U svom radu 'Pomorske djelatnosti na dubrovačkom području između dva svjetska rata', autorica Marija Benić Penava donosi i zanimljivu, tužnu priču sa sretnim krajem, a koju objavljujemo na 1. svibnja – praznika rada.
Uz to, donosimo vam i fotografiju iz nekadašnje dubrovačke novine "Laus", a na njoj se nalazi prvi štrajk ikad održan u Dubrovniku – u gruškoj luci.
Naime, gruška luka, iako uoči 2. svjetskog rata prva u tadašnjoj državi po skladišnom prostoru, treća po redu iza Sušaka i Splita, bila je zadnja po mehanizaciji i opremi.
Broj radnika u gruškoj luci tijekom tridesetih godina stalno se povećavao, ali u razdoblju velike ekonomske krize uvjeti rada postaju iznimno teški.
Zaposlena i djeca
Koliko se prosječan radnik plaćao? Tek dva i pol do četiri tadašnja dinara, a na naknadu bi mogli i zaboraviti ako su bili loši vremenski uvjeti. Radilo se čak i do trideset sati bez prekida. Radnici nisu imali nikakvu zaštitu, a često su bila zaposlena i djeca od 14 godina.
U rujnu 1934. sve je kulminiralo. Dogodio se organizirani štrajk obalnih radnika, koji su tražili samo osnovna prava – kolektivni ugovor o radu te je sporazum između njih i poslodavaca i postignut! Njime je određen osmosatni radni dan, vrijednost satnice od 6 do 8 dinara, isplata prekovremenog i noćnog rada, stoji u radu.
Poslodavci su se obvezali da neće progoniti radnike zbog sudjelovanja u štrajku. Međutim, znatan broj njih ipak bio otpušten. Samo četiri godine poslije postignut je i kolektivni ugovor između strukovnog Saveza pomoraca Jugoslavije i Saveza pomorskih brodovlasnika Kraljevine Jugoslavije. U zahtjevima obalnih radnika i pomoraca bio je jak utjecaj Komunističke partije Jugoslavije.
U Hrvatskoj je 1. svibnja, ili popularnije rečeno, 1. maj, prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.
U današnjem obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.