Danima se u gradu raspreda o trenutnoj turističkoj sezoni, a sve su glasniji oni koji kategorički tvrde: Sezona je podbacila! Tome u prilog navode kako je malo turista po Stradunu u večernjim satima, vlasnici restorana se žale da im stolovi zjape prazni, booking u zidinama je stao, a ni hotelski kapaciteti nisu (pre)punjeni. Kakva nam je ova turistička sezona i jesmo li imali prevelika očekivanja? Imamo li rupu i koji su razlozi da se kraj lipnja i početak kolovoza nije iskazao u željenom obujmu? O svemu tome smo za ovaj broj pričali s prvim čovjekom Turističke zajednice gradaž Dubrovnika Mirom Draškovićem. On će za početak istaknuti kako ‘njihovi pokazatelji ipak nisu toliko loši’.
-Ako analiziramo brojeve posjetitelja iz eVisitora, vidimo da smo u ovome trenutku na dnevnoj bazi nekoliko postotaka ispod ili poviše 2022. godine, a od početka godine još uvijek u plusu od otprilike 17 posto. To nisu brojevi iz 2019. godine s kojom smo se od početka godine prestali uspoređivati, jer se promijenilo apsolutno sve u svijetu. Ekonomsko okruženje je potpuno drukčije, jedno od najjačih emitivnih turističkih tržišta u svijetu, ono njemačko, prolazi kroz dosta jaku krizu i nedostatak Nijemaca se osjeti na cijelome Mediteranu.
Cijene aviokarata su višestruko poskupile što utječe na jači povratak daleko istočnih tržišta. Mi možemo biti zadovoljni jer Dubrovnik ima donekle drukčija tržišta od ostatka Hrvatske, odnosno drukčije udjele istih tržišta koja su se pokazala nešto stabilnijima. Raduje i povratak Australije, iako su avio karte jako skupe. Mislim da su u Hrvatskoj lošije prošli oni koji su imali veći udio srednjoeuropskih tržišta. Naš prihod od turističke pristojbe u ovom je trenutku 20 posto veći od prihoda u 2022. godini, a turistička članarina je u odnosu na 2022. godinu veća skoro 500 posto. Turistička članarina je inače prihod TZ-a koja označava postotak od prometa, određen zakonom. Ova razlika pokazuje zorno razliku u prihodima obveznika turističke članarine u odnosu na 2022.godinu jer privatni iznajmljivači u većini slučajeva plaćaju paušalni iznos. Pripremajući se i za ovaj razgovor tražili smo podatke predstavništava HTZ ili hrvatskih veleposlanstava u konkurentskim zemljama europskoga dijela Mediterana, kako bismo dobili uvid u situaciju kod njih. Do tih podataka je teško doći redovnim putem/uvidom u njihovu statistiku jer se fizički pokazatelji u Hrvatskoj prate na dnevnoj bazi i precizni su jer ih imamo u eVisitoru, a konkurentske zemlje nemaju takav sustav registracije turista, pa onda nemaju ni evidenciju na dnevnoj bazi kakvu imamo mi.
I kakva je situacija tamo?
Prema podacima koje smo dobili iz predstavništva HTZ-a koje pokriva Španjolsku i Italiju, vrlo je zamjetna srpanjska rupa. Kako prenosi specijalizirani španjolski list za turizam Preferente razočarani su bookingom tijekom srpnja i pitaju se jesu li možda pretjerali s cijenama, jer je očit zastoj u rezervacijama. Hoteli su tamo, prema istom listu, prisiljeni početi smanjivati cijene. Prema informacijama koje smo dobili ista je situacija i u odmorišnim destinacijama Italije. Očito je da je problematika u svim konkurentskim zemljama slična ili ista i proizlazi iz zaista vrlo kompleksne ekonomske i političke situacije u Europi koja zasigurno ima veliki utjecaj na turističke tokove u 2023. godini.
Inače, sve konkurentske zemlje jako kasne s izbacivanjem statistike, kao što sam već spomenuo pa je onda teško dobiti usporedbu brojeva u realnom vremenu. Razlog je što nemaju sustav poput eVisitora, u što se lako uvjeriti ako putujete u bilo koju od tih zemalja, jer vrlo rijetko traže putovnice, pogotovo u privatnom smještaju. U većini tih zemalja privatni smještaj ne prolazi ni kategorizaciju kakvu prolazi u HR, pa se momentalno radi na usklađivanju regulative u svim zemljama članicama.
Žao mi je da se u posljednje vrijeme sumnja u statistiku koju TZGD-a objavljuje na dnevnoj bazi, jer su to jednostavno podaci koji svi smještajni objekti u Gradu unose, a mi samo unešene podatke posredujemo javnosti.
Hoće li se Europa ugledati na nas i prenijeti naš sustav?
To je nešto na čemu radi Ministarstvo turizma i sporta u skladu s EU inicijativama i direktivama, a mi kao lokalna turistička zajednica smo tu da te zaključke i inicijative provodimo na terenu, tako da nemam relevantne podatke da bih mogao konkretno odgovoriti na ovo pitanje.
Spomenuli ste kategorizaciju. Postoji li nada da će se tu nešto mijenjati i da će se primjerice garaže morati vratiti u stvarni oblik – garažu?
Sve što je kategorizirano, učinjeno je sigurno prema postojećim pravilima. Treba li mijenjati postojeća pravila za kategorizaciju objekata ili ne, ponovno je pitanje koje se rješava na višoj razini od TZGD-a. Na terenu smo svjedoci da nisu svi apartmani na dovoljno visokoj razini za Dubrovnik. Međutim, ako svi oni odgovaraju uvjetima kategorizacije, onda županijski ured koji kategorizira privatni smještaj ne može napraviti ništa drugo nego odraditi svoj posao.
Ovdje je ipak očito da samo tržište odredi je li neki privatni smještaj dovoljno dobar ili ne i odgovara li njegova cijena kvaliteti ili ne, pa su sigurno oni koji kvalitetom i cijenom odgovaraju potražnji bolje popunjeni od ostalih.
Ipak, ovo ljeto je kukanje prisutno. Je li opravdano? Jesu li očekivanja prema ovoj godini bila veća?
To je možda tako, međutim teško je komentirati na koji način ljudi, u ovom slučaju privatni iznajmljivači određuju cijene. Ako netko ima kvalitetan smještaj i ako je uskladio cijenu, mislim da nema problema s bookingom. Netko tko se malo više i ozbiljnije bavi sa svojim apartmanima, svaku godinu bi trebao analizirati cijene. Jedno je na koji način i s kojom cijenom mi izlazimo na tržište, a na kraju ta cijena može biti posve drukčija od prvotno zadane. Sve to treba pratiti. Ne može netko postaviti cijenu na razinu koja njega zadovoljava i onda kukati da su kapaciteti prazni. Drugi je problem bio što su narasli svi troškovi i ljudi su mislili da moraju to prenijeti na potrošača. Tako tržište ne funkcionira. Ono funkcionira da ljudi traže odmore u svim zemljama Europe i svijeta, vjerojatno uspoređuju dvije – tri destinacije svake godine i na kraju se odlučuju, ovisno o svom budžetu, o najboljoj ili najpovoljnijoj. Najveće stavke u njihovom proračunu su avio karte i smještaj, možda čak manje rade analizu koliko će potrošiti na licu mjesta jer imaju budžet i u tom se okviru snalaze. Našeg gosta nije briga što su nam troškovi porasli i što smo prešli na euro. Mislim da je takva logika postojala kod iznajmljivača i da se takva nije baš pokazala uspješna u poslovnom modelu.
Spominje se da je i booking unutar zidina pred desetak dana potpuno stao?
Mi nemamo takvu informaciju i mislim da su se privatni iznajmljivači koji su pametno vodili svoju politiku cijena i pratili razvoj bookinga bili u stanju prilagoditi nešto manjoj potražnji i napuniti svoje kapacitete.
Imamo primjer iznajmljivača unutar zidina koji je odlučio da ove godine neće podizati cijene, pa je rezultat te odluke bila činjenica da je ostvario duže boravke nego ikad prije. Svi koji se bave privatnim smještajem i samostalno vode svoje apartmane moraju zaista pozorno pratiti razvoj situacije svake godine i prilagođavati se da bi godinu uspješno doveli kraju. Ništa u životu ne ide samo od sebe i bez truda, pa tako ni to.
Dat ću vam primjer jednog iznajmljivača unutar zidina. Inače drži kafić gdje pijem kavu i uvijek malo porazgovaramo. Pitao sam ga ima li posla. Ima, pun je. Odlučio je da neće podići cijene i k tome se dogodilo da ima rezervacije za četiri ili pet noći, dok mu je prijašnjih godina većina rezervacija bila za jednu ili dvije noći. Sve ima veze. Ljudi to trebaju pratiti. Nije dovoljno samo kupiti kuću ili imati kuću, preurediti je za iznajmljivanje i pustiti da se sve samo od sebe odvija. Nije to tako jednostavno ili kao što čujem od nekih – ‘branje’ para. To je posao. Treba pratiti stalno i prilagođavati se.
I dio hotelskih kuća bilježi probleme. Booking je bio stopiran do trenutka last minutea, međutim kapaciteti su ostali nepopunjeni?
Takav način poslovanja je uobičajen i nije se pojavio tek ove godine. Hotelske kuće imaju različite razine cijena i prodaju prilagođavaju uvjetima na tržištu. Svi oni imaju svoje budžete i planove i odgovaraju za realizaciju svojim vlasnicima i na dnevnoj bazi prate razvoj stanja na tržištu, te imaju inpute koji im omogućavaju da se prilagođavaju uvjetima na tržištu u realnom vremenu.
Turistička zajednica nema mogućnost praćenja bookinga unaprijed, nego prometa kad se on već dogodi, ali kao i cijela javnost smo čuli da su pojedine hotelske kuće izašle s posebnim last minute popustima te da mjesta u pojedinim hotelima još ima. Međutim, kad će pojedina hotelska kuća izaći na tržište s posebnim popustima i hoće li to napraviti, zaista je diskrecijsko pravo svake od njih i u potpunosti ovisi o gore spomenutim elementima, kao i čitavom nizu drugih momenata koji su sastavni dio poslovanja hotelskih kuća.
Sad kad biste saželi – kakva nam je sezona?
Trenutno, na dnevnoj bazi smo oko 2022. godine. Očekivali smo možda malo viši booking, ali raduje da smo još uvijek, na razini godine 17 posto u plusu.
Zato što nam je bila dobra predsezona?
Sve je stvar percepcije i prikazivanja. Nama je do 31. svibnja bilo odlično. Zašto? Jer lani nije uopće bilo početka sezone. Počeo je rat u Ukrajini. Činjenica je, i to smo provjerili, da je naše povećanje do 31. svibnja bilo jače u postotku nego španjolsko ili talijansko. Oni govore o otprilike 20 do 25 posto povećanja, a mi smo imali povećanje od 34 posto! Znači da smo mi bili dobri. Tad je već bilo jasno da se možemo uspoređivati jedino s prošlom godinom. Od tad se pratimo s prošlom godinom pa smo ili 3 posto više ili 1 do 2 posto manje. Sad smo od 1. srpnja na 3 posto plusa za isto razdoblje prošle godine.
Uspoređivali ste se s destinacijama na Mediteranu?
Njima su brojevi puno veći jer imaju veće kapacitete, naravno. Mi smo gledali zemlje, a ne pojedinačne destinacije. Najkonkretniju situaciju smo dobili iz Španjolske i oni su razočarani. Dogodila im se velika rupa od kraja lipnja i u ovom dijelu srpnja. Nijemci jesu u Hrvatskoj najjači gosti, ali ne i u nas u Gradu. Mislim da Njemačka ide u jednu ozbiljnu krizu koja će dotaknuti ili već dotiče jako veliki broj Nijemaca i sve se to onda generira na putovanja. Ono što mi, također nemamo, u značajnom broju su stranci rezidenti. Prodavali smo nekretnine Englezima, Ircima, međutim taj broj je bitno veći u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji. Zašto je taj broj značajan? On vezuje veći broj zimskih letova. To su ljudi koji ne dolaze samo ljeti već tijekom cijele godine i onda avio kompanije imaju veću potrebu za uspostavljanje više linija prema određenoj destinaciji tijekom cijele godine. U Dubrovniku je zanemariv taj broj kuća i stanova koje stranci posjeduju i to je onda otegotna okolnost koju smo identificirali pri pregovorima s avio kompanijama za zimu.
Kakvi smo s brojem letova u zimskim mjesecima? Ima li naznaka da ćemo se vratiti u vrijeme prije pandemije kada smo bili prilično dobro povezani s Europom?
Jako dobro i usko surađujemo sa Zračnom lukom Dubrovnik, Gradom i Turističkom zajednicom DNŽ po pitanju zimskih letova i nadamo se većem broju letova u zimskom redu letenja nego lani. Nositelj pregovora s aviokompanijama je ipak zračna luka i siguran sam da će oni, kad se pregovori s kompanijama dovedu kraju, komunicirati rezultate javnosti. Turistička zajednica može zimske letove poduprijeti sredstvima za promociju i to i činimo koliko je god financijski moguće. Radi se o ukupno dosta velikim sredstvima svih dionika i vrlo osjetljivim pregovorima čiji će se rezultati znati u skoroj budućnosti.
Dijelom nam problem stvaraju i sadržaji. Nedostaje ih! Osim sunca i mora, naravno.
Nemam dojam, što se tiče turističke sezone, dakle razdoblja od travnja do početka studenoga da je ovo točno. Nemamo ni takav feedback od gostiju. Dubrovnik se isprofilirao kao odredište kulturnog turizma i mislim da naši posjetitelji imaju dovoljno kulturnih sadržaja, od muzeja do koncerata, predstava. Svi muzeji su otvoreni i u zimskom razdoblju. Bilo bi dobro kad bismo dobili jedan višenamjenski prostor dovoljnog kapaciteta za održavanje koncerata, jer momentalno takav nemamo. Treba istaknuti da su gotovo svi koncerti koji se u Gradu rade, a Turistička zajednica sudjeluje u financiranju velike većine, ako ne i svih, besplatni za turiste i stanovnike Grada. Veći prostor, zatvoreni ili otvoreni, poput pulske Arene ili neke zatvorene dvorane u Zagrebu, nažalost nemamo, a takva infrastruktura je osnova za organizaciju većih koncerata poznatih svjetskih zvijezda. Troškovi takvih koncerata su jako veliki, a uz sponzorstva se pokrivaju i prodajom ulaznica, što je nama u startu, zbog nedostatka odgovarajućeg prostora, veliki problem.
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju DuLista