postupak izvlaštenja jer netko ne želi prodati taj dio. U tom trenutku jedino jedinica lokalne samouprave može napraviti izvlaštenje i u tom smislu je Grad Dubrovnik pokrenuo postupak izvlaštenja, ali ono što je do jučer rađeno bilo je pogrešno. Takvom privatnom investitoru je data mogućnost da putem punomoći ishodi lokacijsku dozvolu za tu cestu. E, ta punomoć vrišti. Zašto? Punomoć ne znači ništa, ja vas opunomoćujem da vi nešto napravite. Detektirali smo da taj odnos između privatnog investitora i Grada Dubrovnika treba riješiti temeljem ugovora, a ne punomoći. I to se sad ugrađuje u sam postupak. Zbog toga je gradonačelnik na Gradskom vijeću zaustavio cijelu tu priču.
Sjednica Gradskog vijeća je bila krajem rujna prošle godine. Je li ugovor potpisan?
Privatni investitor se obvezao, novci su uplaćeni, a Grad Dubrovnik nastavlja postupak izvlaštenja. Kad taj postupak bude završen investitor može pristupiti okončanju radova nerazvrstane ceste. Isto je i s Lapadskom obalom, to je strateški projekt koji se ne može zaustaviti. Ili sa Solinskom, isto. Tamo se stvorila nepotrebna histerija.
Čini se da je kod Solinske prilično komplicirana situacija. Stanari optužuju da je dozvola nelegalno produžena?
Dozvola je produžena točno u zakonskom okviru, primijenjena su pravila struke, gledani su oni parametri i ispunjava li sve uvjete za produženje. No, priča o dozvoli za nekretninu u Solinskoj ulici je malo zaokrenuta. Uknjižba prava služnosti nije postojala u trenutku izdavanja dozvole, ona je naknadno upisana i indikativno je da je upisana od čovjeka koji je bio suvlasnik tvrtke Butućija. Nisam ni došao na čelo Odjela za izdavanje dozvola, a taj me predmet dočekao, pozvali smo nadzornog inženjera s terena i ono što je bitno, prije početka projekta napravljen je postupak osiguranja dokaza. To znači da je projektu pristupljeno kvalitetno i sva možebitna oštećenja okolnim stanarima će biti nadoknađena. Nejasno je zašto to ne spominju stanari, a ne bi trebalo biti sporno.
To sve zvuči bombastično. Legitimno pravo svakog tko misli da je oštećen ili da mu je pravo povrijeđeno je zadovoljštinu tražiti putem institucije. To je jedino legitimno i legalno. Ta milijunska tužba nam je jasna, imamo svoj stav kao jedinica lokalne samouprave. Mi mislimo da je apsolutno sve napravljeno u skladu sa zakonom i ne vidimo nikakvu opasnost. Znači, Solinska je formalno-pravno apsolutno čista.
Spominju se i milijunski iznosi odštete?
To sve zvuči bombastično. Legitimno pravo svakog tko misli da je oštećen ili da mu je pravo povrijeđeno je zadovoljštinu tražiti putem institucije. To je jedino legitimno i legalno. Ta milijunska tužba nam je jasna, imamo svoj stav kao jedinica lokalne samouprave. Mi mislimo da je apsolutno sve napravljeno u skladu sa zakonom i ne vidimo nikakvu opasnost. Znači, Solinska je formalno-pravno apsolutno čista. Drugo je pitanje zašto je omogućena gradnja na takvom mjestu. Sad se vraćamo na priču o GUP-u. On je dao tu mogućnost. Znači, mi ne možemo provoditi zakone selektivno. Opet dolazimo na početak priče koja ima ‘ali’… Ali, nije prirodno i nije normalno da iznikne građevina koja će biti na metar od susjeda i koja će imati tri kata zato što ona na svojoj strani nema prozora. Ali taj ih susjed ima. To nije normalno. I ne mogu to prihvatiti. Mora postojati način, mehanizam da se takve stvari ne događaju. Iz jednostavnog razloga jer je nesretan onaj čovjek koji će živjet i kao susjed, a isto tako i onaj koji će živjeti u toj zgradi.
Solinska nije jedini primjer takve gradnje. Kako to zaustaviti?
Negdje ćemo moći, a negdje nećemo. Ono što mene motivira i tjera me da se uputim u sve ovo, baš su ti izazovi. Imamo zadane parametre, ali uvijek postoji način i mogućnost kako se na nešto može utjecati. Ako znate svoj posao, ako ste stručni i prije svega okruženi stručnim ljudima i ako postignete sinergiju između svih odjela Grada, to se može zaustaviti. Svijet ne možemo zaustaviti, ali na neke stvari možemo utjecati. Na te detalje koji se mogu promijeniti i poboljšati na njih se moramo koncentrirati.
Sad pitam hipotetski, da ste bili na čelu ovog Odjela kada se izdavala dozvola za zgradu ispod Bourbona Vi ju ne biste izdali?
Ne mogu pričati o tome što je bilo. Strpimo se do sljedećeg Gradskog vijeća.
Kako ćete odgovoriti na prenamjenu jedne od građevina na toj lokaciji iz stambeno-poslovnog u hotelski objekt?
Taj postupak je zatražen. Napravljen je prvi korak u tom postupku, ušao je u tzv. e-konferenciju. Sljedeći korak je da će biti uključena sva javno-pravna tijela, a ovaj upravi odjel je voditelj upravnog postupka. Stotinu puta ću ponoviti taj termin – upravni postupak. Zašto? Mi provodimo upravni postupak kroz kojeg ćemo pozvati sva javno-pravna tijela na očitovanje o samom projektu.
GUP-om je dozvoljena na pojedinim lokacijama gradnja objekata u visini 22 metra. Zgrada Slezaka ispod Bourbona, kao i investitora Žuneca je iste visine, a golim okom je primjetno da je jedna viša od druge. Koja je kvaka u visini?
To je priča o katnosti, činjenica je da je propisana visina od 22 metra. U okviru te visine možete napraviti određeni broj katova koji opet odgovaraju određenim standardima. Za poslovni prostor je jedna visina, za stambeni druga. Nakon građenja postoji još jedan upravni postupak, a to je tehnički prijem i ishođenje uporabne dozvole. Kroz njega će se sve utvrditi.
Kad se okrenem oko sebe u ovom uredu na dva je zida Grad, na mom je stolu opet Grad. Sve što preklapam u mojoj glavi, radim to razmišljajući o skladu Grada
Gradonačelnik je istaknuo na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća da su četiri dozvole na reviziji Ministarstva. O kojim je dozvolama riječ?
Ja ne mogu reći koje su dozvole na reviziji, ali sigurno je da će određene dozvole biti predmet revizije.
Što će nam donijeti uključivanje urbanista u postupak ishođenja građevinske dozvole? Cijeli život sam radio na upravnim postupcima i jedino je on garancija da će se nešto napraviti kvalitetno. Ako se i napravi greška, postoji mogućnost žalbe i ispravke pogreške.
Sad ulazimo u birokratski riječnik, možemo li plastično objasniti što će taj dokument značiti u budućnosti ishođenja dozvola? Hoće li biti prebacivanja odgovornosti?
Ne, nema prebacivanja odgovornosti! Imat ćemo službeno tijelo Grada Dubrovnika koje će reći da to je po GUP-u. Urbanisti će tumačiti prostorno plansku dokumentaciju, urbanistički plan koji ima nekoliko svojih razina ili situacija gdje se preklapaju, a za koje jedan pravnik ili inženjer ne mora znati. Oni su ti koji su bili naručitelji i sudjelovali u izradi plana i ti koji daju lokacijsku informaciju. To će bit jedna kvalitetnija, jača i veća lokacijska informacija. I više neće biti priče je li nekome nešto lijepo, je li mu po volji…
Znači nije prebacivanje nego podjela odgovornosti?
Tako je, to je najbitnija stvar. U svakom poslu najvažnija je subordinacija i da se zna da svatko odgovara na svojoj razini. Kad imate situaciju da svi rade sve, onda nitko ne radi ništa.
Ispada da se prije nije radio postupak?
Radio se, itekako i sve u skladu sa zakonom. Ali… Mi smo u petak u ovom uredu obustavili, u formalno-pravnom smislu, 30 postupaka. To su postupci koji su visili negdje u zraku. Prvi korak je rasteretiti upravu nepotrebnih administrativnih hodova. Forma je strogo propisana, to je postupak i dok se toga držite onaj koji vodi taj postupak on je maksimalno zaštićen. Postupak štiti i onog koji vodi postupak i onu stranku na drugoj strani. To je nužno.
Gradonačelnik je metrom mjerio širinu prometnice u Ulici kardinala Stepinca ispred kuće Žunec – Tolić. Kakva je tamo situacija?
Vrlo brzo će biti podnesen zahtjev za tehničkim prijemom. Cesta je privedena kraju, a isto tako ćemo čekati da se podnese zahtjev za tehnički prijem zgrade pa ćemo ući u postupak. Ispod Kardinala Stepinca je planiran turistički projekt i tu trebamo biti jako osjetljivi i oprezni u smislu pristupa i parking mjesta na tom novom velikom objektu. Vodit ćemo računa o tome.
Nije to jedina nazovimo je sporna cesta, Grad, primjerice, plaća najam za cestu iza RK Minčeta…
Taj ćemo dio riješiti klasičnim knjiženjem. Problem je što Grad Dubrovnik još uvijek nema katastar komunalne infrastrukture. Nemamo ga još jer je netko imao druge prioritete.
Ali na vlasti ste posljednje tri godine?
Kroz tri godine HDZ-ove vlasti uknjiženo je i više je napravljeno na projektu katastra komunalne infrastrukture nego svih godina prije. Nerazvrstane ceste se knjiže, a to su preduvjeti da bi se moglo nastaviti raditi kvalitetno. Kad imate uknjiženu cestu ona je već definirala građevinsku česticu. Može se dogoditi da je građevinska čestica u naravi cesta, ali onaj koji podnosi zahtjev će obuhvatiti cijelu tu česticu, ali ako smo uknjižili cestu već imamo drugu, jasnu i čistu situaciju.
Spomenuli ste da ste imali Odjel s vrhunskim i kvalitetnim ljudima, no on je nestao, ugašen?
Nije nestao. Ti ljudi su tu, nastavit će raditi svoj posao. Jedan organizacijski manevar je odrađen. Mislim da ne treba stvarati mega odjele, a ne treba ih imati ni previše. Ima logike u ovom potezu. Dosta posla se vodi u Uredu gradonačelnika, a to se prije svega odnosi na povrate imovine. Broje se na desetke i Grad u njima aktivno sudjeluje. Ti povrati se naslanjaju na knjiženje i sam Katastar komunalne infrastrukture. Ako u Katastru imamo naznačeno da je predmet povrata šetnica, ona neće biti vraćena vlasniku, nego će za nju vlasnik dobiti naknadu. Jako je bitno da postoji koordinacija i dobro je da je došlo do spajanja odjela za nekretnine s Uredom gradonačelnika. Kolegica Marijeta Hladilo će imati velik odjel u kojem će stvari biti disperzirane od informatike, javne nabave, do nekretnina. Bit će to puno posla, ali ne sumnjam u nju.
Famozni GUP stalno lebdi u zraku, nakon točkastih izmjena, najavljene su, i njegove izmjene i dopune.
To je prvi korak. Činjenica da GUP takav kakav jest od 2014. stvara dosta problema jer jednostavno daje mogućnost da se nešto tumači previše široko i onda iz toga proizlazi ovo čemu smo svi svjedoci. Treba napraviti određene korekcije, ali do tada moramo biti aktivni, pokretati postupke za izdavanje dozvola.
Dok šetate sa suprugom gospođom Nadom što vam bode oko u prostoru?
Puno toga ne bih pustio. Kad se okrenem oko sebe u ovom uredu na dva je zida Grad, na mom je stolu opet Grad. Sve što preklapam u mojoj glavi, radim to razmišljajući o skladu Grada. To je nešto čega moramo biti svjesni. Mi živimo od ljepote i sklada. Žao mi je što je ovaj Grad pošao u smjeru gdje se počeo gubiti. Moramo poticati mlade ljude da budu kreativni.
Jesmo li u potpunosti narušili sklad?
Čini mi se kao da mi sami nismo svjesni što imamo. Grad je toliko lijep i teško ga je narušiti, ali da smo kadri to učiniti, to jesmo. Treba stati! Postoje mehanizmi da se pojedine stvari dovedu u red. Naslijedili smo nešto i moramo znati s tim gospodariti.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju 10. lipnja 2020. godine.