Gradski vijećnik Hrvatskih laburista Matko Bupić i gradski vijećnici Liste Srđ je Grad na svojim su stranicama na društvenoj mreži Facebook objavili osvrte na jutrošnji postignuti Dubrovački dogovor između HNS-a, SDP-a, HDZ-a, DDS-a, HSS-a i HSU-a i izbor Nina Bulića za predsjednika Gradskog vijeća.
Vijećnik Bupić tako je u svom osvrtu napisao:
„Subota, 13. srpnja, po mnogo čemu će ostati povijesna u dubrovačkoj politici. Danas su pale mnoge maske, ideološke podjele na ljevicu i desnicu u Dubrovniku ujedinio je kapital i megalomanski projekt na Srđu. Prijepodne je u drugom pokušaju formirano Gradsko vijeće uz Veliku koaliciju koju čine HDZ i HSP AS s jedne strane i s druge SDP, HNS, HSS, HSU i Vićanov DDS. Novi predsjednik Gradskog vijeća je Niko Bulić iz HDZ-a sa 17 glasova, protiv su bili nas tri laburista, tri srđevca i Ivo Gjaja iz HSLS-a.
Kad pojedinac ili politička stranka ima snage zanemariti svoje partikularne interese, premostiti ideološke razlike, nadvladati osobne animozitete i netrepeljivosti, a sve to u interesu općeg dobra svoga grada i sugrađana – onda je to hvalevrijedno, onda je to korak u razvoju demokracije i društvenih odnosa. Nažalost, danas formirana Velika koalicija u Dubrovniku potpuna je suprotnost tome. Stječe se dojam kako je formirana radi ostvarenja nekih preuzetih obveza i radi raspodjele plijena. Zbog toga će sintagma "Dubrovački dogovor" ući u politički riječnik kao primjer besramnog varanja birača, gaženja svih političkih načela i udruživanja s dojučerašnjim političkim neprijateljima radi zadržavanja pozicija vlasti.
Za govornicom Gradskog vijeća podsjetio sam gospođu Šuicu i na njezine riječi na početku kampanje. Tada je rekla "glas za Laburiste je glas za SDP". Danas smo vidjeli kako je glas za HDZ zapravo bio glas za SDP, a kako je glas za Laburiste ostao glas za Laburiste – jedinu pravu oporbu u Gradskom vijeću grada Dubrovnika.“
Iz Kandidacijske liste građana birača „Srđ je Grad“ bili su nešto iscrpniji.
„Drage sugrađanke, dragi sugrađani,
želja nam je ovim tekstom pokazati da je tzv. Dubrovački dogovor, ponuđen od strane gradonačelnika Vlahušića i prihvaćen od predstavnika dubrovačkog HDZ-a, HNS-a, SDP-a, HSS-a, HUS-a i HSP-a, proizvod praktičnog političkog uma u očajničkom pokušaju samospašavanja. Iza „Dubrovačkog dogovora“ ne stoji briga za Grad i građane nego jedino i isključivo briga za politički opstanak navedenih vijećnika i stranaka. Taj je opstanak jedino moguć uz bezuvjetnu poslušnost političkim mentorima, odnosno „odrađivanje“ preuzetih obveza. On, kao što ćemo vidjeti, pretpostavlja nastavak devastacije Dubrovnika i njegovih građana, potpunim pretvaranjem Grada u destinaciju.
Prozirni motivi
U „Dubrovačkom dogovoru“ koji je gradonačelnik ponudio na potpisivanje predstavnicima političkih opcija u Gradskom vijeću navodi se da je riječ o dokumentu koji 'nudi i potpuno novu dimenziju predstavničke demokracije, za koju u Hrvatskoj dosad nije bilo razumijevanja zbog ideoloških podjela i partikularnih interesa političkih stranaka'.
KLGB Srđ je Grad u potpunosti se slaže s navedenom konstatacijom i baš zbog u toj konstataciji navedenih razloga odbija pristupiti tzv. „Dubrovačkom dogovoru“. Nema, naime, sumnje da su potpisnici „povijesnog“ dogovora uspjeli odvesti „vladavinu naroda“ u jednu potpuno novu, nepoznatu dimenziju demokracije. U toj novoj dimenziji demokracije, s onu stranu političkih i etičkih principa, postoje stranke, ali ne i razlozi njihova postojanja, postoje glasači, ali je irelevantno za koga glasaju.
U jarkom svjetlu razumijevanja i ljubavi, koje je prosvijetlilo dojučerašnje ljute ideološke protivnike, izgubile su se sve ideološke razlike, zaboravili stari antagonizmi, polizale rane, prigrlilo (pa i više od toga) ljutog neprijatelja, sve u ime svijetle budućnosti vrlog novog svijeta u kojem se javni interes privatizira, a privatni interes proglašava javnim. Jarka svjetlost koja je zaslijepila prosvijetljene potpisnike i ujedinila ih u erotično-makabričnom plesu po investitorovim notama nije na žalost transcendentnog karaktera. Riječ je o sasvim običnom, ovozemaljskom sjaju zlatnih dukata. Uistinu, KLGB Srđ je Grad ne pripada toj i takvoj dimenziji predstavničke demokracije.
Kontradikcije
U drugom odlomku „Dubrovačkog dogovora“ sastavljač tvrdi da je riječ o dokumentu „koji predstavlja dogovor o novom modelu upravljanja gradskom upravom i resursima Grada Dubrovnika“. KLGB Srđ je Grad u potpunosti se slaže s tvrdnjom da je Dubrovniku potreban novi model upravljanja gradskom upravom. Štoviše, u situaciji kojoj svjedočimo, naime da partikularni interesi političkih stranaka ne da nisu prevladani općim interesima Grada, nego su dodatno reducirani na pojedinačne interese stranačkih čelnika da pošto-poto izvrše preuzete obveze prema investitoru ili svojim političkim mentorima, smatramo da je novi model upravljanja gradskom upravom conditio sine qua non opstanka Grada, odnosno sprječavanja konačne i potpune rasprodaje i prostitucije njegovih resursa.
Predlagač očigledno nije niti svjestan da ovim meta-političkim zahtjevom za novim modelom samoga sebe priziva vlastito političko detroniziranje. Kako sastavljač ovog dogovora ne vidi da u uvodnim odlomcima poziva na samoukidanje, ne čudi da mu se u daljnjem tekstu potkradaju sitna proturječja. Tako sastavljač u trećem odlomku lamentira nad eksteritorijalnom sudbinom Dubrovnika, smatrajući je negativnim aspektom koji je za „građane i tvrtke najveći izazov“ nakon ulaska u EU, da bi u sljedećem odlomku gospodarstvo Dubrovnika proglasio „pozitivnim čimbenikom gospodarskog razvoja Republike Hrvatske“.
Nadalje, među principima na kojima se temelji nova suradnja potpisnika, navodi se imenovanje predstavnika Grada Dubrovnika u tijela i uprave gradskih poduzeća vodeći se „prvenstveno načelom stručnosti u omjerima zastupljenosti stranaka u vijećničkoj većini.“ Kao da se „načelo stručnosti“ i „omjer zastupljenosti“ međusobno ne isključuju te do poklapanja stručnosti i proporcionalne zastupljenosti može doći samo slučajno. S tim, da ako se uzme u obzir stručnost potencijalnih kadrova u strankama potpisnicama ovog „dogovora“, mogućnost je da slučajnost donese stručnost infinitezimalna.
Antidemokratičnost
Protunarodni karakter „Dubrovačkog ugovora“ ne iscrpljuje se u duboko antidemokratičnim motivima koji su ga inspirirali i jednako antidemokratičnim protokolom kojim je nametnut iz centra potpisnicima na lokalnoj razini. Sastavljač se potrudio da i u samom tekstu Dogovora interes Grada i građana ostane deklarativne naravi, kao što je to slučaj u zadnjoj rečenici Dogovora, kako bi Dogovor mogao stvarno pogodovati novim nadljudima neoliberalnog kapitalizma – investitorima i političkim elitama koje ih štite i promoviraju.
Tako sastavljač izrijekom tvrdi da su potpisnici ovog sporazuma „spremni zajednički poduprijeti veliki investicijski ciklus privatnih i javnih investitora kako bi odgovornim (sic!) upravljanjem podigli investicijsku klimu i konkurentnost Dubrovnika i Hrvatske na višu razinu“. Imajući u vidu dosadašnje iskustvo o spremnosti potpisnika Dogovora da podupiru privatne (Razvoj golf) i javne (HEP) špekulante, uistinu je zastrašujuća pomisao kako će izgledati neko buduće „podizanje investicijske klime“ u režiji potpisnika. Nadalje, sastavljač ne preže među principima „nove suradnje“ navesti da „Gradsko vijeće podržava gradonačelnika i zajedno s njim usvaja proračun i sve odluke nužne za funkcioniranje i razvoj Grada“.
Drugim riječima, potpisnici ovog Dogovora na četiri godine eutanaziraju instituciju Gradskog vijeća, kojem, potpisom ovog dogovora, ne preostaje ništa nego usvajati gradonačelnikove prijedloge. Nakon potčinjavanja zakonodavne vlasti ovim Dogovorom, gradonačelnika od apsolutizma dijeli još samo kontrola nad sudbenom. Je li i nju uspostavio ili ne pokazat će naredni mjeseci u kojima se očekuje pravomoćna presuda u aferi Šipan i pokretanje istrage radi zlouporabe osobnih podataka?
Na koncu, među sada već notornim „principima nove suradnje“ nalazimo i obvezu uske suradnje Gradskog vijeća i gradonačelnika s Hrvatskom vladom te zastupnicima u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu. U „demokratskoj“ viziji sastavljača, dakle, programi važni za Grad neće se rješavati u suradnji sa stručnjacima i zainteresiranom javnosti. Neće se rješavati na razini na kojoj se pojavljuju skupa s onima koji ih proživljavaju. Potpisnici ovog Dogovora suglasni su da nam se problemi detektiraju i rješenja nude, mimo građana i struke, iz Vlade, Sabora i Europskog parlamenta.
Zaključak
Kao što su „prodali“ Srđ, predstavnici stranaka potpisnica ovog Dogovora nastavit će „podizati konkurentnost“ dubrovačkog gospodarstva rasprodajom javnih dobara. U tome imaju potporu vrha svojih stranaka, Vlade, Sabora, Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske banke. Prvi na redu su vila Čingrija, Sponza i Lazareti, korisnici kojih se namjeravaju iseliti, a prostor komercijalizirati. KLGB Srđ je Grad nastavit će se protiviti privatizaciji javnih dobara, općoj komercijalizaciji života i daljnjem padu kvalitete života građana Dubrovnika u vlastitom gradu. Bez vaše pomoći, dragi sugrađani, i dalje će nas etiketirati „čudacima“ i „agresivnom manjinom“, a rezultati borbe za demokratizaciju društva i pravednu socijalnu raspodjelu bit će skromni.“