RAZGOVOR: MIHAELA SKURIĆ ‘Ljudi moraju postati svjesni da resurs od kojeg živimo nije nepresušan’

O samofinanciranju ne može se govoriti. Zavod ima bogat arhiv snimaka postojećih stanja, koje naplaćujemo strankama prilikom izdavanja.

Riječ je o tek 20 do 30 tisuća kuna godišnje pri­hoda, što je zanemarivo s obzirom da je naš proračun višemilijunski. Mnogo bi nam značio povrat sredstava kojeg bismo dobili s Upisom založnog prava u slučaju prodaje nekretnine. Međutim, taj dio zakonski nije dobro osmišljen pa ne prolazi na sudu. Dok se ne dogode izmjene Zakona sve je na dobroj volji vlasnika – prokomentirala nam je rav­nateljica Mihaela Skurić na temu sred­stava kojim Zavod za obnovu Dubrov­nika raspolaže za potrebe provođenja svojih programa. Kako napreduju radovi na Lazaretima, što bi ocijenila prioritet­nim projektima Zavoda u 2019. godini te kada će Plan upravljanja povijesnom gradskom jezgrom konačno ugledati svjetlo dana, među ostalim, odgovorila je za čitatelje DuLista.

Kako planirate sanaciju ploč­nika platoa ispred Crkve sv. Vlaha. Kolika je vrijednost radova te što oni podrazumijevaju?
U dogovoru s Gradom Dubrovnikom i Konzervatorskim odjelom namjera je da godišnji programi obnove redovito nose sanaciju pločnika. Pritom se ne radi o mjestimičnom saniranju ošte­ćenja, već o sustavnoj sanaciji većih površina pod arheološkim nadzorom, s izmjenom nosivog sloja ugradnjom gline kako bi se postigla veća nosivost i spriječio nastanak oštećenja. Posri­jedi su ulegnuća zbog opterećenja od brojnih vozila, sve veće težine, kao i sve većih suncobrana koji lokalno naprežu popločanu površinu. Prethodno smo snimili dvije i pol tisuće metara četvor­nih platoa ispred Luže. Nažalost, naj­gore stanje detektirali smo ispred Crkve sv. Vlaha. Sanacija se obavlja na način da se demontiraju sve ploče, izmijeni nosivi sloj i potom se nakon obrade vraćaju demontirane ploče. Poanta je da bude što manje novih intervencija. Procijenili smo da je potrebno do 20 posto novih ploča. Inače, Stradun je logistički najzahtjevnija površina jer je teško organizirati sveobuhvatnu sana­ciju gdje bismo mogli otvoriti veći dio površine i sustavno raditi. Međutim, to jest nešto što nas čeka, naravno, ovisno o osiguranju sredstava.

Uz spomenuti, koji je prioritetni pro­gram Zavoda za obnovu Dubrovnika u ovoj godini?
Zavod je, nakon dužeg razdoblja, nasta­vio s programom aseizmičke sanacije blokova zgrada u povijesnoj gradskoj jezgri. Riječ je o našoj temeljnoj djelat­nosti koju smo započeli nakon obnove oštećenja od potresa 1979., ali i postiza­nja veće otpornosti na potres. S obzirom na položaj Dubrovnika u seizmotekton­ski aktivnom području, neminovno je očekivati da će se potres jednog dana dogoditi. Blokovi zgrada koji se protežu između Straduna i Prijekog su priori­tetni, s obzirom da se nalaze na najne­povoljnijem ‘nasutom’ području i imaju evidentirana oštećenja. Do početka ljeta tako se trebaju dovršiti radovi na bloku Nalješkovićeva – Kunićeva, gdje se u sklopu radova sanirao kameni balkon, kao i tri krova, sveukupne vrijednosti tri milijuna kuna. Na jesen bi, kad prođe turistička sezona, započeli radove na bloku Žudioska – Kovačka. Radovi sana­cije su dosta grubi i bučni – izbijaju se fuge, injektiraju se zidovi smjesom koja povezuje sve elemente ziđa, bušenjem se ugrađuju zatege s jednog na drugi kraj bloka, koje se potom prednapinju i stvaraju prsten čime se nastoji učvrstiti nosivi dio zgrade. Posrijedi su zgrade u miješanom vlasništvu koji inicijativu pozdravljaju ovisno o slučaju. Neki su svjesni opasnosti po njihove nekret­nine pa dolaze pitati kada će njihov blok doći na red. Probleme eventualno ponekad imamo s korisnicima prostora poput ugostitelja koji imaju zakupljene javne površine pa ih postavljene skele ograničavaju. Međutim, smatram kako je potrebno senzibilirati ljude da ovaj resurs od kojeg svi živimo nije nepre­sušan. Moramo ga obnavljati kako bi on zadržao svoju vrijednost. Osim toga potrebno je podizati svijest ljudi o potencijalnoj opasnosti od potresa te nužnosti ojačavanja zgrada.

Pred vama su radovi i na kom­pleksu Benediktinskog samostana s Maksimilijanovim ljetnikovcem na Lokrumu te ljetnikovcu Guče­tić-Lazarević u Donjem Obuljenom. Koja je konkretno uloga Zavoda?
Temeljem sporazuma s Javnom usta­novom Rezervat Lokrum, za kompleks Benediktinskog samostana s Maksimi­lijanovim ljetnikovcem, Zavod vodi sve aktivnosti oko izrade tehničke doku­mentacije – geodetskog elaborata, vrt­nih studija, preliminarnog konzer­vatorskog elaborata, zatim radove podupiranja konstrukcija radi omogu­ćavanja sigurnog pristupa, arheološka istraživanja i izradu izvješća o istraživa­njima, konzervatorsko – restauratorska istraživanja i izvješća o istraživanjima. U 2019. godini JU Rezervat Lokrum pla­nira izraditi programsku studiju buduće namjene kompleksa, a potom bi Zavod vodio izradu cjelokupne projektne dokumentacije i ishođenje akta o gra­đenju, ukoliko bi se nastavio dosadašnji način suradnje.
Također, za ovu godinu planirana je izrada projektne dokumentacije vri­jednosti milijun i tristo tisuća kuna za ljetnikovac Gučetić Lazarević za koji je Grad Dubrovnik kroz integri­rani program revitalizacije dubrovač­kih ljetnikovaca osmislio namjenu društveno-kulturnog i memorijal­nog centra ‘Ruđer Bošković’. Obnova ljetnikovca priprema se za prijavu na dostupne izvore vanjskog financira­nja prvenstveno kroz europske struk­turne i investicijske fondove i druge prikladne izvore vanjskog financiranja.
Dio našeg programa svakako su interventni – zaštitni radovi, koje je potrebno odraditi radi otklanjanja opa­snosti za korisnike/prolaznike, gdje se pored planiranih zahvata, primjerice krova Luže, javljaju i pojedinačni sluča­jevi koje nije moguće predvidjeti, kao što je interventno skidanje kupa koje je bura otpuhala ili sanacija objekata na Mrtvom zvonu koji su nedavno zahva­ćeni požarom i imaju ozbiljna ošteće­nja konstrukcije, i općenito su u lošem stanju. Interventno smo građevine pokrili kako ne bi dalje propadale i poskidali sve ono što je bilo staro i izgoreno te nam predstoji izrada pro­jekta za cjelokupnu rekonstrukciju i adaptaciju tih objekata.

U kojoj je fazi Plan upravljanja povi­jesnom gradskom jezgrom, kada će on konačno ugledati svjetlo dana? Koje će nam smjernice on donijeti. Kako izbjeći da on, nalik brojnim drugim donesenim dokumentima u našem Gradu, ne postane samo ‘mrtvo slovo’ na papiru?
U kolovozu 2018. bio je proveden postu­pak javne nabave, no morao je biti poni­šten sukladno Zakonu o javnoj nabavi. U 2019. godini smo osigurali milijun kuna za izradu Plana. Krajem 2018. gra­donačelnik Mato Franković imenovao je nove članove Povjerenstva za moni­toring nad izradom. Za istaknuti je kako su predstavnici građana i udruga dobili punopravno članstvo u Povjerenstvu po načelu participativnog pristupa te oni sudjeluju u njegovom radu koje je savjetodavnog karaktera. Trenutno se intenzivno radi na pripremi dokumen­tacije za nabavu za novi postupak javne nabave te je izrađen projektni zada­tak sukladno UNESCO-vim operativ­nim smjernicama. Kao i mnoge druge zemlje koje imaju upisanu baštinu na UNESCO-voj listi svjetske baštine, Republika Hrvatska nema u svojoj legi­slativi definiran pojam Plan upravlja­nja, tako da se vodimo smjernicama UNESCO-a. Međutim bitno je ugraditi onaj lokalni aspekt, istaknuti evidenti­rane utjecaje te prijetnje na dobro (kru­zing turizam, apartmanizacija, iselja­vanje), kao i duh razvojne vizije Grada, koju je usvojilo Gradsko vijeće. Plan upravljanja treba biti operativni doku­ment, dinamičan alat koji se provodi kroz proces upravljanja integriran s pravnim i upravljačkim okvirima. Taj dokument ne može biti izrađen kao hrpa znanstvenih radova, kako je u poništenom natječaju bilo zamišljeno. To je okvir upravljanja, u kojem se po potrebi mijenjaju i nadopunjuju aktiv­nosti, ovisno o mogućnostima realiza­cije i trenutnim prioritetima. U njemu trebaju biti ugrađene i male mjere te odluke, kao i kapitalni projekti. Njegov uspjeh ovisi o tome kako se razumije i tumači te integrira u sve aktivnosti upravljanja, dakle da njegova provedba bude učinkovita. U njemu se treba jasno razviti struktura upravljanja s precizno definiranim ulogama, odgovornostima za provedbu, financijskim i vremenskim okvirom te razvijenim pokazateljima za praćenje provedbe, s tim da održavanje izvanredne univerzalne vrijednosti ima najveći prioritet, jer to je razlog upisa na Listu svjetske baštine.

Kako napreduju radovi na Lazare­tima? Jeste li zadovoljni tempom izvođenja? Kada bismo mogli očeki­vati njihovo potpuno zaživljavanje?
Radovi rekonstrukcije i adaptacije tri lađe u Lazaretima su tek jedna od nabava i aktivnosti koje Zavod provodi u sklopu projekta Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika koja je naravno naj­zahtjevnija i u logističkom smislu i s više od 20 milijuna kuna nosi najveći finan­cijski udio u projektu. Zbog nepredvi­đenih okolnosti, pronalaska gustijerne i povijesnog pločnika između sedme i osme lađe, kao i potrebe da se prona­đeno istraži i dokumentira te napravi projekt prezentacije, postojao je zastoj u izvođenju radova. Prema navodima vodećeg partnera Alfaplan građenje u zajednici ponuditelja (Alfaplan građenje, Con- teh i Građevinar Quelin) radovi su trenutno u punom jeku, otvorene su sve pozicije za izvođenje te je dosad sve u skladu s dinamičkim planom. Za ista­knuti je da se pristupilo izmjenama i dopunama projekta, što nam je puno otežalo izvođenje radova, ali će u konač­nici rezultirati boljim funkcionalnim i prostornim raspodjelama, a sve prema stvarnim potrebama koje proizlaze iz djelatnosti korisnika prostora. Završe­tak projekta Lazareti – Kreativna četvrt planiran je za kraj srpnja ove godine. Budući projekt datira iz 2005. godine od kada su uočene neke pojedinosti koje su se na prvih sedam lađa poka­zale lošim, odnosno nezadovoljavajuće kvalitete i funkcije, uloženi su napori u prilagodbu projekta za preostale tri lađe, a radi čega se ipak samo možemo nadati da se neće sve odraziti na ugovo­reni rok izvođenja radova. Tijekom izvo­đenja radova na rekonstrukciji zadnje tri lađe u Lazaretima, uočeno je da su i dvije kućice sa sjeverne strane platoa Lazareta dosta oronule i zapuštene kao i potporni zid s arlama te smo pokrenuli projekt obnove navedenih objekata s namjerom da kompleks Lazareta bude obnovljen u cijelosti.

Svojedobno je postojala ideja postav­ljanja Arheološkog muzeja u zgradu starog zatvora u Ul. braće Andrijića. Što je s njenom realizacijom?
Zavod za obnovu Dubrovnika i dalje je nositelj projekta. Za objekt bivšeg zatvora je izrađen arhitektonski snimak postojećeg stanja i preliminarni konzer­vatorski elaborat. U Programu za 2019. godinu su planirana arheološka i kon­zervatorsko – restauratorska istraživa­nja. Nakon toga bi se krenulo u izradu cjelokupne projektne dokumentacije. Cijeli prostor Pustijerne – arheološkog nalazišta, objekt bivšeg zatvora i ulica Ispod mira se promišlja kao cjelina koja bi u budućnosti ponudila javni prostor s polivalentnim sadržajima, od Arheo­loškog muzeja i lapidarija do prostora za izvođenje raznih događanja. U tom smislu se ideja priprema kao projekt održivog urbanog razvoja koji će biti moguće prijaviti za financiranje putem integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU mehanizma) Europske unije za naredno financijsko razdoblje. Važno je napome­nuti kako je Zavod još 2012. zgradu sta­rog zatvora statički sanirao, međutim radovi na krovu nisu bili planirani, a radilo se o povećem iznosu kojeg nismo uspjeli osigurati. Prošle godine s njega su počele padati kupe pa smo postavili prihvatnu skelu. Ni to se nije pokazalo efikasnim pa smo ih sve poskidali i sta­vili ljepenku da bismo zatvorili objekt. Sasvim sigurno je kako će se prilikom njegove obnove iz zgrade morati iseliti korisnici. Što će dalje biti s njima, uko­liko zaživi ideja o muzeju, nisam nad­ležna govoriti.

U rujnu prošle godine preuzeli ste ulogu čelne osobe Zavoda. Kakvo ste stanje zatekli?
Kako sam u Zavodu sedam godina bila viši savjetnik za poslove pripreme i nadzora, može se reći da sam pozna­vala ‘stanje’ u Zavodu, u smislu ljudskih resursa, djelokruga rada, potrebe surad­nje s drugim institucijama, otegotnih okolnosti vezanih za Zakon o obnovi, tako da se vrlo brzo posložilo ono što je trebalo u organizacijskom smislu. Međutim, postoje projekti koji imaju utvrđene nepravilnosti prilikom reali­zacije kao Arheološka istraživanja ispod Katedrale i Bunićeve poljane te projekt izrade Plana upravljanja. Kompleksnost projekta obnove Lazareta i činjenica da se financira iz Europskih sredstava nosi svoju težinu u radu Zavoda.

U kakvoj je financijskoj situaciji Zavod? Raspolažete li dovoljnim novčanim sredstvima za realizaciju zadanih projekata? Postoji li inicija­tiva da se ZOD vrati u državne jasle?
Ne znam za tu inicijativu, ali svakako ne bi bilo na odmet da se osiguraju dodatna sredstva za program zaštite kulturnih dobara iz bilo kojih izvora. Zavod za obnovu Dubrovnika javna je ustanova kojoj su osnivači Grad Dubrov­nik, Republika Hrvatska i Dubrovačko-neretvanska županija, a njihovi osni­vački udjeli su u omjerima 55:35:10 posto. Razmjerno osnivačkim udjelima osnivači osiguravaju sredstva za plaće i materijalne troškove, a sredstva za pro­grame zaštite kulturnih dobara, prema Zakonu, jedini od osnivača osigurava iz svog proračuna Grad Dubrovnik. Naime, nakon što je Ustavni sud RH ukinuo čla­nak 36. Zakona prema kojem je upravlja­nje i gospodarenje gradskim zidinama trebao preuzeti Grad Dubrovnik, nastao je problem osiguravanja sredstava za programe zaštite kulturnih dobara jer RH više ne financira program iz držav­nog proračuna.
Otežavajuća okolnost je da Zavod od 2014. do kraja 2018. nije uskladio svoj rad, poslovanje i opće akte, Sta­tut Zavoda s odredbama Zakona što je trebao u roku od 90 dana od stupanja na snagu zakona, niti je potpisan Ugo­vor o međusobnim odnosima i odno­sima osnivača sa Zavodom za obnovu Dubrovnika. Kroz 2019. godinu nasto­jao bi se riješiti ovaj problem, osim za slučaj najave o skorim izmjenama Zakona od strane Ministarstva kulture RH.
Realizacija projekata najviše ovisi o tome koliko posla mogu inženjeri rea­lizirati. Na radnim mjestima za koja je propisana arhitektonska ili građe­vinska struka, od 10 različitih radnih mjesta popunjeno je tek 5. Kako svaki od inženjera istovremeno vodi više projekata u okviru kojih se sklapa i po više ugovora, posao koordiniranja svih sudionika i praćenje realizacije ugo­vora, od poslova pripreme do izvođe­nja radova obnove, zahtjevan je i slo­žen posao. Osim toga, postoje realna ograničenja u realizaciji projekata, kao vrijeme koje je potrebno za pripremu i provođenje postupaka nabave, ishođe­nje dozvola i suglasnosti, ograničenja izvođenja radova za vrijeme turističke sezone i slično.

Kako biste ocijenili suradnju na relaciji Grad Dubrovnik – ZOD – DPDS? Potpomaže li vas Društvo ekonomski?
Suradnja je odlična, mislim da jako brzo rješavamo stvari sa svim upravnim odjelima Grada. Planiramo s Društvom uspostaviti suradnju kakvu je Zavod imao prije, kada je Društvo financiralo neke projekte kroz Program obnove.