Konzultirao sam se sa mojim kolegama i profesorima s Agrnomoskog fakulteta u Zagrebu, ova situacija nas je sve iznenadila. – tako svoju priču o potencijalnom gubitku prošeka počinje vinar Niko Karaman.
Mi smo malvasiju i brendirali kao prošek, te sam s njome prije pet godina osvojio prvo mjesto među 63 međunarodna vinara na Vinistri. Mora se istaknuti jedna stvar, u Arhivu Dubrovačke Republike nalazi se zapis o malvasiji na liniji prošeka. – nastavlja Karaman.
Naime, gospar Niko mišljenja je i kako će, osim vinara, koji će se i fizički i financijski morati prilagođavati tržištu nakon 1. srpnja, tu su i mnogi drugi subjekti čije će poslovanje nakon ovog "zapeti".
Uzmimo za primjer restorane – nekoliko njih već me je pitalo što će činiti. Naime, u vinskim kartama restorana upisan je prošek, te će se sve to morati mijenjati, a to je isto trošak. I mi vinari izloženi smo trošku, jer već imamo pakovine, boce s naljepnicama za prodaju, koje ćemo morati promijeniti. Sve što smo etiketirali će se mijenjati. – nastavlja Karaman.
Nakon 1. srpnja, osim ovog fizičkog posla, mijenjanja etiketa, tu su još i dodatna financijska posla, a vinari, što je najgore od svega, ne mogu praviti nove etikete jer – ne znaju naziv koji će staviti!
– Mi smo prebrođivali i prebrodit ćemo sve probleme, kakvi god oni bili. Međutim, u svojim glavama ne možemo prebroditi što se događa – pa prošek nije piće, on je stil života. On kod nas, za razliku od talijanskog pjenušavog slatkog prosecca, ima tradiciju. Kao vinar i začetnik revitalizacije malavasije, mogu istaknuti da smo mi pet godina proučavanjem došli do zaključka kako je malvasija najbolja za kategoriju prošeka. To potvrđuju i dokumenti iz doba Republike u kojima se spominje upravo ovo piće – naglašava Karaman.
Saav njihov trud ostat će u sjeni nakon ulaska u Europsku Uniju, smatraju vinari. Cijeli imidž izgrađen je na malvasiji kao najboljem prošeku i vinari se nadaju kako će se za prošek uspjeti izboriti.
– Kroz nekoliko dana kreće inicijativa, vinari su udružuju, cijela struka, agronomski fakulteti. Nešto će se napraviti za prošek, mora! – ističe nam Karaman.
Logično je kako se ulaskom u EU stvari moraju na neki način unificirati, da moraju biti prepoznate. Međutim, ističe Karaman, na ovaj način gubi se jedan hrvatski brend. I na kraju dodaje kako se treba izboriti za tradicijski pravljen, prirodni izvorni prošek, a ne onaj industrijski.
– Prošek se pravi na suncu ili u hladu, suši se na prirodan način. U tome leži njegova kvaliteta. Ovaj jeftini, industrijski prošek nije naša tradicija. Našu tradiciju treba sačuvati! – zaključuje Karaman.