Kultura

RAVNATELJ FA LINĐO VLAHO KLJUNAK Naš najveći projekt u ovoj godini je povratak na ‘staro normalno’

RAVNATELJ FA LINĐO VLAHO KLJUNAK Naš najveći projekt u ovoj godini je povratak na ‘staro normalno’

Sretan sam. Hvala Bogu, stvari su se u životu posložile i Tereza sada ima sestru. Početna nespavanja mene i supruge Nikoline su tu, ali sve je dobro – reći će kroz smijeh Vlaho Kljunak, ravnatelj Folklornog ansam­bla Linđo koji je nedavno dobio drugo dijete, kćer Luciju. Kljunak, koji je u posljednjoj godini mandata na čelu Linđa, u razgovoru za DuList otvoreno među ostalim govori o poteškoćama koje je donijela pandemija, ali i otkriva hoće li se prijaviti na natječaj za ravnatelja, na još jedan mandat.

Nedavno je objavljen natječaj za umjetničkog direktora Linđa. Riječ je o imenovanju koje se dugo čekalo. Što očekujete od osobe koja će obnašati tu dužnost?
Po našem statutu i Zakonu o usta­novama moramo imati umjetničkog direktora. To je jako važna osoba koja će biti zadužena za organizaciju i pro­vedbu umjetničkog rada u ansamblu. Riječ je o mandatnom poslu na četiri godine, a ne o stalnom poslu. Kad imenujemo umjetničkog direktora, moramo imenovati i tročlano umjetničko vijeće koje će pratiti provedbu njegovog plana rada. Inače, u tre­nutku kad sam došao u Linđo, nisam naišao na miroljubivu situaciju. Zato smo za početak odgodili primjenu natječaja, sve dok se ne stabilizira situacija i dok ne ojačamo članstvo, prvenstveno brojčano. Nakon toga je nastupila pandemija koronavirusa pa smo još jednom taj natječaj odgodili. Sad je pravi trenutak, iz više razloga. Imamo značajan broj mlađih članova koji su ušli u A sastav. Nemaju toliko iskustva na pozornici i moraju još puno toga proći. Naime, zbog pan­demije, za koju se nadam da je pri kraju, kroz protekle smo dvije godine imali dosta organizacijskih problema i nismo radili u punom kapacitetu. Tako od novog umjetničkog direk­tora očekujem veliku angažiranost oko pripremnih sastava koji zbog ograničenja i zabrana imaju neke ‘rupe’ u svom radu. S njima ćemo neke stvari morati nadoknaditi i to će biti veliki izazov. Također, od umjet­ničkog direktora i voditelja očeku­jem maksimalnu suradnju za dobro­bit Linđa. Naši voditelji su tu dugi niz godina, imaju ogromno iskustvo i poznaju našu djecu. Nadam se da će se dogoditi sinergija što se zadnji put, nažalost, nije dogodilo pa je bilo problema. ­

Zamišljate li već neku osobu na tom mjestu?
Mislim da ćemo pričekati s nekim pro­mišljanjima, dok ne stignu sve prijave. Očekujem da će se javiti pristojan broj kandidata od kojih ćemo izabrati naj­bolju osobu za to mjesto.

Vratimo se na rad s djecom. Postoje li razlike u radu s mladima u odnosu na prijašnje godine?
Velika je razlika u pristupu. Prije se moglo djecu lakše animirati za foklor. Sada djeca imaju puno aktivnosti koje mogu raditi u izvannastavnom vremenu. Tu su razni plesni studiji i sportski klubovi. Djeci sada pristu­pamo na drukčiji način. Pokušavamo vizualizirati naš rad kroz filmove i pre­zentacije koje prikazujemo u školama uoči naših audicija. Taj drukčiji pri­stup prema djeci iziskuje više truda. Djeca uvijek očekuju da se nešto novo i drukčije događa, odnosno da nema monotonije. Kroz program ‘Linđovo blago’ želimo privući nove članove i to od 3. razreda osnovne škole. Pro­gram traje dvije godine, a vode ga naši djelatnici koji su završili tečajeve za pedagoški rad s djecom. Opet, pande­mija nas je malo odmaknula od nekih projekata koje smo započeli s našim ‘blagom’. Godine 2019. posljednji smo, ali i prvi put, odveli male Linđovce u Muzej Konavala kako bismo im prezentirali baštinu. Moraju imati osnovno znanje o kulturnim vrijed­nostima svoga zavičaja.

RAVNATELJ FA LINĐO VLAHO KLJUNAK Naš najveći projekt u ovoj godini je povratak na ‘staro normalno’
Na premijeri dokumentarnog filma ‘Od srca dar’

Koje je još projekte pandemija zaustavila?
Mi smo izgubili taj kontinuitet, o čemu sam već pričao. Jer kad dijete jednom ‘uđe u mlin’, zna se koji pro­ces rada slijedi u idućim godinama dok ne dođe do pozornice. Dogo­dilo se to da smo od zime 2020. do proljeća 2021. godine, ukupno pola godine, bili zatvoreni i nismo mogli raditi s našim amaterima plesačima. To je velika rupa. Inače, upravo u tom, zimskom razdoblju najviše radimo na sebi i na unaprjeđenju. Nama je jedna cijela godina bila izgubljena. Kroz prvu pandemijsku godinu, kao i kroz 2021., bilo je malo nastupa. Što te čini plesačem? Iskustvo na pozornici. U Linđa barem to nije bio problem. Imali bismo prije stotinjak nastupa kroz godinu. Zahvalni smo puno rodi­teljima. Opasnost i strah od zaraze je postojala, pogotovo u početku, među­tim roditelji su imali puno povjerenje u nas i nisu ograničavali svoju djecu. Bili su naši pravi partneri u cijelom ovom procesu, kao i Upravno vijeće koje je sastavljeno od naših veteran­skih članova.

Nema straha za Linđovu mladost?
Nema straha, ima mladosti. Mislim da će sastav u budućnosti u prosjeku biti nešto mlađi u usporedbi s prijaš­njim godinama, ali će srednjoškolci i dalje činiti glavninu. Samo ne daj Bože da bude kakvih vanjskih pore­mećaja. Svi stariji članovi će dono­siti na kvaliteti i sigurnosti na pozor­nici. No, opet, članstvo malo, pomalo odlazi, a novi stižu, i tako u krug već 56 godina. Nadam se da neće dugoročno biti ozbiljnijih problema. Pušem na hladno (smijeh)! Imali smo problema svake vrste, no idemo dalje. Nećemo se žaliti. Čekaju nas zahtjevni izazovi, ali ne bojim se.

Na što ste u svom djelovanju u Linđu unazad četiri godine pono­sni, a što biste ipak promijenili – osim pandemije?
Svi smo zajedno, uz najbolje namjere i u danim okolnostima, radili ono što smo mislili da je potrebno. Bio sam oprezan u nekim odlukama zbog cijele situacije. Sad kad gledam, neke stvari bih brže i ažurnije napra­vio. Primjerice, po pitanju unutarnje organizacije. To je sigurno. Nije to nešto što je prema vani vidljivo, ali bi meni olakšalo funkcioniranje. No, pošto nikad nisam bio u ustanovi, niti sam bio plesač Linđa, (svoj sam fol­klorni staž odradio u KUD-u Čilipi), dao sam sebi vremena dok se ne upo­znam s cijelom pričom. Imao sam na početku dosta zadanih stvari, kao što je projekt ‘Lazareti – kreativna četvrt’. Iz njega bih izdvojio novu koreografiju ‘Podravski svati’ i virtualni muzej FA Linđo. Riječ je o zahtjevnom projektu s puno sastavnica s čime se Linđo dotad nije sreo. Dosta ljudi mi je pomoglo i dosta sam toga naučio. Bio je to prioritet kojeg je trebalo napra­viti i to nam je ‘uzelo’ prvih godinu i pol dana. No, ne žalim. Ponosan sam i na album koji smo izdali. Naši vodi­telji Enes Omerčahić i Vedran Ivanko­vić su složili odličnu priču i bili smo drugi po glasovima na Porinu. To mi je bilo strašno žao što nismo osvojili nagradu. Zatim smo imali živu izda­vačku djelatnost. Objavili smo neko­liko zbirki obrada našeg Krešimira Magdića na što sam posebno pono­san. Njegov istraživački rad i obrade su tako zauvijek ostale zabilježene za buduće generacije. Također, znan­stveno-etnološka studija ‘Kolo, posko­čica, Linđo’ rezultat je terenskog rada Linđovaca na čelu s Ivicom Kiprom, našim vanjskim suradnikom gdje smo dali značajan doprinos u oču­vanju tradicije našega kraja. Rezultat terenskog rada je i prekrasna Izložba naših Tajane Kera i Marice Vlahinić ‘S duše na dušu’.
U pandemiji smo svaku nevolju pokušali iskoristiti kao prednost. Napravili smo neke iskorake u radu, primjerice, na našim društvenim mrežama, ali i u orkestralnom dijelu našeg ansambla. Prošlo ljeto se tako održao humanitarni vokalno-instrumentalni koncert ispred Kneževa dvora uz sudjelovanje i naših veteran­skih članova. Da nije pandemije, tko zna bismo li mogli nastupiti na takvoj lokaciji (smijeh). ­

Je li Vam ‘sol na ranu’ što niste uspjeli proslaviti 55. obljetnicu postojanja Linđa?
To je najveća sol na ranu, ali to nije naša krivnja. Formirali smo organiza­cijski odbor, posložili smo neke stvari, imali smo neke ‘inpute’ zbog organi­zacije okrugle, pedesete obljetnice… Trebali smo završni koncert odraditi produkcijski na puno većoj razini. To bi za publiku bio jedan novitet.

Na što ćete se bazirati u ovoj godini?
Naš najveći projekt u ovoj godini je – vratiti se na staro. Odnosno, da možemo redovno raditi, biti više na pozornici i vratiti se s našim tra­dicionalnim koncertima. Već dvije godine nije bilo koncerta povodom Blagdana sv. Lucije. Sigurno je da ćemo ponovno organizirati vokalno-instrumentalni koncert. Hoće li biti ispred Dvora? Teško, iako bismo mi to voljeli. Želja nam je, također, vizu­alno obogatiti naše buduće nastupe kako bi sve bilo zanimljivo. Bitno nam je i vratiti se inozemnim nastupima. Nismo nigdje puno putovali. Turneja u Izmiru u 2021. godini je bila jedna lijepa priča. Organizatori su se potru­dili i nismo imali nikakvog troška. Imamo i odgođenih nastupa koje smo inače radili, a nismo, kao što je redovno gostovanje na ‘Podgorskom ljetu’. S mlađim sastavom želimo poći na susret tamburaških zborova, a tu je i Smotra dječjeg folklora u Velikoj Gorici. Dakle, nama je u ovoj godini važan povratak na normalno. Nikako ne želim prihvatiti ‘novo normalno’. Jer, za mene je ovo nenormalno.

Vaš četverogodišnji mandat se pri­bližava kraju. Kad će se objaviti novi natječaj za ravnatelja?
Ići će vrlo brzo. Meni mandat ističe 1. lipnja. Natječaj je blizu.

Hoćete li se prijaviti na natječaj?
Hoću, prijavit ću se. Ne znam što se može dogoditi u budućnosti, postoji uvijek nepredviđenih situacija. No, smatram da mogu još puno toga dati Linđu. Moja je želja nastaviti započetu priču.


DOKUMENTARNI FILM
‘Od srca dar – Linđo u Domovinskom ratu’
– Lani smo počeli snimati dokumentarni film ‘Od srca dar – Linđo u Domovinskom ratu’. Odlučili smo ga napra­viti povodom Dana branitelja i 30. obljetnice napada na Dubrovnik. Razmišljali smo na koji način ćemo razraditi temu o ratnoj generaciji Linđa. To je važna generacija koja je iznijela Linđo. Da se tada prekinula tradicija, tko zna što bi danas bilo. Okupili smo nekoliko ljudi iz te generacije koji su sudjelovali projektu. Naš Rikard Kuž­nin i Toni Miletić iz LMT Studija zaslužni su za stvaranje i kreiranje dokumentarnog filma. Riki je odlično složio cijeli kontekst priče, na način da kad netko bude gledao prvi put film za 50 godina, može shvatiti što se, kako se i zašto događalo. Uz rat se cijelo vrijeme odvijao ‘paralelni svijet’ – Linđovci su išli na probe, Dubrovački simfonijski orkestar je organizirao koncerte… I Linđovci koji su bili na prvim crtama obrane, ako bi bili slobodni, sudjelo­vali bi na prvoj turneji koja se odvijala početkom ožujka. Upravo početkom ožujka 1992. godine, Linđo je prvi put izašao iz Grada brodom i napravio turneju po Hrvatskoj. To je jako važno i poučno. Našoj djeci ćemo sigurno pri­kazivati taj dokumentarac kako bismo ih mogli učiti o povijesti, tradiciji i odgovornosti. Oni su nasljednici velike tradicije – rekao je Kljunak.

Pročitajte još

DANI FRANKOFONIJE Izložba i predavanje ‘Priča o markizu de Piennesu’

Dulist

DJEČJI ODJEL Pričaonica i likovna radionica ‘Noštromo Jakša’

Dulist

‘Vidi kako Lokrum pere zube’ na 20. Virkasu u Virovitici!

Dulist