[RAZGOVOR] Vladimir Bakić: ‘Ne bi bila velika tragedija da završimo na britanskoj narančastoj listi’

Prije koji tjedan turističke zajednice Dubrovačko-neretvan­ske županije pod vodstvom direktora HTZ-a Kristjana Staničića te onog DNŽ-a – Vladimira Bakića održale su koordinacijski sastanak na kojem je u prvom redu bilo govora o dosadš­njim rezultatima, ali i preporukama kako zadržati povoljnu epidemiološku situaciju. Otvaranjem britanskog trži­šta za očekivati je, govore, kako ćemo konačno postići brojke koje bi zado­voljile potrebe našeg gospodarstva. Koliko nam je ustinu ‘postotka’ od 2019. nužno da bi mogli pričati o oporavku i je li kriza promijenila profil gostiju koji nam prostižu u destinaciju, ispričao nam je, među ostalim, Vladimir Bakić.
Pohvalili ste se kako je turistički promet u županiji u srpnju pora­stao na 65 posto od 2019. godine. Možemo li biti zadovoljni tim broj­kama, odnosno zar one ne bi tre­bala biti dovoljne za normalan tijek gospodarstva s obzirom na to da se trudimo ne biti destinacija masov­nog turizma?
To je brojka koja odražava trenutno sta­nje, no kada uspoređujemo podatke s 2019. onda smo još uvijek u prilič­nom zaostatku i ostvarili smo tek 35 posto 2019. Ovo nije dovoljno rele­vantna usporedba jer su okolnosti bitno drukčije danas i lani. Uobiča­jeno je usporediti ih s prošlom i pret­prošlom godinom kako bi imali jasnu sliku o turističkom prometu. Dakle, od početka godine do danas ostvareno je blizu milijun i pol noćenja što je jako dobro u usporedbi s 2020., ali nedo­voljno dobro s obzirom na 2019. Mi smo u krizi koja je uzrokovana pande­mijom. Putovanja i niz drugih poslo­vanja zbog toga pati te u želji da se što prije oporavimo teško je praviti stra­tešku distinkciju između pojedinih tržišta ili razlike u odnosu na želju ljudi da putuju, a odlaze tamo gdje su povoljni uvjeti. Kod nas su na sre­ćom takvi i oni će potrajati koliko mi budemo ustrajni u provođenju svih epidemioloških mjera. Što budemo discipliniraniji, imat ćemo dulju sezonu. Ako budemo neodgovorni, on će se skraćivati. Ono što valja znati je da je prosječna dnevna potrošnja na našem području prije pandemije bila 122 eura, dakle 930 kuna i svako izgu­bljeno noćenje je izgubljenih 930 kuna. Kad kažemo noćenje, često je percep­cija da je to spavanje i ništa se ne radi, ali ono donosi određene financijske rezultate koje je u ovom slučaju izra­čunao Institut za turizam. Kad gle­damo lokacijski u Dubrovniku i okol­nim mjestima je to više od 930 kuna, a u nekim manjim rivijernim mjestima kao otocima je niže. U svakom slučaju, izostanak svakog noćenja je određeni gubitak. To je vrlo jasna poruka. Mi ne idemo za tim da ih bude što više, nego da bude što više prometa u smislu financijskih rezultata za gospodarstvo bez obzira je li to velika tvrtka ili iznaj­mljivač s dva-tri apartmana, netko tko se bavi izletničkim programima, turi­stički vodiči te niz ostalih aktivnosti koji podupiru ukupnu turističku sliku te ponudu županije.
Kakve brojke bi nam onda bile opti­malne u kontekstu oporavka?
Nadam se da smo u razdoblju oporavka i da nećemo ići niže od onoga što smo proživjeli prošle godine. Mi ćemo se nekoliko sljedećih godina upravo time baviti. To znači da nećemo biti u situ­aciji da ‘izvoljevamo’ imati ono što bi željeli. Morat ćemo iskoristiti svaku priliku na tržištu pa možda i onu koja u nekim drugim okolnostima ne bi bila najbolja. Oporavak trebamo uči­niti što kraćim mogućim, a onda ćemo biti u situaciji aktivirati sve naše pred­nosti jer smo s Dubrovnikom kao ‘flag ship’ destinacijom svjetski relevan­tni i imali smo ih niz koje smo gradili i potvrđivali godinama na tržištu i to vrlo uspješno. Onda možemo govoriti o produženju turističke sezone, pokreta­nju novih ili ranije afirmiranih ponuda te pojedinih niša te na taj način dife­renciramo sebe u odnosu na okruže­nje i međunarodnu konkurenciju. Per­cepcija održivosti i gužvi je generirana izletničkim turizmom i ona nije vezana za onaj koji je u hotelskom smještaju, domaćinstvima ili kampingu. Taj nosivi kapacitet destinacije nije pretje­ran. Ono što je opterećivalo je turizam kojeg imamo kroz crusing industriju i autobusne izlete iz okolnih destinacija pa i susjednih država. Dubrovnik, ali Korčula u nekim trenutcima je znala biti time obuhvaćena. Tu trebamo napraviti razliku između onoga što zovemo turističkim prometom u smi­slu noćenja i aktivnosti koje su izlet­ničke. Nije kritičan broj turista koji ovdje borave i odmaraju se. Treba pre­ispitivati ovu drugo, a Grad Dubrovnik je koji je prilično time bio zasićen, uči­nio ozbiljne korake projektom Respect the City i prije pandemije. Sigurno će u tom smjeru nastaviti pa će te brojke dovesti na podnošljivu razinu koja štiti spomeničku baštinu, a gostima koji žele užitak omogućava obilazak zna­menitosti s većim zadovoljstvo nego što je to bio prije.
Možemo li govoriti onda da nam je i situacija s pandemijom koronavi­rus donekle pomogla u dolasku na tu razinu?
Ja bih se kao, vjerujem i većina, te kori­sti brzo odrekao. Grad Dubrovnik je, kažem, napravio vrlo dobar iskorak u tom smjeru. Vjerujem da bi u kratkom roku, možda već ove godine ili sljedeće, taj projekt u punini zaživio. Pandemija je napravila svoj, ali ona nije donijela osobito rješenje.
Kao rješenje koje vodi k oporavku vidimo u pokretanju britanskog tržišta. Jasno je da su oni naši tra­dicionalni gosti, no zašto toliko nade u njih polažemo? Zar ne postoji neko drugo s jednakim potencijalom?
Britansko tržište je izuzetno brojno. Oni putuju u dugom razdoblju, tije­kom cijele godine. Kad je riječ o medi­teranskim destinacijama onda je to već od travnja do listopada. Druge zemlje u Europi nemaju takvu dinamiku odma­ranja. Njihova putovanja su dominan­tno vezana uz aviopromet i mi smo tu idealni. U komercijalnom smislu dva i pol sata leta to je odlična razda­ljina. Ponuda koju imamo i cijene koje postižemo apsolutno su potvrđene već dugi niz desetljeća. Ne mislim da nešto drukčije na tom tržištu trebamo raditi, štoviše u usporedbi s godinama prije Domovinskog rata, mi smo u potpunosti promijenili sliku turizma ponude i potražnje jer je nekad pred­njačio odmorišni tip turizma i seni­ori. Danas imamo puno više turista koju su aktivnih godina od 30 do 50, s većim godišnjim prihodima – bilo da su samci ili obitelji, a koji više troše u usporedbi s profilom gostiju ranijih godina. Za nas je to vrlo izdašno tržište po broju i financijskim učincima, naša ponuda je, ponavljam, izvanredno primljena te treba njegovati sve što je učinjeno. Ne treba zanemariti, niti zanemarujemo Francusku, Njemačku i Skandinavske zemlje, ali u ovim okol­nostima svjedočimo da svaka od njih ima neka svoja pravila za putovanja. Iz Skandinavije imamo malo turista jer
su restrikcije tamo veće nego u Ujedinjenom kraljevstvu. Vidimo kakva je situacija u Španjolskoj iz koje smo posljednjih godina imali priličan broj gostiju. Dakle, moramo se s jedne strane adaptirati i ne zanemariti sve ono što smo u pojedinim državama uspijevali postići. Trenutno smo u UK svrstani na zelenu listu, no s dodatkom ‘pod promatranjem’. To znači da nas u svakom momentu i prije onog redov­nog trotjednog ciklusa ako se stanje pogorša mogu staviti na narančastu. Ne bi bila velika tragedija ni da zavr­šimo na narančastoj jer još uvijek dvo­struko cijepljeni Britanci, kojih ima poprilično, mogu putovati, a da nisu u povratku obvezni ići u desetodnevnu samoizolaciju. Da se situacija pogorša, izgubili bi u tom slučaju sve druge kao potencijalne goste, međutim postoji još jedna kategorija, a to je ‘naranča­sta plus lista’ na kojoj su Francuska i još neke europske zemlje. Iz njih obve­zno je ući u desetodnevnu samoizola­ciju. Praktički kao da su na crvenoj listi, no jedina distinkcija je što kod naran­časte plus je desetodnevna izolacija kod kuće, a kod crvene je u objektu koji je za to posebno određen i još se mora platiti. Dinamika prometa ovisi prvenstveno o našem nošenju s pande­mijom i načinom na koji pridonosimo da brojke rastu ili ne. Naša poruka je – suzdržimo se od svih aktivnosti koje potencijalno mogu proširiti virus bez da to namjerava i napravimo sve da nam sezona završi puno kasnije nego je to bilo lani. ­
Hoće li mjera prema kojoj su Bri­tanci obvezni testirati se pri ulasku u Hrvatsku unatoč primljenom cjepivu dodatno ih odvratiti od dolaska?
Neće ih to odbiti jer oni već imaju pri­ličnu mrežu gdje se mogu vrlo brzo i ne pretjerano skupo testirati. S tom potvr­dom lako ulaze u Hrvatsku. Veća je opa­snost ako mi sa zelene liste završimo u nekim drugim kategorijama. Ova mjere daje sigurnost nama, a istovremeno ne opterećuje same turiste iz UK-a.
U zadnje vrijeme orijentirali smo se i na neka nova tržišta. Kakva je situ­acija s njima kao npr. s Izraelom ili Rusijom?
Imali smo cikluse s prilično intenziv­nim prometom iz Izraela. To je jedno atipično tržište. Naime, Izraelci ne putuju kod svojih susjeda pa su usmje­reni na putovanja zrakoplovima negdje drugo. Nekoliko godina smo ondje bili prisutni. Putovanja u Izraelu su svoje­vrsna moda. U ovom trenutku već su bili dogovoreni pojedini letovi i aran­žmani za Hrvatsku s obzirom na dobre epidemiološke okolnosti kod njih i nas, međutim ratna situacija zausta­vila je sve te inicijative. Za sada je to u zastoju i vjerujemo da ćemo imati i nešto rezultata s tog tržišta.
Rusa je više nego što je bilo 2019. Također bolji je rezultat iz Poljske i Slovenije što nije iznenađujuće jer prije svega radi se o gostima koji putuju automobilima i prema kojima smo usmjeravali aktivnosti. Manje-više oni putuju obiteljski i u društvu prijatelja. To je ono što smo očekivali, ali možda ne na ovoj razini. Činjenica je da je njihov boravak orijentiran na manja mjesta, ne toliko na Dubrovnik pa i tu evidentiramo razlike uspore­đujući pojedine općine te gradove u odnosu na ranije. Nešto bolja popu­njenost je na Pelješcu i Korčuli, a sla­bija u Dubrovniku i okolici. No, to se popravlja pa se u okolnim općinama odmara dvostruko više turista nego što ih je bilo lani u ovo doba.
Je li se profil gostiju promijenio?
Promijenilo se puno toga. Mi uopće nemamo konferencije – međunarodne sastanke, koji su prijašnjih godina bile izdašan segment u turističkoj potroš­nji. Nemamo kratke odmore kao što su ‘city break’ koji je je prijašnjih godina bio jedan od najbrže rastućih segme­nata putovanja globalno i lokalno. Nestalo je niz privatnih turistički aktivnosti kao što su vjenčanja i drugi veći eventi koji su ipak donosili veliku klijentelu. Ostali smo na klasičnom odmoru sa suncem i morem pa poslje­dično imamo statistički duži bora­vak gostiju od sedam do 10 dana dok su svi ostali koje sam ranije nabrojao karakterizirani boravkom dva-tri dana u destinaciji. U tom smislu su eviden­tne promjene, ali to je posljedica mjera o kojima smo govorili o suzbijanju šire­nja virusa. Platežna moć je drukčija. Poznato je da konferencijski gosti i oni na kratkim odmorima dnevno potroše više, nego oni koji su tu duže. Treba u obzir uzeti i sezonske oscilacije cijena. U predsezoni su one nešto niže nego ljeti pa sve to daje dinamiku za koju je teško iz rukava izbaciti brojku. No, očito je da je prosječna potrošnja niža iz niza razloga. Ne samo zbog spušta­nja cijena, ali ono nije bilo drastično da govorimo da je najviše doprinijelo. To se srećom ne događa, iako svi potrošači dnevno prate svoje bookinge i mogu s obzirom, na moderne platforme, reagi rati i prilagođavati cijene. ­
Već smo govorili kako će se broj dionika u turizmu smanjiti. Ras­polažete li tu s brojkama?
To se dogodilo, ali u puno manjoj mjeri nego je bilo očekivano s obzirom na jačinu krize. Tome su sigurno dopri­nijele Vladine mjere koje svi gospo­darstvenici spominju kao nešto što ih održava i pomaže da ne izgube zapo­slenike koji su im najvrjedniji. Dogo­dilo su se vjerujem otkazi u manjim tvrtkama ili obrtima, ali to nije ni izda­leka kako bi bilo da su izostale aktivne mjere s razine države.
Održali ste koordinacijski sasta­nak s turističkim zajednicama s područja Dubrovačko-neretvan­ske županije. O čemu je osim o broj­kama i mjerama bilo riječ?
Na sastanku su bili prisutni samo direktori pa nismo mogli pričati o čita­voj širini tema iz turističkog sektora. Naglasak je bio i on je sveprisutan mje­rama koje zagovaramo. To znači sadaš­nju epidemiološku situaciju. S obzirom da se u nekim dijelovima turističke sezone od lokalnih zajednica zahtjeva pripremanje kojekakvih događanja – programa, manifestacija i priredbi s ciljem da se turiste učini zadovoljnijima, mi smo im dali preporuku da odustanu od takvih aktivnosti. Ako ih baš moraju napraviti, onda to mora biti pod punom kontrolom, a ne da imamo situaciju da se ogradi jedan dio javne površine pa se kontrolira nekoliko stotina ljudi koji će tu ući, a tisuće drugih vire iza. Upozo­renje je jasno da je bolje ne raditi ništa, nego nešto što će nas koštati svakog noćenja, kao što sam već rekao, tih 930 kuna. Kratkoročno za ovu godinu to je najvažnije. Sve što nas čeka dogodine bit će tema naših razgovora možda nakon kolovoza kada ulazimo u razdoblje pla­niranja iduće turističke godine i opet će to ovisiti o nizu elemenata koje će pretpostavljamo biti prisutni. Praktički godinu dana nismo aktivni na turistič­kim sajmovima jer se oni ne organiziraju ili su virtualni što ipak limitira moguć­nost komunikacije, poslovne sastanke i prezentacije. Sad imamo aktivne kam­panje medijskog oglašavanja jer je sve drugo bilo na minimalnoj razini.
Često se lokalnim turističkim zajednicama zamjera da su mogle napraviti više po pitanju privla­čenja gostiju. Kako se nosite s tim kritikama?
Imamo onu izreku – uvijek može više, ali to ‘više’ vrijedi u bilo čijem poslu. To je jedna zgodna izreka pa ću i ja reći – uvijek može bolje, a znalo je biti i gore. Komentar da lokalne turističke zajed­nice ne rade dovoljno, posebno ako se govori o promidžbenim aktivnostima jer je na snagu od prošle godine stupio zakon koji kaže da one ne promidžbene aktivnosti ne rade u inozemstvu. Mogu imati profile na društvenim mrežama i to je cijeli spektar koji je dozvoljen. Ključno je organiziranje događanja u samom mjestu, dobar servis informira­nja turista koji tamo borave i razvoj pro­izvoda sa poslovnim sektorom na svom području. Promidžbene aktivnosti su dodijeljene županijskim i nacionalnim razinama te iznimno lokalnim turistič­kim zajednicama koje ostvaruju više od milijun komercijalnih noćenja. Još ću dodati da imamo turističkih zajednica koje imaju solidne prihode, one s vrlo skromnima i sve to određuje aktivno­sti. S višegodišnjim iskustvom mogu reći da svi naši zaposlenici i direktori kojih nema svugdje, da to podcrtam, odgovorno rade svoj posao s onim što mogu napraviti. Sigurno jedno Lastovo ili Smokvica ne mogu raditi jednak posao kao što čine Korčula ili Orebić, a kamoli Dubrovnik kojemu je on veći nego županijski.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 28. srpnja 2021.