U protekloj 2018. godini na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježena su ukupno 22 samoubojstva od čega su posljednje dane prosinca ‘obilježila’ dva slučaja.
Nažalost, i u prvim danima 2019. godine dubrovačku su javnost potresla još dva samoubojstva koja su počinjena u razmaku od samo nekoliko dana, tim više što se radilo o mladim ljudima. O samoubojstvima se u pravilu ne piše, već potiho među ljudima i obitelji govori pa tako ovi podaci Policijske uprave ‘pale alarm’ što se gotovo u tišini ugasilo toliko života. Da je navedena brojka zabrinjavajuća, ističe i prof. psiholog Vesna Raguž Staničić.
— Dva samoubojstva koja su se u našoj sredini dogodila baš u proteklom blagdanskom razdoblju užasnula su Dubrovčane, a pogotovo jer je bila riječ o mladim, čak i uspješnim ljudima. Jedan od njih nije nikada zatražio stručnu pomoć, za drugog mislim da jest, ali to nije bilo dovoljno. Ponekad se dogodi da ljudi nose depresivne smetnje i da nikome ne govore o tome. Pokušavaju izaći iz toga vjerujući da će to sami iznijeti ili da će samo po sebi to proći ili misle da to tako mora biti. U jednom trenutku, a možda sami ni ne računaju s tim, naprosto se posloži niz pojedinačnih simptoma u kliničkoj slici depresije i on vodi tom neizbježnom ishodu. On se uglavnom isplanira i izvrši. Ponekad se izvršava u nekoliko navrata s pokušajima. Kada se temeljito isplanira, redovito uspije iz prvog pokušaja. Strašno je kada vidimo da samoubojstvo počine mladi ljudi kojima bi se moglo pomoći i koji bi, da to nadiđu, mogli nastaviti živjeti dobro u svojoj obitelji, ali često se dogodi da ne zatraže pomoć i da se depresiji ne pristupi sveobuhvatnim liječenjem koje uključuje medikamentozu i psihoterapiju što u takvoj kombinaciji redovito vodi pozitivnom ishodu – naglašava psihologinja Raguž Staničić.
‘Kada osoba dotakne dno sinusoide’
U dva recentna slučaja samoubojstva nemamo konkretne podatke da je riječ o kliničkoj slici depresije koja je dovela do takvog tragičnog konačnog ishoda. Ipak, samoubojstva upravo nakon blagdanskog razdoblja, u siječnju pa i veljači, nažalost su česta. Iako naziv ‘siječanjska depresija’ možda zvuči jednostavno ili ga se shvaća olako, nekima je i ona dovoljan okidač za ‘dizanje ruke na sebe’. A, upravo je sve rastuća despresija najveći okidač za samoubojstvo. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo oko 80 posto svih osoba koje pokušaju samoubojstvo zadovoljavaju dijagnostičke kriterije za depresiju.
— Nakon blagdana sigurno dolazi do ispucavanja ne samo naših financija, već i ponašanja te raspoloženja. Pouzdano znamo da neke ljude upravo to blagdansko vrijeme potakne i bude im okidač za najgrublja ponašanja poput samoubojstva. Obično se pretjerano troši, veseli, druži i izlazi u mjeri koja nije uobičajena u svakodnevnom načinu života. Nakon tog razdoblja kao da se sve istroši i očekivano dolazi do pada svih tih faktora. Suočavamo se s financijskim deficitima, shvatimo da trebamo promijeniti i ponašanje, a i u raspoloženju dolazi do promjene. Ako bismo uvažavali znanost koja kaže da se svi mi ponašamo po nekoj oscilirajućoj liniji koja jako sliči na sinusoidu, i ako znamo da je dio kad smo bili u blagdanskom razdoblju bio onaj kada je sinusoida u svojoj gornjoj putanji, sljedeći dio te linije je onaj donji. Upravo se to i događa u ovom siječanjskom vremenu kada nam sve ‘klizne prema dolje’. Nije ugodna niti spoznaja ako se samo osvrnemo na komponentu koliko smo trošili. U toj postblagdanskoj ‘dolini’ naše putanje sinusoide kod nekih ljudi loše raspoloženje dosegne razinu depresivnog ponašanja – ističe ova psihologinja.
‘Okidači’ za depresiju
Uzroci depresije, dodaje Raguž Staničić, mogu se pronaći upravo u stilu života. Depresija je, ističe, bolest koja je u današnje vrijeme sve više u društvu prisutna.
— Kao okidač zasigurno djeluje određena vrsta pritiska, tj. svakodnevna izloženost stresu, zahtjevi koje društvo postavlja pred pojedince bez obzira o kojoj je ulozi riječ, bilo roditelja, zaposlenika u nekoj tvrtki, đaka, osnovnoškolca, studenta ili pak onih koji traže posao. U kojoj god se poziciji i ulozi nalazili, društvo vrši sve veći pritisak i nameće očekivanja te stres što ne mogu svi jednako podnijeti. Dapače, pokazalo se da sve veći broj ljudi to ne podnosi dobro i najčešći se ishod, tj. posljedica javlja u vidu depresije i depresivnih poremećaja. Depresija raste zavidnom brzinom te se ‘probija’ na ljestvici bolesti. Za koju godinu postat će druga, ako ne i prva, vodeća bolest po svojoj prisutnosti u populaciji – naglašava psihologinja Raguž Staničić.
Strah od stigme
U posljednje vrijeme o depresiji se u javnome prostoru sve više govori. Ipak, još uvijek postoji strah od stigme po pitanju bilo koje psihičke bolesti.
— Ljudi još uvijek nerado govore da imaju bilo kakvu vrstu psihičkih smetnji. Svakako je od velike pomoći kada netko od javnih osoba koje su se dokazale svojim radom i vrijednostima te su prepoznatljive po svome djelovanju, javno priznaju da boluju od depresije jer to ljudima da neku vrstu ‘dozvole’ da i oni mogu reći kada sami boluju od slične ili iste bolesti. Jako je korisno javno govoriti o depresiji. Mnogi ljudi će tako biti potaknuti na traženje pomoći i priznat će onima kojima trebaju priznati da boluju, bilo obitelji ili užoj radnoj sredini. Danas još uvijek mnogi ‘povlače kočnicu’ kada treba zatražiti stručnu pomoć. Ustručavaju se kako ih ne bi netko vidio ispred vrata naših ambulanti i rekao ‘nije valjda da si i ti ovdje’. Zazirući od takvih pitanja, ljudi izbjegavaju potražiti stručnu pomoć – govori ova psihologinja.
Kako pristupiti i ponuditi pomoć?
Najčešća zabluda kod depresije, a pogotovo onog stadija u kojem osoba možda već razmišlja o samoubojstvu jest, kada se već uoče promjene u ponašanju, na njih ne obraćati pažnju i ne razgovarati, da osobi ‘ne bismo dali ideju da svoj plan provede do kraja’. Međutim, postupiti treba upravo suprotno.
— Ako primijetimo kod nekoga da se njihovo ponašanje promijenilo, da su postali povučeni, izbjegavaju konakte s drugima, da se osamljuju, trebalo bi se zabrinuti u smislu da se pokuša stupiti u kontakt na način koji će te osobe potaknuti da se otvore, da priznaju za početak da imaju problem, da ih neke stvari muče. Treba ih potaknuti da govore o tome kako se osjećaju, a potom im ponuditi i pomoć da ih se odvede kod stručne osobe. To je najefikasniji način te garancija da će se depresija držati pod kontrolom i da će se najgori ishod izbjeći. O ovom je problemu jako važno govoriti – zaključuje za DuList psihologinja Vesna Raguž Staničić.
Inače, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, Dubrovačko-neretvanska županija prema stopi izvršenih samoubojstava nalazi se među županijama u Hrvatskoj s najnižim stopama. Broj izvršenih samoubojstava raste s dobi, a najveći udio je u dobnoj skupini 50–64 godine (svako treće izvršeno samoubojstvo). Postoje, međutim, ističu iz Zavoda, određene spolne razlike prema dobi izvršenja samoubojstva. Muškarci dva puta češće izvršavaju samoubojstva nego žene, a statistički značajno češće to rade u mlađim dobnim skupinama.
Također, depresija je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu i najčešća psihička bolest. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas u svijetu živi preko 300 milijuna ljudi s depresijom. Predviđa se da će 2020. godine depresija biti drugi najvažniji svjetski zdravstveni problem općenito, odmah iza kardiovaskularnih bolesti, a za žene apsolutno najvažniji. Depresija je već sada najčešći uzrok radne nesposobnosti i bolest koja najviše košta. Još uvijek je prati sram i stigma u društvu zbog čega ostaje neprepoznata kod 50 posto oboljelih, a neizliječena u 75 posto njih, što nosi rizik od neželjenih ishoda. Bolesnici koji boluju od depresije imaju dva puta veći mortalitet u odnosu na ostatak populacije, 30–50 posto pokuša samoubojstvo barem jedanput tijekom života, a 15 posto ga doista napravi, podaci su Zavoda za javno zdravstvo DNŽ.